Iran i Sjedinjene Države najavili su jučer da će početi neizravne razgovore u Beču od 6. aprila, u sklopu širih rasprava o ponovnom otvaranju nuklearnog sporazuma između Teherana i svjetskih sila iz 2015. godine.
Islamska Republika Iran odbacila je bilateralne razgovore sa Sjedinjenim Državama “oči u oči”, ali istovremena prisutnost predstavnika Teherana i Washingtona u austrijskoj prijestolnici, koju je američka strana već nazvala “zdravim korakom naprijed”, pomoći će usredotočiti napore na postizanju rezultata koji svima odgovara, navodi Reuters.
“Cilj je postići sporazum u roku od dva mjeseca”, objavila je Europska unija koja je djelovala kao posrednik između Irana i Sjedinjenih Država.
Ovaj je izraz povezan s činjenicom da će se u Iranu u drugoj polovici juna održati predsjednički izbori. Postoji velika mogućnost da sadašnjeg predsjednika Hasana Rouhanija naslijedi neki od kandidata konzervativaca (koji drže i većinu u iranskom parlamentu), nakon čega će biti vrlo teško obnoviti bilo kakve razgovore o iranskom nuklearnom sporazumu s obzirom da su se konzervativci protivili i njegovu potpisivanju 2015. godine.
Predsjednik SAD-a Joe Biden želi obnoviti sudjelovanje Washingtona u nuklearnim sporazumu odakle ga je jednostrano povukao njegov prethodnik Donald Trump koji je odmah potom vratio stare i uveo nove i još strože sankcije protiv Teherana, prije svega na njegov energetski i financijski sektor.
Međutim dvije se zemlje još ne mogu dogovoriti ko bi trebao poduzeti prvi korak: SAD zahtijevaju od Irana potpunu provedbu svim uvjetima sporazuma, dok Teheran zahtijeva prvotno ukidanje sankcija koje su mu nametnute od strane Trumpa.
Glasnogovornik američkog State Departmenta Ned Price rekao je da će razgovori biti strukturirani oko radnih skupina koje će EU formirati s trenutnim članicama JCPOA, uključujući Iran.
“Ne očekujemo trenutni proboj jer su pred nama teške rasprave. Ali vjerujemo da je ovo zdrav korak naprijed “, naglasio je State Department, dodajući kako Washington ostaje otvoren za izravne pregovore s Teheranom.
Za dogovor Washingtona i Teherana možda je najviše zainteresirana i sama EU, koja je 5. najveća uvoznica iranske nafte u svijetu, i čije su najvažnije članice, prije svih Njemačka i Francuska, s Teheranom nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma 2015. sklopile veliki broj unosnih ugovora o suradnji i investicijama, koji su propali nakon što su se europske tvrtke povukle iz straha od američkih sankcija.
Podsjećamo: iranski predsjednički izbori održavaju se u junu ove godine. Teheran očito postaje pobjednik u ovoj iscrpnoj i dugotrajnoj bitki s Washingtonom. Ima niz snažnih aduta u svojim rukama: vjerovatnu promjenu predsjednika koji će imati snažan protuamerički i protuizraelski stav; ubrzano zbližavanje i izgradnja strateških odnosa s Kinom i Rusijom; i konačno, mogućnost da Teheran, ukoliko se uskoro ne obnovi nuklearni sporazum, vrlo brzo dođe do one kritične tačke u obogaćivanju urana (sada je to na 20 posto) nakon koje će njegovo potpuno obogaćivanje, potrebno za proizvodnju atomskog oružja, biti samo pitanje vremena tj. bliske budućnosti.
A kada je sve to tako, a je, Biden vremena za kalkulacije i nekakve nemušte pritiske (Teheran im jednostavno neće podleći i pravedan je u svojim zahtjevima s obzirom kako je do Trumpovog povlačenja uredno ispunjavao sve obveze iz nuklearnog sporazuma) jednostavno nema. Posve je druga stvar što tim nisu zadovoljni Izrael i Saudijska Arabija, i zbog kojih Washington želi uvjete sporazuma proširiti i na iranski program proizvodnje balističkih raketa i pomaganja proiranskih snaga na Bliskom istoku.
Ovo dvoje posljednje, zbog snažnog izraelskog lobija u Washingtonu, koji sada pritišće i Bidenovu administraciju da ne pristane da povrat prijašnjem sporazum u obliku kakav je bio, i je najveći „kamen spoticanja“ koji priječi donošenje jednostavne i brze odluke na po obje strane zadovoljavajući način.
Iskusna iranska diplomacija, u kombinaciji sa snažnom potporom Kine i Rusije koje svojim vještim igrama, poput snažne gravitacijske sile Iran pred očima svijeta ubrzano uvlače u sferu njihovog utjecaja i time mu olakšavaju pregovore sa Zapadom , mogli bi rezultirati velikom iranskom političkom pobjedom i pozicioniranjem u stožernu zemlju Bliskog istoka. Taj mu položaj ionako pripada po mnogočemu, ne samo u odnosu na veliko i bogato historijsko nasljeđe Perzijskoga carstva.
