Nedavno je izbio skandal svjetskih razmjera nakon što se ispostavilo da su njihove vlade možda špijunirale tisuće novinara širom svijeta, koristeći njihove iPhone ili Android telefone.
Oporbeni zastupnici u Mađarskoj zahtijevali su istragu, nakon što je istraga grupe medija tvrdila da je vlada Viktora Orbana kupila špijunski program Pegaz kako bi špijunirala novinare, političare i poslovne ljude koji su bili kritični.
Utvrđeno je da su telefoni dvojice istraživačkih novinara u Mađarskoj, Andrasa Szaba i SzabolcsaPanyija, zaraženi Pegazom.
Gospodin Panyi rekao je zabranjenim pričama: “Postoje neki ljudi u ovoj zemlji koji redovitog novinara smatraju jednako opasnim kao i nekoga koga sumnjiče za terorizam.”
Mađarska je samo jedna od niza zemalja za koje se vjeruje da je vlada kupila Pegaz.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je u ponedjeljak, 19. srpnja, da je afera Pegaz “potpuno neprihvatljiva,” ako je istinita.
O čemu se točno radi i zašto su ljudi toliko zabrinuti zbog toga?
Istraga The Guardiana, The Washington Posta, Le Mondea i nekoliko drugih medija, objavljena u nedjelju, 18. srpnja, sugerirala je da špijunski softver Pegaz NSO Grupe može uključiti kameru ili mikrofon telefona i krasti podatke s telefona, a da vlasnik toga nije svjestan.
Pegaz se može instalirati na daljinu, bez potrebe za prijevarom korisnika da ga preuzme, a nakon što je uključen, telefon je zapravo džepni špijun.
Može pristupiti WhatsApp porukama, e-porukama, tekstualnim porukama, GPS podacima i imeniku telefona. Pegaz onima koji provode nadzor nad metom omogućuje da ne samo prate temu i saznaju s kim razgovaraju i o čemu, već i da pristupe kompromitirajućim slikama i informacijama pomoću kojih bi ih mogli ucijeniti ili iznuditi.
Novinske organizacije priopćile su kako je curenje od strane Zabranjenih priča, neprofitne novinarske grupe sa sjedištem u Parizu, sugeriralo da je NSO identificirao više od 50 000 brojeva pametnih telefona, od kojih 15 000 u Meksiku, a navodno uključuje i broj ubijenog novinara, Cecilia Pinede Birtoa.
Pineda je ubijen u Ciudad Altamiranu 2017. nekoliko sati, nakon što je u prijenosu na Facebooku tvrdio da su lokalni političari i državna policija u dosluhu sa šefom kartela El Tequilerom.
Među brojevima na popisu su i oni koji pripadaju istaknutim članovima arapskih kraljevskih obitelji, 65 rukovoditelja globalnih poduzeća, 85 aktivista za ljudska prava, 189 novinara i više od 600 političara, uključujući predsjednike, premijere i ministre u vladi.
Podrazumijeva se da je Pegaz prodan vladama Azerbajdžana, Bahreina, Mađarske, Indije, Kazahstana, Meksika, Maroka, Ruande, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, od kojih je većina optužena za kršenje ljudskih prava ili ometanje slobode tiska.
Vlada indijskog premijera Narendre Modija porekla je špijuniranje 300 novinara i političara i rekla da “navodi u vezi s vladinim nadzorom nad određenim ljudima nemaju nikakvu konkretnu osnovu ni istinu”.
The Post je rekao da je forenzička analiza 37 pametnih telefona s popisa pokazala da je bilo nekoliko “pokušaja i uspješnih” hakiranja, uključujući i hakiranja dviju prijateljica ubijenog saudijskog novinara Jamala Khashoggija.
U prosincu 2020. Citizen Lab izvijestio je da je gotovo 40 novinara al-Jazeere na svoje telefone nesvjesno instaliralo špijunski softver Pegaz, a Amnesty International priopćila je da je prošlog mjeseca taj softver stavljen na telefon marokanskog novinara Omara Radija.
Radi istražuje veze između marokanskih političara i poslovnih interesa, a u ožujku 2020. dobio je uvjetnu zatvorsku kaznu zbog tvita koji je kritizirao suca koji je zatvorio neke aktiviste.
NSO je zaprijetio tužbom Zabranjenih priča zbog klevete, rekavši da je njezino izvješće “puno pogrešnih pretpostavki i nepotkrijepljenih teorija”.
“Čvrsto poričemo lažne navode iznesene u njihovom izvješću”, rekao je NSO, dodajući kako se prodaje “isključivo agencijama za provođenje zakona i obavještajnim agencijama provjerenih vlada”