KOLUMNA
Organizacija
islamske saradnje je osnovana 1969. godine i predstavlja najmasovniju
međunarodnu organizacija nakon Ujedinjenih nacija
Piše Ibrahim
Kalin, thebosniatimes.ba
Organizacija
islamske saradnje je osnovana 1969. godine i predstavlja najmasovniju
međunarodnu organizacija nakon Ujedinjenih nacija. Ona je najveća platforma za
diskusiju političkih, ekonomskih i kulturnih pitanja koja se tiču muslimanskih
zemlja. Turska će u naredne dvije godine obavljati privremenu funkciju
predsjedavajuće Organizacije islamske konferencije (OIC). Turska je bila
domaćin 12. samita organizacije koji je održan 14. i 15. aprila u Istanbulu.
Glavna tema
samita je bila jedinstvo islamskog svijeta. Sama tema sama po sebi
govori o situaciji u kojoj su danas nalazi islamski svijet. Tema je
jednostavna, ali ključna za situaciju odnosa u kakvim su muslimanske zemlje
danas. Ti odnosi se mogu sažeti u sljedećem: jedinstvo se ne može postići bez
pravde i mira i solidarnost među zemljama. Za prevazilaženje postojećih problema
islamskih zemalja treba udružiti snage i djelovati zajedno. To je svakako lahko
reći, ali teško ostvariti, iz prostog razloga što svaka zemlja ponaosob u prvom
planu ima svoje interese i želje.
Treba napomenuti da su problemi koji se
javljaju u zemljama članicama Organizacije islamske saradnje (OIC) slični
ili identični onima Ujedinjenih nacija ili Evropske unije. Činjenica je da je
glavni razlog za formiranje Organizacije islamske saradnje (OIC) bio je
palestinski problem u 60'tih godina prošlog stoljeća.
Danas su problemi muslimanske manjine,
islamofobija i trgovinski odnosi među članovima organizacije. Međutim, iako
imamo slične probleme postoje razlike u mišljenju o tome kako ih prevazići.
Sasvim prirodno članice će nastaviti aktivnosti lobiranja za svoje interese,
ali je ključno pitanje u svemu ovome da se vodi računa o općim interesima svih
članova. I upravo tu leži uloga jedinstva i solidarnosti.
Mir i pravda su
važna pitanja za islamski svijet, ali su i oni dio muslimanske tradicije. Dva
imena koja ima Allah su mir – salam i pravda- adil. Darul-Islam (kuća mira)
etimološki potiče od dvije riječi. Ironično je da se,religija koja u svojoj osnovi
ima riječi mir i solidarnost, poistovjećuje sa nasiljem i terorizmom. Kao
što nemaju izgovor da ubijaju u ime
vjere te kamikaze zaista nemaju nikakvo uporište da to čine u ime mira
i pravde. Činjenica je da bez pravde nema mira, niti će nepravedan mir opstati.
Stoga većina mirovnih pregovora završavaju bez uspjeha, jer u suštini
nepravedno primirje je nerealno.
To je bila sudbina mirovnih pregovora na
Bliskom istoku. Mir i solidarnost zaslužuju da budu dobro definirani. Ne moramo
imati identične stavove kako bismo zadržali jedinstvo. Poznata je izreka
teoretičara klasičnog islama o “jedinstvu različitosti” kojim smo
vođeni kako bismo učili jedni od drugih uz pomoć naših međusobnih razlika, što
bi nas učinilo bogatijim kao pojedince tako i zajednice. Dnevni red 13. samita
OIC-a je zaista bio pretenciozan, ali rješenje problema su moguća samo ako se
polazi od principa “jedinstva u različitosti”.
Pošast
terorističkih organizacija kao što su DEASH PKK, Al Kaida i Al Shebab pada na
pleća svih i većine muslimana. Muslimanske zemlje trebaju biti jednoglasne u
osudi tih terorističkih organizacija i razmjeni obavještajnih podataka između
sebe . Međutim, to nije dovoljno da se teroristi iskorijene. Muslimanski lideri
trebaju raditi mnogo više od toga da bi se zaustavio talas radikalizma koji
dobiva zamajac ultra desnim političkim sredinama. Moraju se učiniti veliki
napori da se pridobiju mladi. Drugi akutan problem muslimanskog svijeta su
sektaški sukobi. Najprisutniji problem je napetost između sunita i šiita u
muslimanskim zajednicama koji prijeti teškim konfliktima.
Sve muslimanske
zemlje od Irana, Iraka, Libana, Saudijske Arabije, Kuvajta i Pakistana moraju
učiniti velike napore da izađe iz vrtloga sektaških podjela zbog kojih su ove
zemlje u ozbiljnom zastoju. Svi bi trebali biti svjesni da muslimani vjeruju da
je njihova sveta knjiga Kur'an Kerim, da slijede put našeg Poslanika i da se
okreću prema Kabi.
Na 13. samitu u
Istanbulu se razgovaralo i o siromaštvu, nezaposlenju mlade populacije,
ekološkim problemima, lošoj urbanizaciji, nedostatku jednakih mogućnosti,
nasilju nad ženama, obrazovanju, humanitarnoj pomoći i finasijama. Ove
delikatne teme se ne mogu preko noći prevazići, ali ako se dijeli isto
mišljenje o njima bit će ih lakše prevazići. Tako će muslimanski svijet
stvoriti nove mogućnosti za sebe. Trebalo bi početi od sebe, a potom iz našeg
neposrednog i šireg okruženja, tako da možemo konačno doći do svih aktera i
pojedinaca naše muslimanske zajednice.
(The Bosnia
Times)