KOLUMNA
U žiži imigrantske krize, sukoba na evropskim granicama i brutalnosti Daesha – prijetnje sigurnosti koje pogađaju cijelu Evropu i ne mogu se spriječiti djelovanjem samo jedne zemlje – potreba za zajedničkom EU vanjskom i sigurnosnom politikom je očita
Piše: Javier Solana, thebosniatimes.ba
Za tri mjeseca, građani Ujedinjenog Kraljevstva će morati da donesu odluku da li ostaju u Evropskoj Uniji. Ali oni nisu jedini koji moraju razmisliti o političkoj budućnosti. Dolazeći referendum postavlja dva važna pitanja i ostatku Evrope.
Prvo pitanje je koje ishode Evropljani žele i trebaju da preferiraju. Neki su već otpisali Ujedinjeno Kraljevstvo, tvrdeći da oni svakako ne žele partnera koji bi pomislio da ih napusti. Bez obzira da li se neko slaže sa ovim mišljenjem ili ne, ono je vrijedno proučavanja. Zaista bi bilo naivno ne pitati da li bi zadržavanje članice koja dovodi u pitanje same principe evropskih integracija išlo u korist EU.
Realno je očekivati da se britanska javna debata o suverenitetu neće završiti brojanjem glasova. Na koncu, sve i da većina kaže “da” izlasku iz EU, dio stanovništva će ostati u uvjerenju da bi Brexit bio mnogo bolje rješenje za Ujedinjeno Kraljevstvo. S ovim, debate i pregovaranja o Ujedinjenom Kraljevstvu i evropskim partnerima će nastaviti da proizvodi dublja neslaganja oko restrikcija i uslova koje donosi članstvo u EU. U narednim godinama, Britanci će konstantno željeti da utvrde da su napravili pravi izbor. Ovo je bitna stvar koja se ne bi trebala uzeti olako. Ali ne bi trebala da dovede ostatak Evrope do toga da i oni želi Brexit. Zaista će svi osjetiti posljedice ukoliko većina britanskih glasača odluči da želi napustiti EU. Za početak, Brexit bi zadao snažni ekonomski udarac, kako Ujedinjenom Kraljevstvo, tako i Evropskoj Uniji. Također bi oslabio sigurnost, vanjsku politiku i međunarodno pozicioniranje oba entiteta.
U žiži imigrantske krize, sukoba na evropskim granicama i brutalnosti Daesha – prijetnje sigurnosti koje pogađaju cijelu Evropu i ne mogu se spriječiti djelovanjem samo jedne zemlje – potreba za zajedničkom EU vanjskom i sigurnosnom politikom je očita. Međutim, evropske zemlje i dalje nisu u mogućnosti da dođu do konsenzusa po pitanja vanjskopolitičkih mjera – greška koja znatno umanjuje njihov međunarodni utjecaj.
Nakon godina provedenih u borbi sa ekonomskom krizom, utjecaj i liderstvo Evropske Unije u određenim međunarodnim odlukama su znatno opali. U međuvremenu, zemlje članice su se bavile smanjivanjem troškova zaštite.
Osnažujući sumnju o evropskim integracijama, Brexit bi dalje umanjio volju zemalja članica za saradnjom, što bi dovelo do pogoršanja kako njihove sigurnosti, tako i preostalog međunarodnog utjecaja.
Drugo pitanje koje referendum postavlja Evropljanima jeste isto ono koje postavlja Britancima: Da li članstvo u EU vrijedi truda?
Centrifugalne sile u EU su jače nego ikada prije, ne samo na području Engleskog Kanala, nego i preko cijelog kontinenta. Mnoge zemlje imaju političke pokrete i stranke koje teže da “obnove” elemente suvereniteta. Neke vlade su poduzele unilateralne mjere uprkos odlukama EU.
Jednostavno rečeno, manjak solidarnosti među zemljama članicama je potakao slabljenje vrijednosti i principa na kojima je zasnovana EU. Brexit bi ponovo osnažio taj trend, podržavajući evropske nacionaliste i euroskeptike. Sa predsjedničkim izborima u Francuskoj i federalnim izborima u Njemačkoj naredne godine, potencijalni politički poticaj anti-Evropskih snaga bi mogao rezultirati dugoročnim posljedicama. Stoga će Njemački regionalni izbori biti upozorenje.
Da razjasnimo: stajalište ovih pokreta – da je EU korijen svih Evropskih problema i da je povlačenje (ili unilateralna akcija) jedini način da se oni prevaziđu – je očigledno pogrešno. Problemi s kojima se danas suočavamo se nisu pojavili zbog evropskih integracija.
Svjetski ekonomski problemi i navala imigranata će se nastaviti širiti Evropom, bez obzira da li je ona ujedinjena ili ne. Ono što je važno jeste kako će na te probleme Evropa odgovoriti.
Logika integracija jeste da je zajednička akcija mnogo učinkovitija od unilateralnih poteza.
Naravno, ne bi dugo trebalo da besmislenost nacionalističkog pristupa postane očita. Ali bi šteta učinjena dotad mogla biti ogromna. Uzimajući ovo u obzir, kampanje za evropsku integraciju ne bi trebale biti ograničene na puku afirmaciju koristi koje je EU donijela svojim članicama, nego bi se Evropska Unija trebala reafirmisati kao poželjan politički projekat. Ovaj krucijalni momenat za EU zahtijeva odlučan progres ka efektivnijom, više integrisanom unijom koja je zaista poželjna.
(The Bosnia Times, ©Project Syndicate, Prevela Esma L.)