Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ako je Ozren Kebo uzeo sebi za pravo da analizira intervju Senada Hadžifejzovića sa Aleksandrom Vučićem, dajem sam sebi pravo da analiziram intervju Amira Zukića na N1 sa Senadom Hadžifejzovićem. Iako Hadžifejzović nije bio zadovoljan Kebinom analizom, to ništa ne mijenja stvar kad je u pitanju pravo novinara da sam sebi bira teme odnosno sagovornike. Može se zamjeriti Hadžifejzoviću da je, naprimjer, zamjerio Kebi, a nije zamjerio Emiru Suljagiću koji je na vrlo blasfemičan način komentirao njegov intervju sa Timothyem Lessom optuživši ga da je time „Bošnjacima srevirao krmetinu za ramazan“.
KO JE IZDAO SENADA?
Hadžifejzović je osaburio, a ovaj se zvizgov posuo pepelom na Dan majki, sakrivši se iza dimija srebreničkih majki poput mnogih kukavica iz tog kraja. Zato on kao takav uopće nije bitan, čak se zaista treba sudržavati, upravo zbog pijateta prema Potočarima, izgovarati imena tih patriotskih hulja. Mnogo je bitnije da je tu ogavnu izjavu Oslobođenje „serviralo“ Bošnjacima na naslovnici, te da poslije toga urednica Vildana Selimbegović nikad više neće objaviti ime Senada Hadžifejzovića u svojoj novini, kao ni ime bilo kojeg drugog novinara koji joj je spočitao oblokavanje Muharema Bazdulja sa dvojicom notornih „genocidaša“. Nažalost, jako je puno takvih primjera među iskompleksiranom sarajevskom intelektualnom elitom i medijskim meanstreamom, ali izdvajam ova tri slučaja jer smatram da su u tijesnoj kohabitaciji sa slučajem napada na Hadžifejzovića. Kebo je analizirao intervju sa Vučićem u kojem leži glavni motiv Izetbegovićevog napada na njega, a to je raskrinkavanje njegove izdaje prilikom pokretanja revizije Tužbe BiH protiv Srbije. Ne mogu se načuditi Kebi, pošto ga poznajem kao časnog čovjeka i briljantnog novinara, zbog čega je imao potrebu da minimizira važnost ovog intervjua, bar zbog ove informacije?! Motiv Suljagića je toliko bljutav i mizeran da ne zaslužuje odgovor, ali je činjenica da je poslužio za motivaciju mržnje „papaka“ prema Hadžifejzoviću.
I kad se sve izdešavalo kako se izdešavalo, bio sam se ponadao da je Hadžifejzović uvidio kako ga je „fina sarajevska raja“ (FGR), nezavisni mediji i nekadašnja „urbana gerila“ ostavila na cjedilu i prepustila na milost i nemilost „papcima“. Zato sam očekivao da će Zukiću priznati ovu gorku spoznaju. Ali, avaj, priča je otišla u potpuno drugom smjeru. Snishodljivi Zukić je podsjetio na napade na novinare u RS, Dragana Bursaća i Tanju Topić, pa čak se prisjetio pokojnog Željke Kopanje. Ovdje ima nekoliko paradoksa i velikih novinarskih nonsensa. Prvi paradoks je da se prešućuje napade i prijtenje smrću na druge bošnjačke i hrvatske novinare i intelektualce. Kako prešućuje prijetnje njegovom kolegi s televizije Nikoli Vučiću, tako prešućuje prijetnje smrću akademiku Rešidu Hafizovićučiju su glavu sandžačke vehabije iz Amerike ucijenile na 20 hiljada dolara. FBI je otkrio ko stoji iza „nagrade“ za ubistvo Hafizovića, ali javnosti nije poznato da li je imao reperkusija zbog toga. Drugi paradoks je da se prešućuje da je Marko Čolić osuđen na četverogodišnju kaznu za pokušaj ubistva novinara BN-a Vladimira Kovačevića. Možda je zato jedna od vrijednih informacije koju je izrekao Hadžifejzović da je sudinca koja je pustila na slobodu osobu koja je uhapšena zbog prijetnji i pokušaja napada na njega, prije toga na svom Facebook profilu objavljivala negativne komentare na njegov račun. Prema Zukiću gledalac je trebao steći dojam da samo u tom „mrskom entitetu“ napadaju novinare, zar ne?!
Ne zamjeram ja dvojici najpopularnijih telvizijskih sarajevskih novinara uopće što nisu spominjali moj slučaj. Posebno ne zamjeram Zukiću, jer on bukvalno radi za „strance“ i drži se njihovog poimanja slobode govora, demokratije i ljudskih sloboda. A ja mislim da oni podržavaju samo onog demokratu od kojeg imaju koristi. Još radikalnije stvari stoje kad je u pitanju podrška korisnim muslimanima. Zato sam kod Hadžifejzovića jednom izjavio da je bolje biti američki nego bosanski musliman. Jer da nije tako do sada bi moje nesuđene ubice sigurno bile osuđene.
KO ŠTITI MOJE NESUĐENE UBICE?
„Kako bi bilo lijepo da sve ovo nije tačno. Volio bih da je u pitanju samo razdražljivost i ogorčenost čovjeka koji uvijek sluti najgore ishode. Ali na moju veliku žalost, to nije tako“, markirao sam jedan citat meni dragog kolumniste. Imam vrlo uvjerljive dokaze da moje nesuđene ubice štiti režim, konkretno šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica i Bakir Izetbegović. Naime, ja sam napadnut prije novinara Kovačevića u Banjoj Luci, a, za razliku od njegovog napadača kikboksera, moj napadač kikbokser još nije osuđen. Podignuta je optužnica protiv njega i imao sam sudsku raspravu prošle godine, a presude još nema?! Zašto? Zato što ih štiti režim! Kako sam saznao od fukcinera Ministarstva sigrunosti moj nesuđeni ubica je pod tretmanom OSA-e i naređeno mu je da smrša 30-40 kilograma kako bi pred sudijom izgledao manje opasan, ali i da bi njegov „đavolji advokat“ Kadrija Kolić „igrao na kartu“ mog pogrešnog prepoznavanja napadača. Potom mi je ista osoba potvrdila da je vidio nekoliko slika, koje su mu pokazivali „stranci“, da napadač na mene klanja u džamiji iza leđa Bakira Izetbegovića kao jedan od peterice tajnih pratilaca bodigarda bošnjačkog lidera. Trebam podsjetiti čitaoce da samo Izetbegović od političkih lidera nije osudio napad na mene.
U međuvremenu sam zaprimio preko 40 tužbi za klevetu i na svaki sudski poziv sam se odazvao. Za više od pola tih tužbi donesena je presuda. Čast izuzecima, ali mnoge sudij(inc)e su me pokušale su tretirati kao kriminalca, a ne kao čovjeka koji se kao i oni bavi jednim veoma časnim društvenim poslom. Zar nije razložno pitanje kako su sudovi tako ažurni kad su u pitanju suđenja meni, a tako spori i indolentni kad je u pitanju moje pravo na pravdu?!
Tim Zukićevim „strancima“ je pokušaj moje likvidacije obrazložen međuvjerskom sektaškom mržnjom. A ja dobro znam, a vala zna i javnost, da čita k'o što ne čita, znao bi i Zukić, koji su moji tekstovi i knjige uzdrmali režim i vladajuću bošnjačku dinastiju i da su to stvarni motivi napada na mene. Ja sam, Allahovim emerom, zahvaljujući pukoj sreći preživio smrtonosni udarac kikboksera u sljepoočnicu tako što sam u trenutku udarca još držao mobitel u ruci na tom mjestu jer sam razgovarao sa kolegom novinarom. I to mi je, za sada, dovoljna satisfakcija. Vjerujem da ni ovaj režim neće preživjeti zato što se vlast bazira na zulumu. Ako meni i Hadžifejzoviću sude ovakve nepravedne sudij(inc)e, svima njima će suditi pravedni Bog. Možda im presudi prije nego sud presudi mojim nesuđenim ubicama. Amin!
(TBT)