Vodeći politički, građanski i vjerski autoriteti diljem BiH tvrde da će se inkluzivan pristup izgradnji povjerenja i pomirenju suprotstaviti korupciji, donijeti bolje političke ishode, integrirati društvene grupe u BiH i pružiti bolju zaštitu građanima.
Riječ je o prvom takvom istraživanju koje se provodi u BiH, a projekt su proveli Istraživački tim Univerziteta u Edinburghu, Centar za empirijska istraživanja religije iz Novog Sada, Centar za empirijska istraživanja religije u BiH, kao i broji stručnjaci iz Edinburgha, Sarajeva, Mostara, Novog Sada, Istočnog Sarajeva.
Političke zapreke
Rezultati su službeno u ponedjeljak predstavljeni u Bijeljini, jednom od 13 gradova u kojem se provodilo istraživanje. Upravo Bijeljina jer se, kako je to kazao mr.sc. Marko Antonio Brkić sa Univerziteta Hercegovina iz Mostara, želio naglasiti simboličan karakter. “Na međi, zapravo tromeđi, na periferiji, možda je neki od načina na koji funkcionira zajednica na periferiji kako se može poslati poruku onima koji donose odluke i oblikuju naše društvo”, kazao je prof. Brkić.
A ispitanici u ovom istraživanju pokazali su da znaju ko i kako oblikuje njihove živote.
To su pokazali i rezultati istraživanja, a o kojima dr. George Wilkes sa Univerziteta u Edinburghu kaže: “Studije pokazuju da je to zaista opće priznato da će pomirenje napraviti veliku razliku za mnoge ljude. Pomirenje se ne smatra apstraktnim ciljem. Rezultati istraživanja pokazuju da građani vjeruju da je potrebno stvoriti učinkovite odnose u kojima su važni građani. To je proces koji se događa u životu lokalne zajednice, ali se suočava s jakim političkim zaprekama. Ispitanici građani i lideri lokalnih zajednica u 13 gradova vide da se ove zapreke mogu pomaknuti.”
Međutim, iako to možda ne izgleda na prvi pogled, izgleda da u BiH o pomirenju i suživotu misle isto te da, po tom pitanju nema entitetskih ili županijskih granica.
Nasuprot želje za pomirenjem – korupcija
Dr. Zorica Kuburić sa Sveučilišta u Novom Sadu smatra kako nema razlika u mišljenjima među entitetima, kao ni među nacionalnim grupama, kao ni između manjih i većih gradova.
“Izvještaji odražavaju podršku rezultatima ankete koji sugeriraju da je potrebno provoditi različite aktivnosti pomirenja kako bi se mladima osigurala budućnost. Ispitanici diljem zemlje naglasili su potrebu za integriranjem pomirenja u podijeljene nacionalne-vjerske-školske programe i izvan školsko učenje”, rezimirala je novosadska profesorica.
No, dok dobra volja i želja za pomirenjem kod bh. žitelja nema granica, ne može se izbjeći snažna barijera – korupcija.
Ana Zotova, iz Centra za empirijsko istraživanje religije i doktorantica Univerziteta u Beogradu, i glavna autorica posljednjeg timskog izvještaja kaže: “Ispitanici su otvoreni prema mogućnostima kako će bh društvo biti oblikovano, ali najvažnije je da su građani u velikoj mjeri podržali procese izgradnje povjerenja i pomirenja i naznačili kako oni vide moguća rješenja u izgradnji pravednijeg i mirnijeg društva. Glavni pokretač je želja koju su građani iskazali za pokretanjem izgradnje povjerenja, a glavni problem je korupcija.”
Prema objavljenim rezultatima, skoro svi intervjuirani, skoro 94% u svih 13 gradova u BiH gdje se provodilo istraživanje, Banja Luka, Bihać, Bijeljina, Brčko, Jajce, Mostar, Livno, Sarajevo, Srebrenica, Stolac, Teslić, Tuzla i Trebinje, tematizirali su neki problem iz političke sfere što ovu temu čini najzastupljenijom.
Najviše su govorili o tome da politički lideri tri konstitutivna naroda potiču vjersku i etničku podijeljenost (69%), da su zaglibljeni u korupciji (34%) te da se ne zauzimaju za građane (27%).
“Važan problem na putu pomirenja viđen iz svih ispitivanih sektora, je korupcija. Kritike dolaze i od političkih i od vjerskih vođa, i iz sfere civilnog društva i obrazovanja. Trećina (34%) intervjuiranih izrazila je uvjerenje da se politički vrh bavi koruptivnim radnjama. Od pet gradonačelnika i načelnika općina, trojica govore o tome, trećina svih iz sektora politike (31%) i trećina onih koji ne pripadaju političkoj sferi (33%). Korupcija je zarobila institucije sustava, koje su time izgubile i povjerenje i slobodu djelovanja, jer su zadobivene pozicije moći više vrednovane od zajedničkog dobra”, navodi se u zbirnoj analizi istraživanja čiji su autori Ana Zotova (Centar za empirijsko istraživanje religije i Univerzitet u Beogradu), Zorica Kuburić (Univerzitet u Novom Sadu), Zlatiborka Popov Momćinović (Univerzitet u Istočnom Sarajevu), Marko Antonio Brkić (Univerzitet Hercegovina) i George Wilkes (Univerzitet u Edinburghu).
Motivi za koruptivne radnje opisivani su na nekoliko razina, počevši kao osobni motivi težnje za udobnošću, preko dubokih materijalnih interesa i nedostatka moralnosti.
U ovom kontekstu navodi se jedan od intervjuiranih gradonačelnika: „Moje osobno mišljenje je da je motiv za korupciju u vrhu interesne grupe. Ovo je apsolutno najbolje stanje za te interesne grupe. Raspolažu ogromnim bogatstvom, ogromnim proračunima − državnim, entitetskim, županijskim, lokalnim itd. i nikakva promjena im ne odgovara, jer im je super.”
Uprkos ‚kupovini’ vjerskih službenika, religija najjači element u pomirenju
Prema izvještaju, sugovornici su govorili i o korupciji u religijskim redovima, tj. pristajanje svešetnika na podmićivanje pred izbore i podršku pojedinim političkim strankama i smatraju da političke stranke „kupuju” vjerske službenike da bi ih oni podržali sa propovjedaonica. O ulozi religije u procesu pomirenja govorilo je čak 81% svih intervjuiranih, svi vjerski akteri i 73% iz drugih sektora.
“Postoje indicije koje ukazuju da, u kontekstu širokog javnog mnijenja, religija nije krut nacionalistički stožer podjela, iako je u javnom i političkom polju baš tako prikazana. Pokazuje se, što više, da je upravo religija jedan od najjačih temelja podrške u procesu pomirenja. Značaj etničkog i vjerskog identiteta na balkanskim prostorima smatra se vrlo važnim, a uzajamno se često i poistovjećuju”, navode autori istraživanja.
U ovom dijelu poseban naglasak stavljen je na potrebu za iskrenim i integriranim vjernicima koji će biti u stanju iskreno pristupiti dijalogu, bez manipulacija i skrivenih agendi, ali ta iskrenost i nepotkupljivost odnosi se i na vjerske lidere.
Dok je ovo jedinstveno istraživanje dalo jasnu sliku stanja bh društva, pitanje je do kada će se BiH “vrtjeti u krugu” te koliko će trajati proces pomirenja.
Socijalni psiholog i jedan od anketiranih ovo stanje je ovako objasnio: “Pred izbore diže se tenzija, ludilo nastaje. Oni u Sarajevu pojma nemaju što se ovdje događa, mi nemamo pojma što se događa u Sarajevu, a Hrvati ništa ne znaju ni o Sarajevu niti o Banja Luci. I vi onda imate, u stvari, tri javna mnijenja koja su zatvorena i koja domaći političari vrlo često, čini mi se sinhronizirano, kontroliraju. Oni koordiniraju svoje aktivnosti, kao: ‘Ja ću sad malo ‘lanut’, pa ti meni vrati.’ Jer ako nema interakcije, nema učinka, to mora biti ping-pong. Ja vam kažem: ‘BiH je nemoguća država’, a ti kažeš: ‘E, nećete se odcijepit.’ A ja kažem: ‘Bogami, hoćemo.’ – ‘E vidjet ćemo.'…”.
No, kako su to naučnici u ovom istraživanju naglasili – pomirenje je proces. Za BiH, čini se, dug proces.
(TBT, DW)