GLOBAL
Muhamed Faris je 1987. Sojuzom poletio na
svemirsku stanicu Mir gdje proveo skoro osam dana prije povratka na Zemlju
FOTO: Faris (Printscreen: YouTube /
Reuters)
U vrijeme kada izbjeglička kriza prijeti da
raskrinka Europsku uniju i njezine države članice kao zajednicu koja tek
načelno podupire ljudska prava, ali koja sve više uzmiče pred ksenofobnim
stavovima i otvorenom neprijateljstvu prema ljudima koji su ostali bez svojih
domova, britanski Guardian objavio je nevjerovatnu priču o sirijskom astronautu
koji je danas, kao i 45 posto njegovih sunarodnjaka – izbjeglica.
Mnogi ljudi, u pravilu nedovoljno informisani
li naprosto isključivi, žele izbjeglice iz Sirije prikazati kao divljake koji
se nikada neće uklopiti u Europu, koji su civilizacijski zaostali za našim
“naprednim” stavovima i koji će potiho preuzeti Europu. Iako ovaj
nonsens demantiraju stotine hiljada normalnih i obrazovanih ljudi koji su u
bijegu pred ratnim vihorom novi dom potražili u Europi, priča sirijskog
astronauta Muhammeda Farisa možda najbolje opisuje nerazumijevanje pravog
stanja i tragediju jedne države.
Gospodin Faris (61) rođen je u drevnom
gradu Alepu, nekad ponosu Sirije i najvećem gradu u državi, a danas porušenom
mjestu oko kojeg se vrti ključna bitka rata u Siriji. Pripada grupi sunitskih
muslimana, a 80-ih je godina, nakon svladavanja mnoštva zapreka, postao pilot u
sirijskoj vojsci. Tek dvije godine pilot, u 1985. godini bio je jedan od
četvorice Sirijaca koji su izabrani da učestvuju u programu Interkozmos u saradnji
sa Sovjetskim Savezom. Dvije godine kasnije, baš je Faris izabran da ode u
svemir, iako je tadašnji vladar Sirije Hafez al-Asad (otac Bašara Al-Asada)
preferirao da ta čast pripadne nekom od alavitskih kandidata koje je poslao u
Moskvu, ali Sovjeti su ignorisali njegove želje.
Faris je 1987. Sojuzom poletio na svemirsku
stanicu Mir gdje proveo skoro osam dana prije povratka na Zemlju:
– Tih sedam dana, 23 sata i pet minuta
promijenili su moj život. Kada cijeli svijet ugledaš kroz prozor iz svemira,
više ne postojimo mi i oni, više nema politike – priča Faris kojeg je iskustvo
u svemiru toliko nadahnulo da je napustio vojsku i počeo educirati ljude o nauci,
posebno astronomiji, kako bi prenio “privilegirani pogled koji je
dobio”, piše Guardian .
Pri povratku na Zemlju, Faris je postao
nacionalni heroj – po njemu su nazvane ceste, škole pa čak i aerodrom.
Predložio je Asadu starijem da osnuje i institut za svemirska istraživanja kako
bi i drugi mogli poći njegovim stopama što je ovaj bez razmišljanja odbio.
– Hafez al-Asad je ljude htio držati u
neznanju, podijeljene i bez pravog obrazovanja. Tako diktatori ostaju na moći –
kaže Faris koji je na kraju dobio posao predavača na akademiji za vojne pilote.
Kada je 2000. godine Hafez preminuo, na
vlast je došao njegov sin Bašar u kojeg su mnogi polagali nade da će pokrenuti
demokratizaciju i napredak društva. Ali , to se nije dogodilo:
– Kao i njegov otac, Bašar je bio
neprijatelj društva – kaže Faris koji je 2011. godinu dočekao kao čelnik Akademije
vazdušnih snaga i samim time kao vojni savjetnik, iako se htio povući
isključivo u naučni rad. Ali, te 2011. Arapsko je proljeće bilo u punom zamahu:
– Početnih mjeseci prosvjedi su bili
isključivo miroljubivi. To su bili moji ljudi, naši ljudi – kaže Faris koji im
se pridružio od samog početka, iako su mu zbog toga Asadovi ljudi prijetili. On
i njegova žena nastojali su nagovoriti ljude iz režima da pristanu na neke
blage promjene, ali “oni su mislili da su bogovi”.
Kada su počeli sukobi, Farisu je najteže
bilo gledati kako je njegovim mladićima s Akademije “ispran mozak”
kako bi ih se uvjerilo da napadnu vlastiti narod. Većina njih u međuvremenu je
napustila Asada, ali neki od najboljih, uglavnom alaviti, postali su vojne vođe
režima. Sam Faris je državu konačno napustio u augustu 2012. godine, zajedno sa
svojom ženom i troje djece.
Otišli su u Tursku, a on je i dan danas
najviše pozicionirani član režima koji je napustio Asada. U Turskoj je
izbjeglica, iako živi u boljim uslovima od većine njegovih sugrađana. Rusi su
mu nudili pomoć, ipak je riječ o nositelju odličja Heroj Sovjetskog Saveza
(najvišeg mogućeg u SSSR-u), ali je Faris njihovu pomoć s gnušanjem odbio:
– Putin nije Sovjetski Savez. Ovi današnji
Rusi su ubice i kriminalci koji k tome podupiru ubice. Na njihovim je rukama
krv 2000 civila. Dok ne prestanu s nasiljem, neću se odazvati na njihove
konferencije na koje me stalno zovu.
I europske nevladine udruge nudile su pomoć
Farisu, ali i njih je odbio jer misli da ga žele iskoristiti u političke svrhe:
– Gdje su Europljani bili kada je trebalo?
Oni su protiv mojih ideala te ne mogu tamo živjeti – kaže Faris.
Nekadašnji astronaut i heroj danas živi u
svojevrsnom limbu u Istanbulu. Turci ga redovno pitaju za savjet kada su u
pitanju sirijske izbjeglice, a preko svojih starih vojnih kontakata u turskoj
vojsci diskutira i ratno stanje u državi. Također je član nevladine mirovne
udruge Sirijski nacionalni odbor za demokratske promjene:
– Moj san je da živim u svojoj državi sa
svojim vrtom u kojem ću gledati kako se djeca igraju bez straha od bombi. Znam
da ću to dočekati, iako su vanjski uticaji na revoluciju sve to poremetili –
kaže i kroz suze se prisjeća ranih dana revolucije. Uvjeren je da su za ISIS
krivi uticaji iz Saudijske Arabije i Pakistana, ali isto tako vjeruje u mirno
rješenje.
– Ovu situaciju neće riješiti oružje i
religija, nego nada – zaključuje Faris.
(The Bosnia Times, Jutranji list)
