Nakon što je Ifet Feraget definitivno donio odluku da se neće kandidirati za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, nastao je muk u opozicionom taboru kad je ova tema u pitanju. U međuvremenu je riješena još jedna politička nepoznanica ko bi od dvojice Denisa Bećirovića i Zvizdića mogao biti kandidat opozicije i ona glasi: nijedan! Jedan neće, a drugoga neće.
PALO NEKI „SLJEME NA TJEME“
To što je Fahrudin Radončić do sada posljednji licitirao ime Nermina Nikšića, više je zvučalo da opozicija nema izbora i da je baš Neki „palo sljeme na tjeme“. Bez obzira što u ovom Radončićevom prijedlogu ima pozicioniranja i nekih osobnih političkih korekcija, jer je lider SBB-a bio zaigrao na obje karte, isticanje Nikšićeve kandidature je preozbiljna politička odluka. Ta odluka može da (pre)odredi i iznudi mnoštvo drugih političkih poteza koji mogu biti sudbonosni za ovu zemlju. Samo se zbog toga opoziciji može tolerirati kolebanje kad je u pitanju njihov kandidat za člana Predsjedništva BiH. Jer su dvojica kandidata pozicije Bakir Izetbegović i Željko Komšić već dobrano započeli izbornu kampanju.
Ono što još dodatno zbunjuje priču o jednom kandidatu opozicije jeste izjava Edina Forte, premijera Kantona i predsjednika Naše stranke (NS), koji je demantirao špekulacije o tome kako ta stranka, unutar Trojke, neće predložiti kandidata za člana Predsjedništva
„Naravno da će Naša stranka predložiti ime za kandidata Trojke za člana Predsjedništva“, rekao je Forto.
On nije licitirao imenima, ali je naveo kakav bi profil kandidata trebao biti: „Dogovor je da predložimo osobu za koju procijenimo da ima najveće šanse za pobjedu. Kriteriji su i da ima neprikosnoveni lični integritet. U idealnom slučaju ta osoba će biti nestranačka.“
MLADE BORKINJE
Ako se uzme u obzira da je Forto najmlađi lider jedne parlamentarne stranke u Sarajevu te da je nevješt u skrivanju političkih namjera i zavaravanju medija, ovo se može čitati da Naša stranka ne želi biti neko ko se ne pita već da ravnopravno sa SDP-o i NiP-om kreira politiku ovog opozicionog bloka. To što Forto tvrdi kako treba biti nestranačka ličnost je „sipanje luga u oči“ medijima, jer nema te nestranačke ličnosti da može pobijediti kandidata kojeg podržava stranka koja vlada već tridesetak godina.
Zato je za očekivati da ipak Naša stranka, kad k'o fol ne nađu nestranačku osobu, da svoj prijedlog partnerima iz Trojke i da to bude baš stranačka ličnost. Prva osoba u Našoj stranci koja bi uopće mogla imati takve ambicije je Sabina Ćudić. Ona je stvarna vladarica Naše stranke i Forto je samo fini „mamin sin“ koji je dobro sluša dok bi mnogo ozbiljnija kanidatkinja mogla biti Irma Baralija, jer je mnogo prodornija i obrazovanija od Ćudićke. Baralija pripada jednoj cijeloj kavalkadi mladih „bosanskih pametnica“ koje drmaju na evropskoj političkoj sceni, od kojih su najpoznatije baronesa Nerminka Heljić i Alma Zadić. Razlika između Baralije i svih drugih je u tome što se ona vratila u Mostar i nastavila političku borbu za svoju domovinu.
Ima nekoliko njima sličnih u Bosni i Hercegovini koje su se pokazale kao borkinje poput Ljiljane Marić, Sanje Renić, Nejre Latić Hulusić itd. No, one su nestranačke aktivistice i ne pokazuju za sada političke ambicije. Kao što, na žalost, ni opozicija ne pokazuje interes za njih.
Bila je jedna političarka koja je prerano napustila političke vode i vratila se za katedru koja bi mogla biti akter ove priče. Radi se o Adisi Omerbegović Arapović, bivšoj potpredsjednici SBB-a. Kada se očekivalo da će Sebija Izetbegović biti kandidatkinja za Predsjedništvo BiH umjesto Šefika Džaferovića, spominjalo se ime „atomske plavuše“ kao jedno od imena protukandidatkinja gospođi Izetbegović.
Ako se uzme u obzira da je Hrvatska imala predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, da je Željka Cvijanović već predsjednica entiteta Republike Srpske, da je Ana Brnabić premijerka Srbije, te da je predsjednica Republike Kosovo Vosja Osmani, krajnje je vrijeme da na crveni tepih ispred zgrade Predsjedništva u prijestolnici Bosne i Hercegovine stane jedna dama. To bi bio historijski korak jer bi ga učinila prva predsjednica Bosne i Hercegovine. Taj historijski rubikon još nije uspjela preći ni Amerika, jer je bogda falila Hillary Clinton da pobijedi Donalda Trumpa. Koliko je ona imala šanse u Americi sve naprijed spomenute dame imaju šansu da pobjede u Bosni i Hercegovini. To, na žalost, ne uočava opozicija pa čak ni SDP koji je učinio jedan takav politički novum kada je mjesto gradonačelnika Sarajeva dao mladoj dami Benjamini Karić.
(TBT, Tim za analitiku)
