ISLAMISTIKA
Kur'an je izvor iz kojeg kao vjernici crpimo
učenje o dobru i zlu i njihovom smislu, jer je Uzvišeni Allah Svoju Knjigu
objavio kako bi nam otkrio razliku između Istine (hakk) i neistine (batil) i
kako bi sve ljude izveo iz timna (zulumat) na Svjetlo (nur)
Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Pitanje dobra i zla staro je koliko i sami
ljudski rod. Ovim pitanjem bavili su se mnogi umni ljudi iz različitih
vjerskih, filozofijskih i kulturoloških tradicija i ponudili određene odgovore
na to vječno pitanje o dobru i zlu, o njihovim izvorištima i posljedicama te njihovim
krajnjim smislom ili njihovom suštinom. Tako je, npr., drevni grčki filozof
Aristotel smatrao da je dobro svrha svakog postojanja i svakog kretanja. No, i
obični ljudi i dan-danas u svojim međusobnim razgovorima spominju dobro i zlo,
raspravljaju i razmišljaju o njima. Naravno, kada govorimo o dobru i zlu i
njihovom smislu ili njihovoj suštini, mi, onda, govorimo o jednome veoma važnom
pitanju koje zaslužuju našu punu pažnju. U vezi s time, postoji još jedno važno
pitanje koje nam se nameće, a to je pitanje izvora sa kojeg se informišemo o
dobru i zlu i koji nas obavještava o njihovoj suštini. Svakako, jedno tako
važno pitanje Kur'an, kao univerzalan i vječna Knjiga, nije zaobišao niti nas
ostavio bez odgovora. Zato je potrebno jasno kazati da je Kur'an izvor iz kojeg
kao vjernici crpimo učenje o dobru i zlu i njihovom smislu, jer je Uzvišeni
Allah Svoju Knjigu objavio kako bi nam otkrio razliku između Istine (hakk) i
neistine (batil) i kako bi sve ljude izveo iz timna (zulumat) na Svjetlo (nur).
Zatim, slijedeći izvor u tom smislu jeste časni Sunnet našega Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, u kome nam se, također, otkriva suština dobra i
zla. Na temelju ova dva izvora islamski učenjaci su formulirali islamsko učenje
o dobro i zlu, koje ćemo ovdje ukratko izložiti.
Božanska tajna
U prvome redu valja podsjetiti na šestu
temeljnu vjersku istinu u islamu ili šesti imanski šart koji glasi: ve bi
l-kader hajrihi ve šerrihi minellahi te'ala. Ovim šartom – koga su islamski
učenjaci ehl-i sunnetskog pravca derivirali nakon sveobuhvatnih i detaljnih
proučavanja Kur'ana i sunneta – priznajemo i iskazujemo svoje vjerovanje u
sudbinu (kader), u tu Božansku tajnu koju Uzvišeni Allah nikome nije otkrio. A
vjerovati u sudbinu znači vjerovati da je sve, bilo dobro (hajr) ili zlo (šerr)
određeno Allahovom, dž.š., odredbom (kader), jer Njegovo znanje prethodi svemu
što se događa i On je sve odredio Svojom voljom. Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi
kaže: Zaista Mi sve stvaramo po odredbi! (El-Kamer, 49), tj. Allah sve stvara
po odredbi (kader), shodno poznatom prethodnom određenju (kada). Moguće je i da
ajet označava da Allah sve s mjerom stvara, no prvo mišljenje je pretežnije (erdžah)
i u tome je dokaz sljedbenika ehl-i Sunneta nad kaderijama tj. onima koji
negiraju odredbu i određenje (Ibn Džuzejj, Kitabu t-teshil, 4/82). Također,
Uzvišeni Allah je Onaj Koji sve stvara (haleka kulle šej'in) i potpuno određuje
(fe kadderuhu takdira) (El-Furkan, 2). Riječ takdir ovdje, prema komentatorima
Kur'ana, označava savršenstvo u stvaranju. U jednom hadisu stoji: ”Uzvišeni
Allah je odredio odredbe stvorenog prije negoli je stvorio nebesa i Zemlju na
pedeset hiljada godina, a Njegov Arš je bio na vodi” (Muslim, 6694).
Sve je suđeno
Prema tome, kao muslimani vjerujemo da su i
dobro i zlo unaprijed određeni i da je to sve od Uzvišenog Allaha. Zapravo, to
je uvjet ispravnog vjerovanja, o čemu se govori u brojnim hadisima, kao što je,
npr., onaj od Alije, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: “Čovjek ne vjeruje sve dok ne bude vjerovao u četvero: da nema drugog
Boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, a On me je poslao sa Istinom, da
vjeruje u smrt, da vjeruje u proživljenje poslije smrti i da vjeruje u kadr (kader,
tj. sve što se događa i zbiva valja znat’ i vjerovati da je od Allaha)“ (Tirmizi:
2145). U tome se krije, kako smo već istakli, velika Božanska tajna kao i
mudrost te milost prema nama ljudima koji ne znamo šta nam je određeno. U
hadisu koga prenosi Abdullah b. Omer, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
rekao “Sve je suđeno, pa čak i snaga i razumnost (svake osobe)“ (Muslim: 6751).
Nakon ovih spoznaja, mi svjedočimo da se sve odvija po Božijoj odredbi i
sudbini i jedino Allah, dž.š., zna suštinu te tajne. Onaj ko to ne priznaje, ne
govori istinu!
”Da sam uradio to i to…”
U svjetlu prethodnoga jasnije ćemo shvatiti slijedeći
hadis Allahovoga Poslanik, s.a.v.s.: “Jak mumin je draži Allahu od slaba
mumina, a u obojici je hajr. Uzgajaj ono što ti koristi i oslanjaj se na
Allaha, a nemoj malaksavati! A ako te pogodi nešto, nemoj reći: Uh, da sam
uradio to i to, ili tako i tako (ne bi mi se ovo desilo), nego reci: Allahova
odredba, On čini šta On hoće! – zato što ono „da sam…“ otvara vrata
šejtanovoj raboti!“ (Muslim: 6774) Dakle, Muhammed, s.a.v.s., zabranio je
ovakve komentare: „Da sam uradio to i to, ne bi mi se ovo dogodilo!“ Poslanik,
s.a.v.s., ovom zabranom podrazumijeva da
su takve riječi u suprotnosti s onim što je propisano od Allaha, dž.š., jer
naši napori i aktivnosti nisu nezavisni od Allahove odredbe. Nadalje, onaj ko
to čini otvara vrata šejtanu dajući mu priliku da on iskrivi njegovo vjerovanje
u kada-i kader (šesti imanski šart) (Kandehlevi, Cvjetovi iz Muhammedove,
s.a.v.s., bašče, 97).
Dobro i zlo kao iskušenje
Kako, onda, na temelju navedenoga, poimati
dobro i zlo koje nas pogađa i, uopće, kako objasniti njihovo postojanje? Odgovor
i na to pitanje ponuđen je Kur'anu časnome: A Mi vas iskušavamo zlim (šerr) i
dobrim (hajr) i Nama ćete se vratiti (El-Enbija, 35). Znači, sve ono što nas
prati u našim životima: zdravlje, nafaka, imetak, unosan posao (biznis),
hajirli evladi itd., odn. sve ono što nam se događa kao dobro i takvim ga
smatramo, moramo shvatiti kao fitnu (iskušenje) koja nas treba još više
prekaliti u dobru, bogobojaznosti i dobrim djelima, i koja će nas još više
poticati na zahvaljivanje Stvoritelju Koji nam je sve to dao i odredio. Isti
odnos, moramo imati i prema belajima i nedaćama koje nas pogađaju. I gle čuda: vjernik
u svojim očima vidi samo dobro, zlo kao da ne postoji, jer, kako stoji u
vjerodostojnom hadisu: ”Čudna je stvar sa vjernikom! Uzvišeni Allah ništa mu ne
odredi a da to za njega ne bude hajr” (Musned imam-i Ahmeda: 19401). Imam Ebu
Hamid el-Gazali u smislu kaže sljedeće:
”Ne postoji ni jedno zlo a da ono ne sadrži
kakvo dobro. Kada se zlo otkloni, onda nestane i dobro koje je ono sadržavalo.
Shodno tome, nestajanje dobra predstavlja zlo veće od onoga koje neko zlo po
sebi sadrži. (…) Kad ti se dogodi kakvo zlo, a u njemu ne vidiš nikakva
dobra, ili je moguće da si postigao dobro koje ne podrazumijeva zlo, onda, za
takvo poimanje, posumnjaj u svoj kratki razum. U prvom slučaju, tj. da je nešto
zlo bez ikakva dobra u njemu, riječ je o tome da razum nešto nije u stanju
spoznati. Možda si u odnosu na ovu situaciju poput djeteta koje puštanje krvi
vidi kao čisto zlo, ili glupog čovjeka koji ubistvo iz odmazde smatra čistim
zlom, jer on na poseban način gleda na ubijenu osobu i za njega je takav čin
čisto zlo. Međutim, on previđa opće dobro koje pogađa zajednicu ljudi u
cjelini. Takva osoba ne zna da postizanje općeg dobra putem specifičnog zla
predstavlja čisto dobro. Ovo dobro ne treba zanemariti” (Komentar Allahovih
lijepih imena, 85-86).
Izvori dobra
Iako je, kako smo naprijed istakli, sve što se
događa predodređeno Božijom odredbom i Njegovom voljom, Uzvišeni Allah je,
sakrivši to od nas, u Svojoj Knjizi otkrio načine ili puteve koji će nam, ako
ih budemo slijedili, priskrbiti više dobra, zapravo, trajno dobro na ovome i na
onome svijetu, što i jeste životni cilj vjernika, a eliminirati i udaljiti zlo.
Bogobojaznost
Kada govori o dobročinitelju Kur'an ističe: Dobročinitelj
je onaj ko se Allaha boji (El-Bekare, 189). Zaista, onaj ko se Allaha, dž.š.,
boji radit će samo ono čime je On, Uzvišeni, zadovoljan i u svakoj životnoj
situaciji pridržavat će se moralnih vrijednosti svjestan činjenice da će za
svako svoje javno i tajno djelo odgovarati pred svojim Gospodarem.
Slijeđenje Božije Upute
Slijeđenjem Allahove, dž.š., Upute čovjek od
sebe otklanja zabludu i nesreću: Dolazit će vam od Mene Uputa, pa onaj ko bude
slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti (Ta Ha, 123). U
konkretnim terminima gvoreći, svaki namaz, svaka sadaka, svaka lijepa riječ, tj.
svaki šeri'atki propis koji izvršimo, donosi nam samo dobro i štiti nas od zâla
za koje znamo i ne znamo.
Dobro kao takvo
Izvor dobra jeste i sâmo dobro kao takvo koje
se, ako se čini, samo još više povećava i umnaža. Istovremeno, time se
spriječava i ”poništava” zlo: Zaista dobra djela poništavaju hrđava (Hud,
114).
Sve ove i druge izvore dobra možemo objediniti
ako kažemo da je ključ svakog dobra svijest o Uzvišenom Allahu (takva) i stalno
prisjećanje na Ahiret.
Izvori zla
Duša sklona zlu
Također, Kur'ana nam otkriva i puteve zla,
njegove izvore, inspiratore i sljedbenike. Kur'an govori o dva izvora koja u
ljudima pobuđuju zlo. Prvi izvor je ”duša sklona zlu” (en-nefsu l-emmaretu bi
s-su’) koja se nalazi u svakoj osobi i neprestano joj naređuje da čini zlo i
ono što je nevaljalo, odn. odvraća osobu od Istine: Ja ne pravdam sebe, zaista
je duša sklona zlu, osim one kojoj se smiluje Gospodar moj! (Jusuf, 53)
Šejtan
Drugi izvor zla o kome Kur'an ekplicitno
govori jeste šejtan. Kao biće šejtan je zadužen da ljude navraća samo na zlo i
zato ga možemo nazvati pomoćnikom ”duše koja je sklona zlu”: On [šejtan] vam
naređuje grijeh i razvrat, i da govorite o Allahu ono što ne znate (El-Bekare,
169). Jedan od šejtanovih načina navraćana na zlo jeste i njegova varka kojom
ljudima dobro prikazuje kao zlo a zlo kao dobro (vidi npr.: El-En'am, 43;
El-Enfal, 48, En-Nahl, 63, itd.). A ključ svakog zla, kako su kazali islamski
učenjaci, jeste ljubav prema dunjaluku (hubbu d-dunja) i duga nada (tūlu l-emel).
Zaključujemo riječima da je čovjek, zahvaljujući
Objavi, svome razumu i životnom iskustvu u stanju napraviti razliku između
dobra i zla, spoznati jedno i drugo, i uvidjeti da je dobro ono šta ga
usrećuje, što mu donosi mir i spokojstvo, i čije su posljedice ljepše i
trajnije.
(The Bosnia Times)