KOLUMNA
Lideri Europske
unije su već nekoliko godina paralizirani, jer su uložili previše političkog
kapitala u propale politike da bi sada promijenili kurs
Piše: Yanis
Varoufakis, thebosniatimes.ba
„Grčka je konačno
ostvarila ekonomski rast“. To je bio zvanični stav europskih službenika krajem
2014. Avaj, grčki glasači ovim nisu bili impresionirani pa su smijenili
tadašnju vladu i u januaru 2015. izabrali novu administraciju u kojoj sam bio
ministar finansija.
Pretprošle sedmice
su stigle slične radosne vesti iz Brisela da se Kipar „vratio ekonomskom
rastu“, za razliku od Grčke koja se „vratila u recesiju“. Poruka Trojke
(Europska komisija, Europska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) je
jasna i glasna: „Radite kako mi kažemo (Kipar nas je poslušao) i oporavićete
se. Ili odbacite našu politiku, izaberite ljude kao što je Varufakis i ostanite
u recesiji“.
Ova priča zvuči
ubjedljivo, ali je zasnovana na čistoj laži. Grčka se nije oporavljala 2014, a
kiparski BDP se još uvijek nije oporavio. Tvrdnje Europske unije se zasnivaju
na „realnom“ nacionalnom dohotku, mjeri naročito nepouzdanoj u periodima pada
cijena.
Ako vas pitaju da
li vam je bolje danas nego prije godinu dana, odgovorili biste potvrdno ako je
vaš novčani dohodak (to jest njegova vrijednost u dolarima, funtama, eurima ili
jenima) porasla u posljednjih 12 mjeseci. Međutim, uz istovremenu inflaciju vaš
odgovor biste dopunili prigovorom da je porast troškova života umanjio vaš
novčani dohodak.
Kako bi pokrili
ovaj jaz između vašeg novčanog dohotka i vaše sposobnosti da sa njim nešto
kupite, ekonomisti se oslanjaju na vašu kupovnu moć prilagođavajući vaš novčani
dohodak prosječnim cijenama.
Ukupni dohodak
jedne zemlje mjeri se na sličan način. Ekonomisti počinju sabirajući novčani
dohodak svakog stanovnika kako bi dobili domaći bruto proizvod / BDP ili, da
pojednostavimo, ukupni novčani dohodak jedne zemlje (N). Oni onda prilagođavaju
N promjenama u prosječnim cijenama (P) dijeleći N sa P. Rezultat je „realni“
dohodak zemlje (R=N/P).
U periodu
inflacije svrha izračunavanja realnog nacionalnog dohotka R je da prestanemo da
se uzbuđujemo zbog izvještaja da se naš novčani dohodak značajno uvećao. Na
primjer, kada prosječne cijene porastu za 8%, porast novčanog dohotka od 9%
predstavlja realni porast kupovne moći od samo 1%.
To znači da je u
periodu inflacije važno posmatrati broj koji označava realni nacionalni
dohodak. Tek kada R počne da skače možemo da povjerujemo u rast ekonomske
aktivnosti.
Ali u periodima
deflacije (kada cijene padaju), kao danas u Grčkoj i na Cipru, R može lako da
nas dovede u zabludu. Uzmite hipotetički slučaj deflatorne ekonomije iz donje
tabele:
Tabela-01
Ako usporedimo
Godinu 1 i Godinu 2 primijetit ćemo da se novčani dohodak (N) smanjio za 2% (sa
100 na 98), dok je indeks prosječnih cijena pao za 1% (sa 100 na 99). Sljedeće
godine (Godina 3), recesija se produbila sa daljim padom od 2,04% novčanog
dohotka (sa 98 na 96) i još većim padom cijena zbog deflacije od 6.06%.
Ovo je slika
ekonomije koja iz recesije polako klizi ka depresiji: ka padu dohotka i još
većem padu cijena. Ali pogledajte posljednji red: izgleda da se „realni“
nacionalni dohodak dramatično oporavio u Godini 3, uz porast od 4,28%!
Ali to je iluzija
koju je izazvao pad cijena. Prosto rečeno, u deflatornim ekonomijama, kada su
ljudi i država prezaduženi, samo porast novčanog (za razliku od realnog)
dohotka predstavlja povod za slavlje.
Neko bi možda
odgovorio da je porast realnog dohotka (R) uvijek dobra vest, čak i kada je
novčani dohodak u padu, jer ako cijene (P) padaju brže od novčanog dohotka (N)
to sigurno znači da možemo više da kupujemo. Zar to nije dobra stvar?
Svakako da je
dobra, ali samo u odsustvu duga. Kada su ljudi i država prezaduženi i dokle god
plaćaju pozitivne kamate na dug, pad novčanog dohotka je put u kolektivni
bankrot.
Upravo se to
desilo u Grčkoj 2014, kada je R porastao za 0,8% dok je P pao za 2,6%. Isto se
dešava i na Cipru tokom posljednjeg kvartala 2015, sa R od 0,4% u januaru 2016.
uz P od -0,75%. Većina europske periferije ja zarobljena u deflatornom blatu,
uz pad novčanog dohotka i dramatični porast zaduženosti (kao dijela novčanog
dohotka), dok se banke guše u nenaplativim zajmovima koji ih sprečavaju da
pozajmljuju profitabilnim kompanijama.
Lideri Europske
unije su već nekoliko godina paralizirani, jer su uložili previše političkog
kapitala u propale politike da bi sada promijenili kurs. Ali ne dozvolite da
vas statistika zavara: insistiranje na realnom nacionalnom dohotku tokom
perioda deflacije je pokušaj da se ekonomska depresija predstavi kao uspješna
priča.
(The Bosnia
Times, © Project Syndicate, Preveo Miroslav Marković, Peščanik.net)