KOLUMNA
Panama papiri pokazuju kako zaista funkcionira međunarodni kapitalizam. Iz njih izviru pohlepa, ravnodušnost, prevara i korupcija
Piše: Jakob
Augstein, thebosniatiems.ba
Stvarnost postoji
kao svijet koji nas okružuje: idemo na posao, bicikl je naslonjen na drvo,
ljudi čekaju autobus, sa građevine dopire buka. A postoji i stvarnost bogatih,
skrivena iza ograda i zidova. Sjedite u helikopter i vidjećete taj svijet iz
vazduha: bazene, parkove, terase. Ali vi niste u helikopteru, već u kolima na
prašnjavoj ulici, zaglavljeni u saobraćajnoj gužvi. I dovoljno ste glupi da
plaćate porez.
Panama papiri pokazuju
kako zaista funkcionira međunarodni kapitalizam. Iz njih izviru pohlepa,
ravnodušnost, prevara i korupcija. Süddeutsche Zeitung je zajedno sa drugim
svjetskim medijima izveo jedno od najvećih curenja podataka svih vremena: 11,5
miliona dokumenata. 2,6 miliona terabajta podataka, , potvrda, izvoda računa i
poslovnih pisama posredničke kancelarije iz Paname, specijalizovane za
skrivanje novca u offshore zonama. Dobro ste primjetili: nisu sve, ali većina
ovih transakcija je nelegalna.
Tu se ukrajinski
car čokolade Petro Porošenko, uz dodatno zanimanje predsjednika Ukrajine,
demokratska nada poslije Majdana i zapadni saveznik, našao na istoj listi sa
bliskim saradnicima svog arhineprijatelja, ruskog predsjednika Vladimira
Putina. Novac spaja ljude. Pored svih sukoba i ideoloških barijera, zlikovci,
prevaranti i lopovi koji upravljaju našim životima dijele moto Jack Sparrow iz filma „Pirati sa Kariba“: Zgrabi sve što
možeš!
Međunarodni
kapital je stvorio svoj svijet sa posebnim pravilima, nevidljiv i nepristupačan
neupućenima. To je nedodiriva paralelna dimenzija koju naši političari kao da
ne primjećuju. A i kako bi – na spisku Panama papira su i imena rođaka i
saradnika bivših i sadašnjih šefova vlada i država iz najmanje 35 zemalja svijeta,
od Angole do Britanije, Francuske, Italije, Mađarske i Španije.
Ogroman novac je
skrivan u malim, korisnim oazama zabačenih dijelova nekadašnje britanske
imperije. Kancelarija u Panami je zastupala 300.000 kompanija, od kojih je više
od pola registrovano u poreskim rajevima pod britanskom upravom ili u samoj
Velikoj Britaniji.
Britanski
premijer David Cameron je još prije četiri godine izjavio da postojanje
poreskih rajeva „nije pošteno“. „Riječi, reći, riječ“, rekao bi Hamlet. Cameron
ovih dana najavljuje izmjene zakona koje će omogućiti formiranje centralnog
registra pravih vlasnika i profitera offshore kompanija. Ali novi zakoni već
imaju rupu: taj registar će moći da se vodi i u zemlji registracije, dakle i on
– offshore.
Shvatili smo da
je kapitalizam pokretljiv, a moral zamoran. U svijetu globalnog kapitalizma
novac ne poznaje granice, a bogati zakone. Granice i zakoni su samo za
siromašne i glupe. Izbjeglice nas uznemiruju, jer su vidljivi. Poreske
izbjeglice nas ne zanimaju, jer su dovoljno moćni da nestanu.
Zapad, koji je
toliko ponosan na svoje vrijednosti, zatvara svoje granice za progonjene ljude
u potrazi za boljim životom, ali spremno prihvata prljavi novac u potrazi za
boljim mjestom investiranja. Zločinci koji pale izbjegličke centre i prebijaju
njihove korisnike, gomila koja urla na izbjeglice i uglađene dame i gospoda iz
Alternative za Njemačku koji svojim bezdušnim parolama osvajaju veliki broj
glasova – sve su to samo korisni idioti sistema zasnovanog na Panama papirima.
(The Bosnia
Times, Spiegel)