„Najbolju stilistiku prenaglašene hinjene lažne multietičnosti Sarajeva dao je filmski režiser ‘oskarovac’ Danis Tanović, u povodu igrokaza u režiji političkih partija prilikom izbora Gradskog Vijeća i načelnika Sarajeva: „Da se ne lažemo, Sarajevo će dobiti gradonačelnika kakvog zaslužuje“, piše Đ. Alibegić na svom portalu Cross Atlantic
„Sada svi plaču za Bogićevićem; Bošnjaci i Srbi, svi redom. Čak Sarajlije najavljuju nekakvo glupo ‘kruženje autima po gradu’ kao da bi šta promijenili time.
Tanović je to prepoznao; Sarajevo ne želi Bogićevića i sve je ovo bila izrežirana farsa. Da su iskreni oni bi umjesto plača, ‘fejsbuk’ povorke i svega ostalog, izbrojali ‘ruke, u skladu sa suzama. Ovako, oni su se ponijeli kao ona prostitutka iz kultnog filma Emira Kusturice ‘Sjećaš li se Dolly Bell’. Ista replika secene sa potkrovlja postala je stvarnost. (‘PlaĆeš piĆko, plaĆeš…ne plaĆem matere mi…’)
Tamo me i suze advokata Senada Pećanina pred kamerama od prije par dana podsjećaju na te
plačipičke suze.
Kao što me suze za generalom Jovom Divjakom kojeg su oplakivali još u ratu, pa suze za Ivanom Marić koju smo u par dana tako plačući sahranili, kao i suze za svakim dobrim Sarajlijom ‘kojeg obožavaju’ ali ga ne žele u gradu. Za Bregovićem, Kusturicom, za Jergovićem, za Tifom, za bilo kojim drugim iole značajnijom personom ovog napaćenog a poseljačenog grada koji je propustio zadnju priliku da bude ono što je nekad bio.
Sarajlijama treba Mustafa Busuladžić. Čudi me da pametni, genijalni um Bogića Bogićevića nije na vrijeme skontao da Sarajlijama treba Mustafa Busuladžić, pa bi tako ostao van ovog aktuelnog filma u kojem je pristao statirati.
Kad smo već kod suza i plačipi*ki, uz svo izvinjenje ženskom rodu, treba reći da javne suze bole manje od onih drugih, a naučno još nije dokazano zašto naviru na oči. Da li naviru od stresa i emocija, od hormona ili od neuravnoteženosti u datom momentu?
Tako je i Senad Hadžifejzović oplakao reisa Huseina Kavazovića (03.06.2019), direktno u kameru broj tri… Pa je onda kod Senada plakao i Zlatko Lagumdžija. Dok su razgovorala o njegovoj vezi sa SDA kroz suze je pogledao u skupocjeni sahat marke ‘Omikron’, pa se sjetio oca… Vidjeli smo kako Dino Merlin plače za Đoletom Balaševićem uz njegove stihove (19.02. ove godine). Pa ja onda plakao Husref Musemić krajem 2019. kad su ga smijenili sa pozicije trenera u FK Sarajevo. (…)
Ako se u medijima slučajno oglasi Abdulah Skaka pa zaplače za Bogićevićem, onda ćemo dobiti potvrdu naučne postavke o uzrocima plakanja. Za sada možemo samo naslućivati.
Jebiga, plače se kad se mora. Nekad i kad zatreba, sad je baš zatrebalo“, napisao je Alibegić.
(TBT, Cross atlantic)
