KOLUMNA
Pitane je da li su Netanyahu i njegovi istomišljenici među izraelskim političarima, ikada razmišljali o drugim scenarijima osim rješenja sa ”dvije države” i da li se takvi scenariji kose sa ciljevima cionizma
Piše: Hassan Barari, thebosniatimes.ba
Odbojnost izraelskog premijera Benjamina Netanyahua prema konceptu dvije države za rješenje dugogodišnjeg palestinsko-izraelskog sukoba ne može biti više je nego očigledna.
Njegov rekord pokazuje bez sumnje da je radio sve što je moguće da se potkopa scenarij za rješenje dvije države. Zanimljivo, njegove anti-mirovne akcije još ga nisu politički dotakle. Drugim riječima, njegovi ciljevi političkog opstanka i skrivanje dvije države ishod čini kompatibilnim.
Naravno, ima i onih koji ga kritiziraju za mnoge njegove političke poteze. Ali ostaje činjenica da je ostao dosljedan u svojim stavovima. Prema riječima Aluf Benn-a iz Haaretza, Netanyahu je bio odličan menadžer koji dobro znao kako postaviti pomirenje između tri cilja: “zadržati sastav svoje vlade, podsticati okupaciju Zapadne obale i istočnog Jerusalema, te majorizirati domaće i međunarodne oponente”
On i sam tvrdi da su svi napori njegove politike u funkciji interakcije između ova tri cilja.
Unazad nekoliko godina međunarodna zajednica nije vršila nikakav pritisak na izraelsku vladu da djeluje drugačije. Osim toga, Netanyahu koristi prednosti novih regionalnih kretanja i oklijevanja Obamine administracije da kreira nove realnosti na terenu. Arapi su fokusirani na druge regionalne krize poput sirijske krize i delikatnih akcija Irana posebno. Netanyahu je tako skrenuo pažnju međunarodne zajednica sa arapsko-izraelskih sukoba na sirijsku krizu.
Pa ipak, glavna briga Netanyahua je njegov politički opstanak. On je naučio lekciju još iz svog prvog premijerskog mandata da njegov opstanak zavisi od snage vladajuće koalicije. Zbog raskola i političkog nejedinstva među Palestincima i nedostatka pritiska međunarodne zajednice Netanyahu uopće ne mora pozitivno reagirati na palestinske zahtjeve zbog kojih bi riskirao stabilnost vladajuće koalicije.
Tako je Netanyahu rješenje s dvije države ostavio u drugi plan. Posmatrano iz ovog ugla može se reći da Netanyahuova igra nije ništa drugo nego politički opstanak. Stoga Netanyahu ne mora ni mrdnuti kako bi sačuvao svoju političku stabilnost, osim ako se uslijed vanjskog pritiska ne promjeni prioritet izraelskih birača,
Pitane je da li su Netanyahu i njegovi istomišljenici među izraelskim političarima, ikada razmišljali o drugim scenarijima osim rješenja sa ”dvije države” i da li se takvi scenariji kose sa ciljevima cionizma.
Neuspjeh rješenja s dvije države neće ni na koji način dovesti do rješavanja arapsko-izraelskog sukoba. Alternativa rješenju ”dvije države” može biti samo jedna država.
Još nije definirano kako će Netanyahu i njegovi saveznici u Izraelu riješiti ovo goruće pitanje. Ako su Palestinci ostali bez države, oni mogu živjeti u jednoj državi koja se proteže od Mediterana do rijeke Jordan. Problem u ovom slučaju je da bi Palestinci mogli iskoristiti demografsku prednost. Hoće li Izrael opstati kao aparthejd država ili će postati multietnička država? Ova dilema za sada je sakrivena od strane Izraela i Netanyahua, ali uskoro bi mogla doći do punog izražaja!
(The Bosnia Times, Prevela: Emina Alagić)
