KOLUMNA
Mijenjaju se u Srbiji vladajuće stranke, ređaju se redovni i vanredni izbori, država kopni, ljudi u njoj sve je manje, pada vrijednost života, topi se i nada. Samo se ne mijenja, ne slabi, ne stari, nego se i podmlađuje, ona vrhovna vlast. Udba! Stranka nad svim strankama
Piše: Vuk Drašković,thebosniatimes.ba
Mijenjaju se u Srbiji vladajuće stranke, ređaju se redovni i vanredni izbori, država kopni, ljudi u njoj sve je manje, pada vrijednost života, topi se i nada. Samo se ne mijenja, ne slabi, ne stari, nego se i podmlađuje, ona vrhovna vlast. Udba! Stranka nad svim strankama. Njenoj mreži hiljada i hiljada ljudi vrhovni je ideal očuvanje opšte truleži u Srbiji. Očuvanje bespuća. Ona je dželat slobode, napretka i budućnosti. Stražar u logoru. Nadgleda sve, tuži, sudi, žigoše, odlikuje, ubija, kadrira, miri, zavađa, oslobađa, ucjenjuje, smjenjuje, procjenjuje, ocjenjuje.
Rođena je krajem 1944. kao Ozna, u kožnim čizmama i kaputima, u braku između dva Josipa: Tita i Staljina. Osnovana je radi „zaštite naroda“. I zbog „državne bezbjednosti“, dopisano je nešto kasnije, kad je Ozna postala Udba. Obe svoje dužnosti, zaštitu naroda i zaštitu države, Udbba je obavila. Nad narodom u Srbiji počinjen je zločin koji je, višestruko, nadmašio zločine svih okupatora u dva svjetska rata.
Nema više ni Staljina u Moskvi ni Tita u Beogradu, nema ni Sovjetskog Saveza ni Jugoslavije, nema ni Slobodana Miloševića u Srbiji, ali su, i danas, skriveni, nedodirljivi, i Udbini zločini i Udbini zločinci. Zaštićeni su, jednako, i oni iz vremena Ozne i Udbe, i njihovi pitomci na kraju 20. vijeka, čiji su krvavi tragovi na svim stratištima i mučilištima u državi koju su ubili.
Brani se i u haljine patriotizma presvlači jedan strašni kontinuitet. Samo je vremenska razlika između masovnih grobnica golorukih „narodnih neprijatelja“, po svršetku Drugog svjetskog rata, i tajnih grobnica iz devedesetih godina prošlog vijeka oko Srebrenice i Vukovara, u jezerima i rijekama Srbije, na poligonima Službe i njenih specijalnih jedinica.
Nema Tita ni Slobe, ali su nedodirljivi Službini i zločini i zločinci
Četvorostruko ubistvo na Ibarskoj, strijeljanje Ćuruvije, zatrpavanje krečom Stambolića u tajnoj raki na Fruškoj gori, likvidacija Dade Vujasinović, bacanje u Dunav sudije Simeunovića, ubistvo Đinđića, ubistvo šestorice srpskih mladića u kafiću „Panda“ u Peći, pogubljenja Pavla Bulatovića, Žike Petrovića, Giške, Belog, gaženje do smrti Peđe Starčevića, umorstvo trojice braće Bitići… Stotinu puta još je duži spisak žrtava Službe u Srbiji, pri kraju prošlog vijeka, a hiljadama puta je duža njena knjiga smrti po Bosni, Kosovu, po istočnoj Slavoniji.
Za sve te zločine Službe osuđen je samo Radomir Marković, njen šef pri samom kraju Miloševićeve vladavine. Služba je pokušavala da spase i njega, ali je neuspjeh nije mnogo ni uznemirio jer je Marković, kao obični policajac, Službi nametnut, nije ponikao i vaspitan u njoj. Služba je u panici zbog optužnica protiv njenog udarnog eskadrona, protiv Milana Radonjića, Ratka Romića, Mikija Kuraka, Stevana Baste. Budu li osuđeni za ubistvo Ćuruvije i budvanski atentat, neko će od njih progovoriti o svemu i piramida zločina počeće da se oburvava.
Svojom istorijskom besjedom, Viktor Igo je razobličio antimisao tadašnje Klerikalske stranke u Francuskoj. Da je on danas živ, i da živi u Srbiji, nije teško znati šta bi rekao. Dobro ja poznajem Udbu – rekao bi on – koja je moć iznad svačije moći, stranka nad svim strankama. Tragično je da njoj, kao hipnotisani, sve više povjeravamo i dušu djece u Srbiji, vaspitanje omladine. Ona zabranjuje istinu, misao, ubija slobodu, a ne samo ljude. Ona Srbiju hoće da začauri u svoje molitvenike nesreće. Kad bi se mozak Srbije, pred njom, rasklopio kao knjiga, Udba bi precrtavala i cijepala listove!
(The Bosnia Times, Blic)