„Ne dolazi u Travnik, nemaš ti šta tražiti ovdje, Bakire!“, zaprijeto je Salko Selman Bakiru Izetbegoviću kada je ovaj bio obznanio da će biti protkunadidat Sulajmanu Tihiću za predsjednika SDA. Takav stav je tada imao i Halid Genjac, Visočak čija je izborna baza od kada je konvertirao iz Komunističke partije u SDA bila u Travniku. Iako je Genjac sebe vidio kao predsjednika SDA, pa pošto ga je pobijedio Tihić kao kanidat Alije Izetbegovića, on je poslije, možda baš zbog toga, kao i Selman podržavao Tihića protiv Izetbegovića.
Genjac i Selman su poltronski metuzalemi i poput sijamskih blizanaca su pravili „travničku priču“ poslije rata. Kako je Genjac od studentskih dana bio komunistički perspektivni kadar, Selman je imao imidž „Titinog“ kumčeta kao deveto rođeno dijete u jednoj porodici. Selman je čak postao direktor Razvojne banke FBiH, a Genjac je uspio postati gensek SDA. Enormno su se obogatili i osim kućerina i vikendica, Selman posjeduje čak četiri mini hidrocentrale.
Njima dvojici, kao po rangu, rame uz rame može stati i Melika Mahmutbegović, aktuelna potpredsjednica Federacije BiH. Ona svoju funkciju može zahvaliti Sebiji Izetbegović koja ju je kao koleginicu iz struke uočila i preporučila za funkciju. To bi mogao biti trio koji je svojim poltronstvom prema liderima SDA u Sarajevu zagospodario Srednje-bosanskom regijom.
Iako se SDA uspjela „provući“ i na jedvite jade, što spletkama što krađom glasova, osvojiti tek tri načelničke pozicije u Jajcu, Bugojnu i Gornjem Vakufu-Uskoplju, stanje u ovoj stranci nikad nije bilo teže. Zato su naknadni izbori u Trvaniku veoma važni za SDA.
Zato predizborna travnička priča možda kreće iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja gdje je došlo do cijepanja i raskola u SDA. Tamo jeste pobijedio kandidat SDA za šaku glasova ispred kandidata HDZ-a. Ali je odmah nakon izbora predsjednik SDA Senad Mašetić napustio tu stranku i prešao u NiP. Ozloglašeni krimos i „vrbaški kabadahija“ Sedžad Milanović je preuzeo SDA u ovoj siromašnoj varošici.
Skoro isto takvo stanje trvenja među stranačkim frakcijama je i u Travniku. Zato je bilo skoro dvadesetak kandidata za načelnika na ponovljenim izborima zbog smrti Mirsada Pece. Zato je kanidatura Kenana Dautovića, umirovljenog generala Armije BiH, bila prilično iznenađujuća.
Spekuliralo se imenom prim. dr. Mirsada Granova, prijatelja i kolege Halida Genjca. Sve ovo govori da se vodi veća bitka među frakcijama unutar SDA, od one za načelnika. Prosto, koliko jedni žele pobjedu Dautovića, toliko drugi žele da bude poražen.
Na drugoj strani, opet je sasvim drugačija slika i poptuno drugačiji kandidat od umirovljenog generala Dautovića. Radi se o relativno mladom i vrlo uglednom advokatu iz Trvanika Harisu Kaniži koji je zajednički kanidat NiP-a, SDP-a i Naše stranke. Pošto je Elvedin Kanafija također umro netom poslije Pece, a bio je kandidat SBB-a za načnika, te pošto SBB na ponovljenim izborima nema svog kandata, očekivati je da će Kaniža imati podršku i ove stranke. Ovo je prvi put da opozicija jedinstveno nastupa u Travniku. Zato se na samom startu izborne kampanje može reći da su izborne šanse dvojice kandidate apsolutno izjednačene.
Šta će prevagnuti i donijeti pobjedu jednom od kandidata teško je prognozirati. Možda je Kaniža kao mlađi političar sa čišćom biografijom i zbog toga će mu biti teško imputirati eventualne afere. Dok je Dautović kao vojni objavještajac koga po ovim osnovama vežu sa kontroverznim i prilično omraženim generalima Selmom Cikotićem i Fikretom Muslimovićem već na sebe privukao odioznost i odbojnost Travničana.
Travnik živi svoj historijski mit „vezirskog grada“ dok sami Trvaničani „jedva sastavljaju kraj s krajem“. Paradoks njihovog života u gradu u kojem se sudaraju mitska prošlost i surova stvarnost najbolje se ogleda na Vlašiću koji nadvisuje grad, poput starca namrgođena čela. Tamo na planinskom platou gdje se odvila jedna od nasjlavnijih bitaka u proteklom ratu, „zelena buržoazija“ je sagradila naselje od vikendica koje zovu Bošnjačko Dedinje. Zbog takvog nasljeđa SDA običan svijet se nada da će izbori nešto promijeniti u njihovom, ipak, vezirskom gradu! To bi bila nova „Trvanička Priča“!
(TBT, T. H.)