ISLAMIKA
Jedina ispravna i
valjana alternativa nesretnim i grješnim ljubavnim aferama, nedozvoljenim
bludnim radnjama, sumnjivim tajnovitim brakovima i svim drugim vrstama
nastranosti u ovom pogledu jeste bračna zajednica zakonito sklopljena između
muškarca i žene
Piše: Almir
Fatić, thebosniatimes.ba
Stvarajući
Univerzum i čovjeka u njemu njihov Stvoritelj, uzvišeni Allah, postavio je
univerzalne zakone koji osiguravaju njihovo trajanje u vremenu i prostoru. Kao
što kosmički ili prirodni zakoni pokazuju red ili poredak u svijetu kosmosa i
prirode sa svim njihovim raskošnim pluralizmom, tako i moralni i društveni
zakoni pokazuju red u čovjeku, u njegovoj duši, odn. u društvu u kome on živi i
djeluje. Kako god može izazvati nered u kosmičkim zakonima, o čemu posljednja
generacija ljudi na Zemlji posebno svjedoči (zagađenost zraka, okoliša, hrane
itd.), tako isto čovjek može izazvati nered u moralnim i društvenim zakonima
čije su posljedice veoma pogubne, a njihova opasnost po život na planeti Zemlji
nije ništa manja od opasnosti koja se pomalja zbog narušavanja univerzalnih
kosmičkih i prirodnih zakona.
Kao što su
kosmički zakoni Božije blagodati koje nam omogućavaju normalan život na Zemlji,
jednako tako su i moralni zakoni blagodati koje nam pružaju da osjetimo radost
življenja te dokučimo svrhu i smisao naših prolaznih života. Jedan od takvih
univerzalnih moralno-društvenih zakona jeste i ono što nazivamo institucijom
braka, bračnom zajednicom muškarca i žene. Da, brak je veličanstvena Božija
blagodat koja nam, između ostalog, raskriva tajnu stvaranja čovječanstva u
parovima: u muškom i ženskom spolu. Taj bipolarni biološki poredak, nije samo
odlika ljudske vrste, već i svake druge vrste bića na zemlji: životinja,
biljaka i svih drugih brojnih stvorenja koja se spolno međusobno privlače. I
zato: ”Neka je slavljen Onaj koji stvara spol u svemu: u onome što niče iz
zemlje, u njima samima, i u onome što oni ne znaju” (Ja Sin, 36).
“Čvrsta obaveza”
Brak se obično
definira kao zajednica muškarca i žene utemeljena na zajedničkoj ljubavi i
poštovanju koji kao društvena ustanova čini temelj porodice sa svrhom
održavanja normalnih seksualnih odnosa te rađanja i odgajanja djece. Islamski
pravnici (fukaha’) navode gotovo identičnu definiciju braka, s tim da ga prvo
definišu kao “ženidbeni ugovor”. Ovim se hoće reći da se prilikom vjenčavanja
sklapa ugovor koji je u osnovi sličan svim drugim građanskim ugovorima. A suština
građanskog ugovaranja je dogovor o osobnim pravima svakog od zainteresiranih o
tome šta se unosi u ugovor.
Kur’an za brak,
tj. za bračni ugovor, koristi sintagmu mīsākan galīzan: čvrsta obaveza
(en-Nisa’, 21). Zanimljivo je da se ova sintagma samo tri puta spominje u
cijelom Kur’anu, i to u vezi sa: (a) Božijim poslanicima (el-Ahzab, 7); (b)
sljedbenicima Knjige (jevrejima i kršćanima), ehl-i kitabijama (en-Nisa’, 154);
i (c) sklapanjem bračnog ugovora. To govori o posebnoj važnosti, vrijednosti i
značaju institucije braka u islamu.
Zevādž, nikāh,
nićah
Na arapskom
jeziku za pojam braka koriste se dvije riječi: zevādž i nikāh. Obje ove riječi
su kur’anske. Prva riječ, riječ zevādž, u leksičkom smislu znači: spajanje,
udruživanje. Riječ zevdž upotrebljava se za muškarca i ženu. Druga riječ, nikāh,
u leksičkom smislu označava spolno općenje (el-vat’, npr. u: el-Bekare, 230)
ali i bračni ugovor (el-‘aqd: el-Bekare, 221; en-Nisa’, 3, 25; el-Ahzab, 49).
Nekada se u Kur’anu pod riječju nikāh podrazumijeva punoljetstvo (en-Nisa’, 6)
ili vjenčani dar (en-Nur, 33).
Riječ nikāh ušla
je u bosanski jezik (izgovarajući se nićah) i može se kao takva pronaći u
vjerskim i književnim djelima naših pisaca. Pod pojmom nikāh može se, dakle,
podrazumijevati: vjenčanje, udaja, ženidba, brak, bračni ugovor; spolno
općenje, snošaj, obljuba.
Brak kao znak
Svakoj razboritoj
osobi jasno je da je institucija braka univerzalna institucija koja je u biti
samoga ljudskog života, zapravo, njome se on održava, štiti i produžava. U
Kur’anu se kao Božiji znak ističe stvaranje muška i ženska i njihovo međusobno
privlačenje: “I od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene
da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. Zaista su
u tome dokazi za ljude koji razmišljaju” (er-Rum, 21). Zdravorazumskim
razmišljanjem lahko je zaključiti da je nemoguće biti protiv braka i njegovih
vrijednosti. I to braka koji se shvaća u njegovom tradicionalnom značenju: brak
između muškarca i žene. Razumijevanje bračne zajednice na bilo koji drugi način
(tzv. istospolni brak) predstavlja težak prekršaj, poremećaj i remećenje
prirodnog i biloškog poretka stvari na zemlji. U mnogim državama svijeta
posljednjih godina vode se žestoke diskusije o redefiniranju braka (nama
najbliži primjer je održani referendum u susjednoj Hrvatskoj 1. decembra
2013.). U nekima od njih tradicionalna definicija braka pretrpjela je svoju
izmjenu. Nizozemska je 2001. godine postala prva država na svijetu koja je uvela
istospolne brakove. Od te 2001. do danas 11 od ukupno 206 država u
svijetu omogućilo je istospolnim parovima sklapanje brakova (među kojima su:
Argentina, Belgija, Brazil, Danska, Švedska, Portugal).
Ali historija
istospolnih brakova nije započela od 2001. godine, ona seže u davnu i drevnu
prošlost. Povijesno se bilježe još u drevnoj Kini, Rimskom carstvu i
srednjovjekovnoj Španiji. No, njihova prošlost je u jednom naročitom smislu još
dublja. Naime, Kur’an u više navrata svjedoči da su pripadnici Lutovog, a.s.,
naroda činili “razvrat kakv prije njih nije činio niko na svijetu.” Naprimjer,
u Kur’anu se evidentira je Lut, a.s., svojim sunarodnicima rekao: “Zašto činite
razvrat koji prije vas niko nije činio na svijetu? Vi prilazite muškarcima sa
strašću, umjesto ženama! Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!” (el-E’araf,
80–81) Pod pojmom razvrata (el-fāhiše) ovdje se misli na homoseksualizam.
Analogija je, dakle, neumoljiva: istospolni brak je el-fāhiše: razvrat.
Blud je ružan put
Isti termin, el-fāhiše,
Kur’an koristi i za blud ili zinaluk: “I ne približavajte se bludu, zaista, to
je razvrat! Kako je to ružan put!” (el-Isra’, 32) Razvratnost i ružnoća puta
bluda je očigledna: razarujuće i uništavajuće djeluje na dušu i tijelo čovjeka
ili žene, zatim na bračne, tazbinske i društvene odnose općenito. Svaka veza
koja se započne s bludom je grijeh, a ono što se započne s grijehom definitivno
i propada. Ljubavne afere skopčane s bludom ostavljaju frustrirajuće i
deprimirajuće posljedice na duše posebno mladih djevojaka i žena općenito, zato
što su one emocionalnija i nježnija bića od muškaraca. Naravno, jednako su
zabranjene bludne radnje i muškarcu i ženi, kao i sve ono što vodi ili približava
činu bluda. U navedenom ajetu naređuje se zabrana približavanja bludu, jer kada
se približimo bludu, “upadamo” u polje emocija koje je teško kontrolirati i
samim time teško se sustegnuti od “upadanja” u grijeh. Ovo, naime, važi i za
sva ostala zabranjena djela. Jednostavno, svako približavanje zlu je opasno!
Tajni brakovi
U kontekstu ovoga
važnim smatramo upozoriti na pojavu tzv. tajnih brakova (ar. zevādžus-sirr)
koji su postali aktualni u naše vrijeme. Ukratko, postoje dva vida ovoga braka:
prvi, kada se čovjek i žena dogovore sa svjedocima da će brak držati u tajnosti
ili, pak, kada muž zahtijeva od svjedoka da ga kriju od njegove prve žene ili
od njegovih ukućana; i drugi, kada se čovjek i žena dogovore da će sklopiti
brak bez svjedoka, ili sa svjedocima koji uglavnom budu od njihovih prijatelja,
s tim da njihove porodice o tome ne znaju ništa. Kada je riječ o drugom vidu
ovog braka, nema sumnje u njegovu neispravnost. U prvom slučaju, većina
učenjaka takav brak smatra valjanim ali pokuđenim (mekruh), dok ga malikije
smatraju ništavnim dokazujući svoj stav hadisom koji prenosi Abdullah ibn
Zubejr, r.a.: “Razglasite sklapanje braka” (Ahmed, 4/5; Hakim, 2/183). Bez
namjere da detaljno izlažemo ovo pitanje, želimo podsjetiti na činjenicu da su
imami Šafi’ i Ebu Hanife, ali i mnogi drugi imami, klasici i naši savremenici,
brak bez prisustva svjedoka smatrali bludom.
Znači, zahtijeva
se oglašavanje braka koje je utemeljeno na Sunnetu, a uz svjedoke realizira se
i manjom ili većom svadbenom gozbom, što je također utemeljeno na Sunnetu (v.:
Buhari, 4860; Muslim, 1426).
Brakom zaštićeni
U Kur’anu se za
udate žene upotrebljava karakaterističan termin muhsanāt, koji se ponavlja na
osam mjesta (en-Nisa’, 24, 25; el-Maide, 5; en-Nur, 4, 23). Također se i za
oženjene muškarce koristi isti termin muhsinīn (en-Nisa’, 24; el-Ma’ide, 5).
Etimologija ove riječi mnogo otkriva: riječ muhsanāt derivirana je iz riječi hisn,
koja označava tvrđavu ili utvrdu. Intencija je više nego jasna – brak i za
muškarca i ženu predstavlja tvrđavu ili utvrdu koja ih štiti. I žena i muškarac
su zaštićeni udajom odnosno ženidbom, tj. sklapanjem braka zaštićeni su od
fizičkih i moralnih opasnosti. Brak je nesumnjivo najsigurniji štit čednosti,
morala i poroda. Brakom, također, štitimo našu vjeru: “Kada se čovjek oženi,
upotpuni pola vjere, a neka se boji Allaha u pogledu preostale polovine!”
(Taberani, Mu’džemu l-evsat, 7647; Bejheki, Šu’abu l-iman, 5100)
Onda kada uđemo u
tu spasonosnu tvrđavu koja nam štiti ljudsko dostojanstvo i čast, moramo se
brinuti o njoj, čuvati je i još više učvršćivati. Ne smijemo je tek tako, iz
hira, napustiti i ostati bez blagodarne zaštite. Svakako, tu našu tvrđavu će
povremeno pokušati uzdrmati neki vjetrovi i oluje, ali sa međusobnom ljubavlju,
strpljivošću i uvažavanjem možemo ih uspješno savladati i nastaviti živjeti u
zaštiti i sigurnosti.
Poziv na brak
Kur’an strogo
insistira na braku, poziva na ženidbu i udaju: “Udajite neudate i ženite
neoženjene…” (en-Nur, 32). I muškarcima – “… i da se s njima oženite, a ne
da blud činite” (en-Nisa’, 24) – i ženama se zapovijeda da se valjano, zakonito
udaju: “…kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s
ljubavnicima” (en-Nisa’, 25). I u mnogim drugim ajetima Kur’an podstiče na brak
i bračnu zajednicu.
Također, i
Allahov Poslanik, a.s., u brojnim svojim hadisima podstiče i poziva na udaju i
ženidbu. Znamenite su njegove riječi: “Brak je moj sunnet, pa ko postupa od
moga sunneta odstupa od mene” (Ibn Madže, 1846), kao i: “Ženite se i množite,
jer ću se ja vama ponositi nad ostalim zajednicama na Sudnjem danu”
(Abdurrezzak, 10391).
Prema tome,
jedina ispravna i valjana alternativa nesretnim i grješnim ljubavnim aferama,
nedozvoljenim bludnim radnjama, sumnjivim tajnovitim brakovima i svim drugim
vrstama nastranosti u ovom pogledu jeste bračna zajednica zakonito sklopljena
između muškarca i žene, obznanjena i registrovana u važećim građanskim i
šeri'atskim institucijama zemlje u kojoj se on sklapa. To je, eto, ono čemu
pozivamo našu omladinu u ovom vremenu prepunom iskušenja i opasnosti, tj.
pozivamo ih u tvrđavu u kojoj će biti zaštićeni od toga.
Koristi braka
Iz svega
navedenog jasne su nam vrijednosti i koristi braka, zapravo, njegova nužnost.
Imam Ebu Hamid Gazali u svome Ihja’u veli da je brak koristan zbog petero:
potomstva,
suzbijanja strasti, vođenja domaćinstva, mnogobrojne rodbine i borbe sa nefsom
kroz izdržavanje porodice;
zaštite od
šejtana, razbijanja pohote, sprječavanja loših posljedica strasti, sustezanja
od pogleda, čuvanja spolnog organa;
odmaranja i
ugađanja duši kroz druženje sa suprugom, gledanje i igranje s njom, čime se
rasterećuje srce i ojačava za činjenje ibadeta;
rasterećenja srca
od bavljenja domaćinstvom i obaveze kuhanja, čišćenja stana, pospremanja
posteljine, čišćenja suđa i priprema svega potrebnog za život;
borbe protiv
strasti (nefsa) i njihovog discipliniranja kroz čuvanje i zaštitu porodice,
izvršavanje porodičnih obaveza, strpljivog podnošenja njihovih naravi svih
vrsta uznemiravanja, nastojanja da se poprave, njihovo upućivanje na put vjere,
zalaganje da se radi njih pošteno privređuje i odgajanja djece (šire v.:
El-Gazali, Ihja’, knjiga 3, “Knjiga o pravilima bračnog života”, Sarajevo,
2005.,78–105).
(The Bosnia
Times)