KOLUMNA
Zahlađenje evropskih odnosa prema
muslimanima nakon Charlie Hebdo masakra i napada u Parizu i Briselu predviđa
dosta veći problem nego što to liberali žele priznati
Piše: Neil Berry, thebosniatimes.ba
Zahlađenje evropskih odnosa prema
muslimanima nakon Charlie Hebdo masakra i napada u Parizu i Briselu predviđa
dosta veći problem nego što to liberali žele priznati.
U Francuskoj, antiislamski stavovi su sada
dio svake javne političke rasprave. Sve strane političkih partija otvoreno
osuđuju svaki pokušaj da se razumije terorističko nasilje.
Jedini razlog zbog kojeg stavovi nisu do te
mjere naoštreni u Velikoj Britaniji jeste činjenica da u skorije vrijeme
britansko tlo nije svjedočilo terorističkom napadu. Međutim, manjak suosjećanja
je očit. Kao i svugdje drugo, nemiri zbog imigrantse krize, zabrinutost zbog
terorizma, granična kontrola i nacionalna bezbjednost postaju goreći problemi
društva. Ovo pitanje je jedno od bitnijih za izbore novog gradonačelnika
Londona koji će se održati 5. maja, a vrlo je moguće da će dobiti na značaju i
prilikom glasanja na referendumu za ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj
Uniji.
U ovakvoj situaciji, činjenica da je jedan
od vodećih kandidata za funkciju gradonačelnika Londona, bivši ministar
Laburističke stranke Sadiq Khan, musliman, od velikog je značaja. Zapanjujuće
je kako je Khan uspio zadržati vodeću poziciju u anketama, uprkos velikim
naporima njegovog protukandidata iz Konzervativne stranke, Zaca Goldsmitha, da
ga poveže sa ekstremistima. Oštroumni Khan se potrudio da naglasi da je uistinu
ekstremista – ekstremista u nastojanjima da građanima Londona pruži sigurnost.
Svjestan mogućih slabosti u odnosima s javnošću, on nije propustio nijednu
priliku da iskaže svoju odlučnost da napravi čvrstu saradnju sa policijom i
sigurnosnim snagama. Pored toga, postoji još nešto što Khanu daje prednost nad
Goldsmithom. Naime, Goldsmith je sin milijardera, dok je Khan sin vozača
autobusa i to mu, u vrijeme kada je na ulicama grada sve više i više
beskućnika, može samo donijeti dobrobit.
Bogatstvo Goldsmitha bilo je problematično
i prije nego je ime lidera njegove stranke, Davida Camerona, izašlo u panamskim
dokumentima na listi moćnika koji su izbjegavali plaćanje poreza. Pored toga
što je donio štetu vladi i Konzervativnoj stranci, kao i kampanji da zadrži
Ujedinjeno Kraljestvo u EU, Cameronovo oklijevanje da otkrije tajne poreskih
manipulacija donosi štetu i Goldsmithovoj kampanji.
Podrška koju Cameron dobiva od svojih
kolega u doba kada su društvene razlike sve veće, smatra se velikom uvredom za
inteligenciju građana. Može se reći da mladi muslimani, u čijim krugovima
nezaposlenje raste iz dana u dan, imaju dobar razlog da budu skeptični spram
ove stranke. Čini se kao da je problem ovog ekonomskog rascjepa u društvu
stavljen po strani, pa čak i akademski „eksperti“ za „radikalizam“ muslimanskih
krugova, koji su stekli veliku popularnost u britanskim medijima, rijetko
diskutuju o tome. U strahu da promijene status quo, rijetko kad se dotiču
problema kao što su socioekonomski rascjep ogromnih razmjera ili nedostatak
vjere u budućnost među mladima.
U slučaju da Sadiq Khan pobijedi na
izborima idućeg mjeseca, malo je vjerovatno da će on biti spreman i voljan
pokrenuti novi val debata o muslimanskim zajednicama. Međutim, ako postane prvi
muslimanski gradonačelnik jedne zapadnjačke metropole, to će biti napredak od
izuzetnog simboličkog značaja. Za muslimane u Londonu i širom svijeta mnogo
toga ovisi o njegovom mogućem uspjehu.
(The Bosnia Times, Prevela Esma Latić)
