To nije samo drskost, malo je reći, da zloglasni anonimni autor koji se potpisuje kao Mustafa Drnišlić u Stavu brani famozne SDA botove poput Jasmina Mulahusića zbog čijih je prijetnji Tužilaštvo BiH pokrenulo istragu i saslušalo desetak sarajesvkih novinar(a)ki i analitičar(a)ki. Ma ko se krio iza ovog imena, radi se o „tiperu“ koji usmjerava upravo tu armiju botova stavljajući mete na čelo oponentima bošnjačkog režima u koje botovi „pucaju“ svojima komentarima i objavama. Ujedno svojim etiketema i kvalifikacijama da čine antidržavnu i antibošnjačku rabotu ljudi koji se popisuju pod imenom Mustafa Drnišlić daju „materijal“ na osnovu kojeg vjersko-šovinistički nastrojeni fanatici izdaju „fetve“ kako je „džaiz“ ucmekati takve “murtate”.
To se, naravno, dešavalo i još uvijek počinioci nisu presuđeni iako su (raz)otkriveni. Da nije takvog odnosa sudsko-policijskih organa koje kontroliraju režimski krimosi, sigurno ne bilo bilo ni te tolike armije botova. Oni su najveći doprinos SDA-ovom kulturno-nacionalnom (pre)porodu Bošnjaka. Njihov narativ je postala oficijelna ideologija stranke „kulturno-povijesnog kruga bosanskih muslimana“.
Oni bi stoga trebali biti fenomenološki izazovna tema svakom ozbiljnom, a slobodnom mediju. Onoliko koliko se intelektualci i mediji klone ovako opasne teme i opakih ljudi pokazuje u kojoj je mjeri se uspjelo zastrašiti intelektualce i ugušiti kritičku misao. Da zaista postoji Mustafa Drnišlić bilo bi izazovno sa njim polemizirati o „verbalnom deliktu“ kojeg podmeće opozicionim medijima da bi tako zaštitio govor mržnje SDA botova. Pošto se nema s kim polemizirati, sve mora biti adresirano uredniku STAV-a Filipu Murselu Begoviću. Opet, sa takvima turko-teklićima nema polemike. Može samo jedna botovska poruka: “Ja bih se, Mursele, na tvom mjestu figurativno ubio!”
(TBT, R.K.)