ANALITIKA
Washington je iskoristio Siriju da posije sjeme razdora između dva dojučerašnja prijatelja
FOTO: Erdogan, Putin (Profimedia)
Nagledat ćemo se još mnogo rukovanja poslije sklopljenih primirja prije nego što pitanje Sirije bude riješeno. Nažalost, ciljevi lokalnih etničkih i vjerskih grupa u Siriji, kao i interesi regionalnih sila, toliko su suprotstavljeni da je realno najmanje loše rješenje neka vrsta zaleđenog ili kontroliranog sukoba. Sjedinjene Američke Države nemaju namjeru uključiti se u još jedan rat na Bliskom i Srednjem istoku, ne računajući zračne napade na pozicije tzv. Islamske države, i po svoj prilici nemaju ništa protiv da Rusi, Turci, Iranci i Saudijci razbijaju glavu i plaćaju cijenu svojih ambicija u Siriji”, prokomentarisao je za Nedeljnik visokopozicionirani izvor u NATO-u novo primirje u Siriji koje bi trebalo da stupi na snagu u subotu.
Po njegovim riječima, Sirija postaje sve više poprište “ratnog derbija” regionalnih sila koje preko lokalnih aktera pokušavaju izići kao pobjednice, izbjegavajući tako direktne ratne sukobe koji bi bili daleko opasniji po sve. Priča o ratu u Siriji povezana je sa “vječitim” rivalstvom Rusije i Turske, i Irana i Saudijske Arabije, kao i sa velikom igrom oko snabdijevanja gasom Europe, u kojoj ni pojedinim članicama EU nisu čiste ruke i koje su posredno odgovorne za ono što se događa, ne samo u Siriji već i u Ukrajini.
Strah od Rusa se ugnijezdio u tursko kolektivno biće i zbog toga što su Osmanlije uspjele pokoriti sve komšijske narode i da vladaju njima, bilo da se radilo o Perzijancima, Kurdima, Jermenima, Arapima, Grcima, Bugarima, Srbima, samo su Rusi bili nesavladivi orah.
Washington je iskoristio Siriju da posije sjeme razdora između dva dojučerašnja prijatelja. Prethodno su Amerikanci odigrali nekoliko vrlo važnih poteza, vratili su pod svoje okrilje Grčku, Makedoniju i stavili pod nadzor Srbiju. Arhitekta američke politike za istočnu i jugoistočnu Europu Victoria Nuland lično je obavila posao sa grčkim premijerom Aleksisom Ciprasom i Angelom Merkel.
Kada Putin kaže da je Turska sponzor tzv. Islamske države i da švercajući “terorističku” naftu omogućava preživljavanje Islamskoj državi, govori istinu. Ali isto tako je tačno kada ministar vanjskih poslova Turske Čavušoglu citira podatke da je od osam hiljada vazdušnih napada ruske avijacije, njih 90 odsto bilo po ciljevima na kojima se nalaze vojska sirijske opozicije i civili, a samo deset odsto protiv terorista.
(The Bosnia Times, Nedeljnik)