CIVILIZACIJA
Danas je malo
poznata činjenica da je 859. godine u državi Maroko, gradu Fezu, osnovan prvi
univerzitet na svijetu. Ono što ovom historijskom događaju daje dodatnu težinu
je to da su ovu ustanovu osnovale dvije žene muslimanke: Fatima i Miriam
al-Firh
FOTO: (public)
Danas je malo
poznata činjenica da je 859. godine u državi Maroko, gradu Fezu, osnovan prvi
univerzitet na svijetu. Ono što ovom historijskom događaju daje dodatnu težinu
je to da su ovu ustanovu osnovale dvije žene muslimanke Fatima i Miriam
al-Firh.
Na tom
univerzitetu je predavano mnoštvo sekularnih i religijskih predmeta. Na kraju
svog obrazovanja, nastavnici bi ocijenili i nagradili studente na osnovu
njihovih performansi. Ovaj koncept nagrađivanja se kasnije prenio na
Andaluziju, a kasnije i na univerzitete u Bolonji i Oxfordu.
Muslimani u
Španiji su bili jaki zagovornici obrazovanja, a Andaluzija je bila jedan od
svjetskih epicentara u nauci. Važna karakteristika obrazovanja u Andaluziji jest
ta da se temeljila na toleranciji, što je davalo podstreka i studentima koji
nisu bili muslimani da svoj život
obogate znanjem.
Jedan od najvećih
muslimanskih doprinosa civilizaciji su prevedeni starogrčki filozofski
tekstovi. I danas se ovaj proces prenošenja znanja smatra jednim od najvećih u
ljudskoj civilizaciji. Muslimanski učenjaci donijeli su ideje velikih grčkih
filozofa i na taj način su preporodil i
dali novi život evropskim kršćanskim narodima koji su stoljećima bili
zaglibljeni u religijskim dogmama i krvavim unutrašnjim sukobima.
Bolnice
FOTO: (public)
Bolnice su bile
jedan od najvećih srednjovjekovnih dostignuća islamskog društva. U svom dizajnu
i razvoju bile su daleko od onog što se tada nazivalo bolnicama na tlu Europe,
jer većina tadašnjih bolnica su bile dio manastira i samim tim njega pacijenata
je bila rezervisana samo za privilegovane. Dok su tada sa druge strane, moralni imperativi bili utemeljeni na islamu,
koji izjednačava sve ljude bez obzira na finansijski status, i na taj način
je bolnička njega bila dostupna svima.
Bolnice u
islamskom svijetu tog vremena su bile sekularne institucije, njihova vrata su
bila otvorena za sve, žene i muškarce, civile i vojsku, odrasle i djecu, bogate
i siromašne, muslimane i nemuslimane. Osim što su služile kao centar
medicinskog tretmana vršile su kućne posjete onima koji se oporavljaju od
bolesti i nesreća, pojedovale su posebna odjeljenja za „osobe sa duhovnom boli“
(ludnice) i čak je osoblje bolnice moralo svoje usluge davati starim i nemoćnim
osobama koje nisu imale porodicu koja bi se brinula o njima.
Sve bolnice u
islamskim zemljama tog vremena finasirale su se od pobožnih mecena ili vakufa. Bogati ljudi, a to se posebno
odnosilo na vladare, donirali bi svoju imovinu kao zadužbinu, čiji je sav prihod išao prema izgradnji i
održavanju institucije. Imovina koja se donirala mogla se sastojati od dućana,
mlinova, karavana i čak ponekad od čitavih sela. Na ovaj način bi se osigurala
sloboda osoblju bolnice i održala njihova profesionalnost na visokom nivou.
Prihodima od zadužbina bi se plaćali troškovi održavanja, rada bolnice i
osugiravao se novac pacijentima nakon otpuštanja, radi liječenja ukoliko bi ta
osoba bila lošeg materijalnog statusa.
Gledano iz
današnje perspektive, masa našeg medicinskog osoblja Hipokratovu zakletvu
praktikuje u drugim državama. Vjerovatno su mnogi od njih i sretni što ne
moraju gledati kako svi bolujemo od amnezije kada vidimo stare osobe u mraku
što traže večeru i djecu koja još nisu ni progovorila, a boluju od neke teške
bolesti, jer oni što imaju vlast vakufe
sve u svoju avliju. A njihova avlija je sve ono što bi trebalo da bude naše.
Nisu to samo zidine oko vila što ponekad nam puste da ih gledamo nebi li
zaboravili kako su nam uzeli sve.
Od osnovnih i
srednjih škola su nam napravili kladionice i klaonice. Od univerziteta vikend
odmarališta za odmor od radne sedmice. Ali, bolje je da se mi vratimo onim
hrabrim i mudrim ženskim bićima koja su zaboravljena iako su promijenile svijest i svijet našeg
postojanja. Takve danas nazivaju feministkinjama jer su intelektualno duboke i prodorne. Razumiju
okolinu oko sebe i sve rade da svoje želje realiziraju tako što će svima nama
sutra ostaviti nešto bolje i ljepše.
Fatima i Miriam
al-Firh
S početka devetog
stoljeća Fatima al- Firh migrilala sa svojom porodicom iz današnjeg Tunisa u
grad Fez u Markou. To je bilo vrijeme vladavine Idriza II, izvanrednog i
pobožnog muslimana. Fez je u to vrijeme bio metropola „ muslimanskog Zapada“
poznatiji kao Al-Maghrib. Bio je to maštovit grad u kojem su se održavala obećanja o
ljudskoj sreći. Ustvari to je bio grad koji je bio spoj religije i kulture,
tradicionalnog i kosmopolitskog u koji se preselila Fatimina porodica.
Nakon mnogo muke,
borbe i skormih početaka, Fatimina porodica je na kraju pronašla svoj
prosperitet. Fatima i njena sestra Miriam bile veoma obrazovane. Njen otac
Mohammad bin Abdullah Al-Fihri se pokazao kao veoma uspješan poslodavac.
Ali kako se
ogromna iskušenja događaju samo hrabrim osobama, Fatima je tako za veoma kratko
vrijeme ostala bez muža, oca i brata.
Ostavši bez važnih osoba u svojim životima Fatima i Miriam su
naslijedile ogromnu baštinu koja im je dozvolila da budu kako finansijski tako
i intelektualno slobodne. Primijetile su da u lokalnim džamijama nije bilo
mjesta za sve vjernike, jer u Fez zbog njegovog bogatstva je stizalo sve više
migranata.
Bježeći iz
Cordobe nakon silnih nereda, stotine porodica je napustilo Andaluziju i
sklonili su se u Maroko. U njihovu čast i na sjećanje na njihov dom Miriam je
dala izgraditi džamiju Al- Andalus uz pomoć stanovnika grada Cordobe.
FOTO: (public)
Također Fatima je
započela sa izgradnjom džamije. Kupila je goleti u blizini svoje kuće. Temelje
svoje želje postavila je prve subote ramazana 245. Hidžretske godine. Kompletna
džamija je izgrađena od materijala koji su se nalazili na zemlji koju je
predhodno kupila. Način na koji je izgrađena džamija proizilazi iz iskrene
volje i želje jedne žene, koja je na prvo mjesto stavila odanost i lojalnost
Bogu. Zbog tog pravila kroz čin Njegove volje i milosrđa Fatimina želja će
postati još plemenitija u vidu prvog univerziteta. (Čitaj, u ime Gospodara
tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška!)
FOTO: (public)
Univerzitet Al-
Karaouine je u to vrijeme bio jedan od vodećih duhovnih obrazovnih centara
muslimanskog svijeta. Danas, je upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao najstarija
i najkontinuiranija visoka pkolsa ustanova u svijetu.
Spoj džamije i
univerziteta je privukla mnoge naučnike iz daleka i to sve providnošću Fatime
Al- Fahiri. U vremenu koje je uslijedilo ovaj univeriztz je proizveo velike
mislioce kao što su Abu al-Abbas al-Zwawi, Abu Madhab Al-Fasi, poznati
jevrejski filozof i teolog Maimonides (Ibn Maimun), Ibn al-Arabi Ibn Haldun, i
Al-Bitruji (Alpetragius) svi oni su povezani sa ovom ustanovom.
Kur'an nadahnjuje
svakog muškarca i ženu da traže znanje. Ova jedinstvena priča o Fatimi Al Fihri
baca svjetlo na ulogu i doprinos muslimanskih žena civilizaciji uopće.
Ovo je još jedan
od velikih dokaza da samo plemenita želja može trajati hiljadama godina i da se
na takvim temeljima gradi ozbiljno i tolerantno društvo. Društvo u kojem snaga
nije tlačiti, nego ponižene uspraviti i vrijedne nagraditi. Ali prije toga se
moramo sjetiti da jedino plemenit nijet vodi ka mudrosti.
(The Bosnia
Times)
