NACIONAL
Nema nikakve dileme da je Zukorlić “američki igrač” i da sve ovo čini pod zaštitom Ambasade SAD u Beograd
FOTO: Zukorlić (Screenshot, OBN)
Muamer Zukorlić je zaista velika politička zagonetka. Bezbroj je paradoksa koji se prelamaju preko njegove karijere. Stoga, iako mu je radijus djelovanja vrlo uzak, jer je on samo jedan od dvadesetak muftija koliko ih broji Islamska zajednica u regionu i dijaspori, njegovo djelovanje, posebno medijski istupi, imaju regionalni značaj. Ne radi se ovdje samo o patološkoj opsesiji za javnim istupima, od čega “boluje” velika većina klerika, kako muslimanskih tako i kršćanskih, već o posebnoj harizmi koju je on stekao kao elokventni i radikalni imam sa naglašenim političkim angažmanom. Kao takav Zukorlić može biti tema, pa i kao fenomen, kakvog bi se trebalo sagledavati sa više aspekta.
Nekad bio najmlađi muftija
Ali, on je primarno musliman, Bošnjak, sa područjem djelovanja u Sandžaku, koji je s jedne strane neuralgična tačka između pravoslavlja i islama, potom na državnoj tromeđi Srbije, Crne Gore i BiH, pa čak je i poveznica Albanaca i Bošnjaka jer u njegovoj krvi kao i u većini Bošnjaka iz Sandžaka ima i albanskih gena.
Mlad je postao muftija i to u vrijeme najcrnje srpske okupacije Sandžaka, kada su Bošnjaci ucviljeni zbog klanja njihove braće u BiH trpili jeziv teror “Miloševićeve čizme”.
Možda svoju personalnu afirmaciju duguje bivšem reisu-l-ulemi dr Mustafi Ceriću koji ga je prihvatio sa svim osobina, a većinom su ocjenjivane kao negativne za imidž jednog muftije. Nikad mu nije “natrljao nos”! Nije to učinio ni kad se oženio po drugi put, što je ruku na srce, koliko god takve stvari bile svojstvene muslimanskoj braći diljem svijeta, čak i na Balkanu rogobatno i nemoralno.
Tako je šokirao javnost kad se odlučio kandidirati za predsjednika Srbije, a da mu je to Cerić progledao kroz prste.
Nek ostane da je nemoć Islamske zajednice BiH, koja nakon raspada Jugoslavije nije uspjela niti jednog svog “otrgnutog” imama dovesti “u suru” omogućila i Zukorliću tako bahato, skoro kabadahijsko ponašanje. Ali sigurno nije tako! Zukorlić je vrlo vispren i nikad ne bi sebi dozvoli da se tako poigrava i provocira kako vrh Islamske zajednice tako i vlasti jednako u Beogradu, Podgorici, pa čak i u Istanbulu.
Američki “igrač”
Samo prije dvije godine Ahmet Davutoglu mu je nudio vile i imanje u Turskoj samo da napusti Sandžak i prepusti Sulejmanu Ugljaninu da riješi spor Islamske zajednice u Srbiji. On je to glatko odbio!
Ko bi, onda, mogao stajati iza Zukorlića?
Nema nikakve dileme da je Zukorlić “američki igrač” i da sve ovo čini pod zaštitom Ambasade SAD u Beogradu.
Da je iko pridavao pažnju bar dvjema posjetama koje su delegacije Američke ambasade učinile Zukorliću, moglo se nazrijeti da je on “zanijetio” ponovo ući u politiku.
Tako je čim je Zukorlić obznanio da je nosilac liste Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ), 10.marta 2016. godine, primio delegaciju Američke ambasade koju je predvodio politički oficir Brian Martin.
A samo tri mjeseca ranije, kao Muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić primio je (petak, 19. decembra 2015) ambasadora Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Majkla Kirbija.ž
FOTO: Kirbi, Zukorlić (sandzakpress)
Tom prilikom Zukorlić je ambasadoru Kirbiju uručio umjetničku sliku Altun alem džamije.
Kakav je interes Amerikanaca da podržavaju Zukorlića?
Postoji, naravno, više interesa, a najbitniji bi bio da je Zukorlić kao radikalni klerik, sa dobrom reputacijom u arapskom svijetu, jer je sa dr Cerićem jedini član Rabite sa Balkana, vrlo pogodna ličnost da se nametne kao lider selefija na Balkanu.
S takvom ulogom bi onemogućio utjecaj Irana kao politčkog saveznika Rusije na Balkan.
S druge strane, pošto je Aleksandar Vučić navodno odbio uhapsiti Milorada Dodika na “svom terenu u Srbiji”, Zukorlić bi kao poslanik u Skupštini Srbije bio vrlo neugodan po Vučića zbog njegovog insistiranja na autonomiji Sandžaka.
Odakle ova potreba Amerikanca da se svete Vučiću preko Zukorlića?
To traje još od vremena Rafija Gregorijana kada je dr Cerić, kao reis-ul-ulema imao vrlo prijateljske odnose sa njima i veoma uvažavao njegove savjete. Tako je dr Cerić u to vrijeme iftario sa Dodikom u Banjoj Luci, a potom i išao Borisu Tadiću u Beograd nudeći mu dijalog između Bošnjaka i Srba.
FOTO: Gregorijan, Cerić (Mina)
A nakon što je Dodik iznevjerio Gregorijana, pa se potom i Cerić “poput Dodika”, kako je rekao Gregorijan, okrenuo protiv njega, karijera ovog američkog diplomate krenula je strmoglavo. Tako da danas iznad Avazogov tornja čiji je vlasnik Fahrudin Radončić lebdi Gregorijanov lik poput utvare “noćnog osvetnika”. Razlog iz kojeg bi se Gregorijan svetio Radončiću jeste njegova procjena da je Radončić bio svep (uzrok) svađe reisa Cerića sa Gregorijanom objavljujući famoznu “shemu OHR-a” u kojoj je nacrtana hobotnica kriminalne bošnjačke političko-vjerske elite.
Do tada su odnosi Islamske zajednice i Američke ambasade u Sarajevu bili izvanredni. Cerić je slovio kao američki čovjek, tim prije jer je doktorirao na američkom univerzitetu u Chickagu.
Čak je Cerić i sadašnjeg reis-ul-ulemu Kavazovića, kao kandidata za reis-ul-ulemu, vodio na iftar u Američku ambasadu u Sarajevu, želeći im reći: „On će biti moj zamjenik, ukoliko nemate ništa protiv?!”
Stoga je Zukorlić tako lahko i dobio blagoslov od resia Kavazovića da se politički angažira, ali pod uvjetom da se više ne vraća u Islamsku zajednicu!
(The Bosnia Times, N. L.)
