ANALITIKA
Ankara je pretrpjela tri bombaška napada automobilima dok su
napade u Parizu u januaru i novembru izvršili oružani napadači – teško je reći
da je samo to moglo da izazove takve razlike u podršci
FOTO: (Profimedia)
U nedjelju uvečer bomba je eksplodirala blizu autobuske
stanice na veoma prometnom mjestu u samom centru Ankare. Najmanje 37 ljudi je
ubijeno, a povrijeđeno je više od stotinu.
Ubijeni su nedužni ljudi koji su samo završavali svoje
dnevne obaveze, šetali se po gradu, išli na piće ili na sastanak sa nekim koga
vole. Inače, to je treći napad takve vrste u glavnom gradu Turske od oktobra.
Za pet mjeseci Ankara je doživjela više krvoprolića nego što
mnogi gradovi dožive u čitavoj svojoj historiji. Doduše i manje od mnogih
gradova u jednom danu samo.
Ipak, gdje je posle svega Ankarin ‘Je suis’ momenat?
Nakon terorističkog napada u Parizu prošlog novembra neke
turske škole su imale ceremonije žalosti koje su trajale čitav dan, piše
britanski Guardian, dodajući da su svuda bile zastave „trikolora” i palili
svijeće u znak solidarnost sa žrtvama.
Tako je bilo uprkos tome što je sličan broj ljudi ubijen na
mirnom okupljanju u Ankari samo nekoliko mjeseci kasnije, ali to nije pogodilo
nikoga u Evropi, nijedan novinar BBC nije pustio suzu i nije pokrenuta Facebook
aplikacija da se preko profilnih fotografija stavi zastava Turske, navodi se u
tekstu.
Iako su okolnosti napada na dva grada različite – Ankara je pretrpjela
tri bombaška napada automobilima dok su napade u Parizu u januaru i novembru
izvršili oružani napadači – teško je reći da je samo to moglo da izazove takve
razlike u podršci.
Britanski klavijaturista koji živi u Ankari u Facebook
statusu koji je postao viralan navodi da se sličan bombaški napad dogodio na
Pikadiliju, najbližem londonskom ekvivalentu Kizilaja u Ankari, svijet ne bi
pričao o nečemu drugome.
„Da li možete da zamislite eksploziju na mjestu pored koga
prolazite svakog dana, na stanici autobusa koje koristite, na ulicama koje
prelazite? Zašto se onda ne priča o Ankari? To je zato što vam ne ulazi u mozak
da je Ankara grad koji se ne razlikuje od bilo kojih drugih gradova na svijetu”,
napisao je Taylor.
Britanija i Turska imaju odnos ljubavi-mržnje, navodi Guardian.
U istraživanjima javnog mnjenja turisti Tursku stavljaju na oba pola – kao onaj
koji najviše vole ili najviše mrze.
„Turska nastavlja da igra na liniji između Istoka i Zapada,
zbog čega je ljudi slabije razumiju. Muslimanska zemlja sa veoma konzervativnim
vrijednostima koja također ima i aspriracije prema EU. Ipak, geografski, Turska
je susjed Evrope i politička Turska je dugo bila saveznik Zapada”, navodi
se u tekstu londonskog lista.
Međutim, nije to jedino mjesto koje je vidjelo tragične
scene, a na koje ostatak svijeta ne obraća pažnju. Možda nedostatak simpatije
za grad dolazi iz čistog neznanja.
„Suprotno mnogim vjerovanjima Turska nije na Bliskom Istoku.
Ankara nije ratna zona, to je normalan moderan grad, poput bilo kojeg drugog
glavnog grada u Evropi”, piše Taylor.
Činjenica da je došlo do porasta nasilja u Turskoj od
primirja između državnih snaga i Radničke partije Kurdistana je bespogovorna.
Ipak, uprkos velikom prisustvu naoružanih snaga nema tenkova na ulicama Ankare
i ne padaju bombe.
„Više ljudi je ubijeno u tri napada u Ankari nego u napadima
u Parizu. Mnogi su muslimani ubijeni. Ankara možda nije jedan od
najprivlačnijih gradova Evrope, ali ubistva od ruke terorista takođe zaslužuju
solidarnost”, navodi „Guardian“.
„Bili ste Charlie, bili ste Pariz. Da li ćete biti
Ankara”, ističe Taylor.
(The Bosnia Times, The Guardian)