ANALITIKA
EU mora da se pripremi da Rusiji uvede jače ekonomske sankcije.
Rezolucija 2254 Savjeta sigurnosti UN, koja pruža akcioni plan za mirovni
proces u Siriji, obavezuje sve aktere, uključujući Rusiju, da zaustavi
bezobzirne napade na civile
Piše: Guy Verhofstadt, thebosniaties.ba
EU mora da se pripremi da Rusiji uvede jače ekonomske sankcije.
Rezolucija 2254 Savjeta sigurnosti UN, koja pruža akcioni plan za mirovni
proces u Siriji, obavezuje sve aktere, uključujući Rusiju, da zaustavi
bezobzirne napade na civile
Najmanje šest kriza iskušava europsku stabilnost – regionalni metež
koji je prvenstveno izazvan ratom u Siriji, mogući izlazak Britanije iz
Europske unije i priliv izbjeglica u razmjerama kakve nisu viđene od Drugog
svjetskog rata, neriješeni finansijski izazovi, ruski ekspanzionizam i povratak
nacionalizma u konvencionalnu politiku.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je namjerno produbio najmanje
četiri među tim krizama. Pored avanturizma u Ukrajini, on je ubrizgao
opstrukciju u europsku politiku kroz svoju podršku populističkim i
euroskeptičnim partijama, produbio je sukob na Bliskom istoku svojom vojnom
intervencijom u Siriji i posljedično pogoršao izbjegličku krizu. Europska unija
mora da postane svjesna opasnosti koju Putin predstavlja i počne da se
suprotstavlja njegovoj agresiji.
Nacionalizam koji je zahvatio Europu zapravo je djelomično
podstaknut ruskim finansiranjem partija ekstremne desnice, zbog čijeg je uspona
Europa spriječena da uspostavi kolektivni odgovor na izbjegličku krizu. U
Britaniji, Nezavisna partija Ujedinjenog Kraljevstva koja podržava Putina
sustiže premijera Dejvida Camerona, tako da Vlada odbija da preuzme obavezu da
Britanija prihvati pravedan dio izbjeglica. Slično tome, Švedska je zatvorila
svoje granice, reagujući na brzi uspon u anketama Švedskih demokrata, ekstremne
desnice. Ova jadna računica se sprovodi širom kontinenta.
U međuvremenu, Putin je osujetio napore međunarodne zajednice da
pregovara o političkom rešenju za konflikt u Siriji, koji je uzročnik
izbjegličke krize u korijenu. Podrška Rusije napadu sirijske vlade na Alepo
osujetila je mirovni proces, koji zavisi od saradnje globalnih igrača,
regionalnih vlasti i umjerenih opozicionih snaga koje Putin bombarduje.
U raketnim napadima na škole i bolnice na sjeveru Sirije 15.
februara je prema navodima Ujedinjenih nacija ubijeno najmanje 50 ljudi,
uključujući žene i djecu. Francuska vlada je napade nazvala “ratnim
zločinima” i to s pravom. Rusija je negirala da je u tome učestvovala, ali
su na licu mjesta pronađeni dijelovi raketa ruske proizvodnje. Ljekari bez
granica su saopćili da bi samo Rusija ili sirijska vlada mogli da budu
odgovorni za napade.
Štaviše, zbog borbi oko Alepa je raseljeno oko 50.000 ljudi, prema
Međunarodnom komitetu Crvenog krsta. Veliki broj tih očajnih Sirijaca, među
kojima su prvenstveno oni koji nisu mogli da ranije pobjegnu, uputiće se ka
Turskoj i dalje ka Europi. Rusija baca bombe čak i dok Putin tvrdi da podržava
obustavu vatre. Očito mu se ne može vjerovati na riječ, kao što pokazuje i dosije
Kremlja u Ukrajini. Pošto su Sjedinjene Države smetene predsjedničkom
kampanjom, europski lideri su se našli šćućureni jedni uz druge, pri čemu im
ruski medvjed grebe na vratima. Vreme je za hitnu akciju.
Prvo, europske vlade moraju brzo da zaustave rusko finansiranje
političkih partija u Europi. Ako bude neophodno, treba zahtijevati od američke
Centralne obavještajne agencije (CIA) da pomogne da se utvrdi kako se vrši
transfer tih finansija. Ti napori se moraju održati sve dok se kanali kojim se ruska
gotovina doprema do europskih partija trajno ne zatvore.
Drugo, EU mora da se pripremi da Rusiji uvede jače ekonomske
sankcije. Rezolucija 2254 Savjeta sigurnosti UN, koja pruža akcioni plan za
mirovni proces u Siriji, obavezuje sve aktere, uključujući Rusiju, da zaustavi
bezobzirne napade na civile. Ako Rusija ne bude ispunjavala svoje obaveze,
treba pokrenuti te sankcije.
Treće, EU mora da sarađuje s Turskom i drugim regionalnim akterima
na uspostavljanju sigurnih utočišta na tursko-sirijskoj granici, gdje se
upućuju izbjeglice iz Alepa i iz drugih mjesta. To bi uključivalo neki rizik,
ali nema vjerodostojnih alternativa.
I konačno, Europa mora da prestane da Putinu olakšava posao i
primjeni kolektivni pristup prilivu izbjeglica. U okviru hitnog reagovanja
moraju da se uspostave europske pogranične snage i obalska straža, koje će biti
zadužene i za pružanje pomoći Grčkoj da upravlja svojom granicom, kao i za
spašavanje života i procesuiranje novih pridošlica.
Istovremeno, fondovi EU se moraju iskoristiti za poboljšanje uslova
u izbjegličkim kampovima u Turskoj, Jordanu i na drugim mjestima da bi se
njihovim stanovnicima pružila bar neka nada da će moći da zadovolje svoje
osnovne potrebe. I, da, europski lideri moraju da pristanu da preuzmu pravedan
dio ugroženih, tako što će dozvoliti izbjeglicama da podnesu zahtjev za azil u
EU direktno iz zemalja u kojima trenutno borave.
George Soros je bio u pravu
kada je nedavno iznio tvrdnju da je Rusija najveća dugoročna prijetnja po
stabilnost EU. Ali nije bio u pravu kada je ukazao da će EU popustiti i
propasti pod teretom višestrukih kriza s kojima se suočava. Vreme je da se
Europa afirmiše, upregne svoju ekonomsku moć i upotrebi je da pokaže Putinu
gdje mu je mjesto.
Autor je bivši premijer Belgije. Sada je član Europskog parlamenta i
predsjednik Alijanse liberala i demokrata za Europu
(The Bosnia Times, project-syndicate)