Milan Kučan, prvi predsjednik Slovenije, odgovorio je na nedavno otvoreno pismo koje mu je uputio bivši reis-ul-ulema Mustafa Cerić. U odgovoru Kučan naglašava kako se oduvijek zalagao za cjelovitu i suverenu Bosnu i Hercegovinu ravnopravnih Bošnjaka, Hrvata i Srba u granicama kakve je imala kao jugoslavenska republika. Također naglašava da se oduvijek zalagao za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
Kučan objašnjava i svoje stavove iznesene u Izvještaju o Bosni i Hercegovini, kojega je pripremio 2011. godine na prijedlog tadašnjeg predsjednika Vlade Slovenije. Naglašava da je u sastavljanju Izvještaju pošao od bosanskohercegovčake realnosti u kojoj žive državljani BiH, te da je zaključio da opstanak BiH garantiraju njeni državljani, jer je to njihov interes. Izvještaj je trebao biti osnova za određivanje slovenačkih stavova o BiH prilikom rasprava u EU kako bi se Bosna i Hercegovina učinila efikasnom državom. Da je EU uzela u obzir prijedloge iz Izvještaja možda bi danas stanje u Bosni i Hercegovini bilo bolje, kaže Kučan.
Na kraju, Kučan pita Cerića da li možda on sam dijeli Bosnu i Hercegovinu dosljedno je nazivajući samo „Bosna“. Da li ste se pitali, poštovani gospodine Ceriću, koliko ste sami doprinijeli tome da Bosna i Hercegovina opstane kao država tri ravnoprama naroda i istodobno postane funkcionalnija država i približi se EU? Svaka druga definicija doprinosi nepotrebnom komadanju Bosne i Hercegovine. Nažalost, takva razmišljanja postoje i unutar i izvan Bosne i Hercegovine, zaključuje Kučan.
Ovo je do sada najžešća pljuska koju je neko javno opalio Mustafi Ceriću. Za očekivati je da će mu Cerić odgovoriti svojim novim tiradama onako kako to on „pun sebe“ drži pridike dušmanima Bosne, iako malo ko više drži do njega i njegovih pisanija. Pored svega teško je shvatiti ponašanje bošnjačkih postratnih prvaka da tako olahko od prijetelja prave protivnike i neprijatelje. Pa za Boga Miloga, taj Kučan je prvi upozorio Aliju Izetbegovića prilikom pregovora koje su tada vodili predsjednici jugoslavenskih republika o preustroju Jugoslavije, da mu Franjo Tuđman i Slobodan Milošević „rade iza leđa“ i da se „dogovaraju o podjeli Bosne“. Čak je jednom prilikom Kučan javno upro prstom u njih i izrekao optužbu da „ovom čovjeku rade iza leđa“, pokazujući prstom na Izetbegovića.
Ima li taj Kučan danas osnovu da isto tako kaže Ceriću, kao bivšem reisu, da nije ništa učinio na suživotu naroda bez čega, po njemu, nema suverene države Bosne i Hercegovine?! Naravno da ima pravo i da čak za to ima i argumente. Taj Cerić je postao javna svađalica koja se prepire sa uglednim sunarodnjacima, najčešće intelektualcima ranga akademika, a prije toga se posvađao sa kardinalom Vinkom Puljićem, kao i sa vladikom Grigorijem. Sjećate se afere Cerićevih „novih muslimana“, to jeste vehabija, na koje se kardinal Puljić javno požalio u State Departmentu?! Od tada je prestala čak i formalna komunikacija između njih.
Zaista u Bosni i Hercegovini osim protkolarnih susreta vjerskih vođa, te isto tako učtivih protokolarnih blagdanskih čestitki, ozbiljnijeg dijaloga i srdačnijeg razgovora među njima nema. Gjde je i šta radi Multireligijsko vijeće u BiH, naprimjer?!
(TBT)
