Davno je prošlo vrijeme kada su evropske sile, blisko sarađujući sa Amerikom, predlagale budućnost regiona sa malo ili nimalo razmatranja vanjskih utjecaja.
Od tada se Zapad preusmjerio na druge izazove, pretpostavljajući da će region prirodno nastaviti gravitirati ka njemu. U nastali vakuum, međutim, uskočili su vanjski igrači, na prvom mjestu Rusija.
Historija ruskog prisustva na Zapadnom Balkanu duga je stoljećima, ali se “modus operandi” vremenom mijenjao. Posljednjih godina Kremlj koristi mješavinu kulturne diplomatije, jake medijske kampanje sa elementima ekonomskog utjecaja, prije svega u vitalnom energetskom sektoru, oslanjajući se pritom na jake historijske, kulturološke i posebno religijske veze sa regionom.
Nedavni svjetski lomovi i tumbanja, nošeni sveopćim pandemijskim ludilom, kao da su dodatno udaljili region od zapadnih sila. Rusija je, sa druge strane, nastavila da širi i produbljuje meku moć služeći se novim oružjima, ali i polugama koje je već postavila širom regiona u protekloj deceniji.
Centri
U jeku eskalacija tenzija između Amerike i Rusije, protjerivanja ruskih diplomata iz evropskih prijestonica i sve većeg pritiska Brisela da Srbija uskladi svoju vanjsku politiku sa evropskom, u Beogradu je svečano otvoren Rusko-balkanski centar. Učesnici su poručili da je cilj naučno istraživanje i analiza savremenih političkih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i vjerskih procesa u Srbiji i regionu.
Međutim, naizgled benigna namjena centra odmah je dovedena u pitanje, samim tim što su njenom otvaranju “kumovala” tri ruska političara. Govorio je predsjednik Upravnog odbora i poslanik Državne dume Ruske Federacije Konstantin Zatuljin. Javnosti u Srbiji poznat je kao poslanik koji je dao snažnu podršku lideru SRS Vojislavu Šešelju dok je bio Haški optuženik i njegovom izlasku iz Haga. Pored toga, pročitana su pisma dva najbliža saradnika predsjednika Rusije Vladimira Putina – ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i potpredsjednika Vlade Rusije Jurija Borisova.
Time je Rusija dobila drugi centar na teritoriju Srbije. Prije devet godina u Nišu je otvoren Ruski humanitarni centar kako bi “pružao pomoć u vanrednim situacijama, požarima ili poplavama”, uz veliko negodovanje Zapada i ocjenu da je zakulisna produžena ruka Moskve za utjecaj na Srbiju.
Ubrzo je sa ruske strane, uz podršku dijela srpske političke javnosti, pokrenuta inicijativa da se tom centru dodijeli diplomatski status, poput onog koji u Srbiji imaju NATO vojnici. Inicijativa je 2014. godine odbijena, ali nije zamrla, zbog čega se iznova aktuelizuju tumačenja i spekulacije o pravoj prirodi tog centra.
Vakcina diplomatija
Haotičan program vakcinisanja protiv korona virusa u Evropskoj uniji pružio je Rusiji zlatnu priliku da ostvari ozbiljnu diplomatsku pobjedu nad Briselom. Rusko cjepivo Sputnjik V napravilo je ozbiljnu podjelu među članicama čak i prije isporučenih prvih doza. Dok neki lideri nestrpljivo čekaju da se dokopaju ruskih vakcina, pojedini su skeptični prema motivima Moskve i vide nuđenje prijeko potrebnih doza kao Putinovu šansu da napravi razdor na kontinentu.
Na Zapadnom Balkanu uglavnom nije bilo sličnih rezervi. Prve doze Sputnjika u Srbiju su stigle još u januaru, a nedavno je počela i da se proizvodi u Torlaku. U Bosnu i Hercegovinu stiglo je nekoliko desetina hiljada doza od naručenih 350.000. Tri članice NATO u regionu – Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija – najprije demonstrativno nisu ni razmatrale kineske ili ruske vakcine, ali se sada Sputnjik V koristi u svakoj od njih.
Evropska služba za vanjske poslove u svom izvještaju objavljenom prošle nedjelje navodi da je “vakcinalna diplomatija“ zamijenila “diplomatiju maskama“, odnosno širenje utjecaja kroz pomoć u zaštitnoj opremi koje je Rusija usavršila prošlog proljeća.
Vojni kamp
Jedan od “pipaka” ruskog širenja utjecaja stigao je i do Zlatibora gde je u više navrata organiziran “omladinsko-patriotski kamp” za djecu i mlade od 14 do 24 godine. Kamp, pokrenut od strane pojedinaca iz Srbije u saradnji sa ruskom desničarskom organizacijom “ENOT Corp”, izazvao je veliku pažnju javnosti 2018. godine pošto su osvanuli snimci na kojima maloljetnici u vojnim uniformama uče da rukuju hladnim oružjem i replikama automatskog oružja i bombi, poslije čega je uslijedila zabrana zbog “moguće zloupotrebe djece i uznemiravanja javnosti”.
To, međutim, nije spriječilo da se kamp i naredne godine održi. Na slikama i snimcima iz 2019. ne vidi se oružje niti replike oružja, ali se čuje kako se jedan od instruktora sa ruskim vojnim obilježjima učesnicima obraća na ruskom jeziku.
Privatne vojne kompanije, među kojima je i ENOT, cvjetaju u Rusiji jer se vjeruje da njihovi sponzori imaju bliske veze sa Kremljom koji ih koristi u takozvanim hibridnim ratovima – sukobu koji je kombinacija konvencionalnog, neregularnog i informatičkog.
Pripadnici ENOT-a bili su uključeni u hibridni rat u Istočnoj Ukrajini. Prema podacima koji se nalaze na zvaničnom sajtu ove organizacije, učestvovali su u više od deset misija u Donjecku i Lugansku.
Ulaganja
Iako ruske investicije nisu u top tri na ljestvici ulaganja u zemlje Zapadnog Balkana, Rusija ipak kroz njihovu zavisnost o gasu ostvaruje i politički utjecaj. Različite procjene ruskog ekonomskog utjecaja u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Bosni i Hercegovini pokazuju da je on stabilan u protekloj deceniji, uz izuzetak Crne Gore, gdje je značajno smanjen od kako je ta zemlja ušla u NATO savez.
Regionu koji se suočava sa brojnim problemima u poslovnom ambijentu, rješenja koja nudi Rusija djeluju primamljivo. Moskva ne postavlja komplicirana pitanja o vladavini prava, niti zahtijeva rekonstrukciju neefikasnih državnih preduzeća. Ruski pristup u prvi plan stavlja državne poslovne aranžmane koji se sprovode “odozgo” i zasnivaju na dobrim kontaktima među liderima.
Ruski ekonomski utjecaj na Zapadnom Balkanu koncentriran je u malom broju strateških poslovnih sektora kao što su energetika, bankarstvo, metalurgija i nekretnine. Ipak, Rusija najviše koristi zavisnost regiona o njenom gasu, na osnovu čega vrši i politički utjecaj, pokazalo je, između ostalih, i istraživanje Centra za proučavanje demokratije iz Sofije.
Crkva
Kao i sa ostatkom regiona, Rusija sa Crnom Gorom ima jake kulturološke, političke i religijske veze, a sama najava crnogorskog članstva u NATO bila je znak Moskvi da pojača utjecaj u posljednjem strateškom uporištu na Jadranskom moru. Uslijedio je pokušaj državnog udara za koji je vlada tadašnjeg premijera Mila Đukanovića optužila Rusiju.
Crna Gora je ipak postala članica NATO 2017. godine, ali sredstva meke moći koja Rusija veoma uspješno primjenjuje u toj zemlji ne slabe. Te poluge utjecaja uključuju slovenski identitet, ekonomsko prisustvo, širenje dezinformacija putem medija, kao i možda omiljeno oruđe Moskve – crkvu.
Prema analizi britanskog “Independenta”, prošlogodišnji izbori u Crnoj Gori nisu označili samo kraj Đukanovićeve vladavine, već i rast ruskog utjecaja. Kako piše list, na talasu litija protiv spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti formirana je čitava politička koalicija za suprostavljanje vladajućoj stranci, a čak su, dodaje se, udružili snage sa prokremljskim bajkerima poznatim pod imenom “Noćni vukovi”.
– Nećemo odustati od naših svetilišta. Rusija nije nacija, već stanje uma – izjavio je u video podršci za crkvene proteste Aleksandar Zaldastanov, poznat kao “Hirurg”, lider bajkerske grupe.
(TBT, Blic)