ANALITIKA
Sveštenici su
podržavali falangiste koji su izlazili da ubijaju bližnje i streljaju pjesnike.
Papa je blagoslovio trupe koje je Musolini poslao u rat. Nikada nije osudio
Hitlerovo nasilje. Crkva se klanjala Franku i Pinočeu kao idolima
Piše: Luis Britto
García, thebosniatimes.ba
Holivud prikazuje
fašizam kao ekipicu loših u uniformi koji remete standarde i izdaju naređenja.
Stvarnost je još izopačenija. Prema riječima Franca Leopolda Nojmana (u
Behemoth: The Structure & Practice of National Socialism, 1933–1944)
fašizam je apsolutno saučesništvo između krupnog kapitala i države. Tamo gdje
interesi krupnog kapitala postaju interesi politike, tu je blizu i fašizam.
Nije ni čudo što se javlja kao odgovor na komunističku revoluciju u Sovjetskom
Savezu.
Fašizam negira
borbu klasa, ali u toj borbi predstavlja naoružanu mišicu kapitala. Nižu
srednju klasu i marginalizirane slojeve ispunjava strahom od ekonomske krize,
od ljevice i proletarizacije i predstavlja ih kao paramilitarce, kako bi
brutalnom silom smanjio broj socijalista, sindikalaca, radničkih i društvenih
pokreta. Musolinija su plaćali fabrika oružja „Ansaldo“ i engleska tajna
služba; Hitlera su financirali proizvođači oružja iz Rura; Franko je imao
podršku veleposjednika i privrednika, Pinoče – SAD i čileanske oligarhije.
Ekonomska kriza
je kćer kapitalizma i majka fašizma istovremeno. Uprkos tome što je bila u
pobjedničkom timu u Prvom svjetskom ratu, Italija je iz rata izašla toliko
uništena da je srednja klasa urušena i priređeno joj je masovno učešće u
Musolinijevom maršu na Rim. Na majskim izborima 1924, Hitler je dobio samo 6,5
odsto glasova, u decembru iste godine samo tri procenta. Međutim, 1932. je
dobio 37,2 odsto i došao je na vlast, što je iskoristio za ukidanje drugih
partija. Ali fašizam ne ublažava krizu – on je otežava. Za vrijeme Musolinija
životni troškovi su trostruko porasli. Hitler je nezaposlene zaposlio u
proizvodnji naoružanja koja je dovela do Drugog svjetskog rata koji je
opustošio Europu i ostavio iza sebe 60 miliona mrtvih. Franko je započeo
građanski rat čija je cijena bila više od milion mrtvih i nekoliko decenija
propasti. Argentinski fašisti su pogubili oko 30.000 sunarodnika, Pinoče je
ubio oko tri hiljade Čileanaca.
Fašizam okuplja
mase, ali služi aristokratijama. Njegove vođe dolaze iz visokih klasa i
uspostavljaju hijerarhijske i autoritarne sisteme. Historičar Čarls Majer
naglašava da je 1927. godine 75 odsto članova talijanske fašističke partije
bilo iz srednje i niže srednje klase, samo 15 procenata su bili radnici, a 10
odsto je dolazilo iz elite. Oni su međutim zauzimali visoke pozicije i
određivali su konačne ciljeve. Hitler je uspostavio Fuhrer-Prinzip: svaki
funkcioner treba da koristi podređene kako mu drago zarad postizanja cilja, a
račune polaže isključivo nadređenom. Kaudiljo falangista je odgovoran samo pred
Bogom i historijom, bolje rečeno, ni pred kim.
Fašizam je
rasistički: Hitler je postulirao superiornost arijevske „rase“, Musolini je
zbrisao Libijce i Etiopljane, a planirao je i žrtvu pola miliona „barbarskih i
inferiornih“ robova u korist 50.000 superiornih Italijana. Fašizam zbog svojih
ciljeva žrtvuje narode i kulture koje prezire. Falangisti su uzeli kontrolu nad
Španijom uz pomoć mavarskih trupa iz Melilje. Albert Šper, Hitlerov ministar
privrede, produžio je Drugi svjetski rat za još dvije-tri godine proizvodnjom
oružja u kojoj je radilo tri miliona robova „nižih“ rasa.
Fašizam je
blagosloven: sveštenici su podržavali falangiste koji su izlazili da ubijaju
bližnje i strijeljaju pjesnike. Papa je blagoslovio trupe koje je Musolini
poslao u rat. Nikada nije osudio Hitlerovo nasilje. Crkva se klanjala Franku i
Pinočeu kao idolima.
Fašizam je
ženomrzački. Misija žena se svodi na Kirche, Kuchen, Kinder,to jest na crkvu,
kuhinju, djecu. Nikada nijedna pratilja nije javno nastupala uz svog lidera –
oni koji su ih imali, krili su ih ili su ih potpuno potisnuli. Nikada nisu
prihvatili da jedna žena napreduje svojom zaslugom ili inicijativom. Hitler ih
je zatvarao na farme za uzgoj kako bi rađale arijevce; Musolini im je dodijelio
ulogu utrobe za povećanje talijanske demografije; Franko i Pinoče su ih
ograničili na crkvu i salu za porođaje.
Fašizam je
antiintelektualan. Sve avangarde prošlog vijeka bile su napredne:
ekspresionizam, dadizam, nadrealizam, konstruktivizam, kubizam,
egzistencijalizam, nova figuracija. Sve njih je, izuzev futurizma, tretirao kao
„degeneriranu umjetnost“. Fašizam ne izmišlja, već reciklira. Veruje samo u
juče, jedno imaginarno juče koje nikada nije ni postojalo. Fašizam je ubio
Mateotija, zatočio Gramšija, strijeljao Federika Garsiju Lorku, pogubio u
zatvoru Hosea Ernandesa. Pinoče je ubio Viktora Haru. „Kada čujem riječ
kultura, vadim pištolj“, govorio je Gering. Kada budemo čuli da se govori o
fašizmu, vadimo našu kulturu!
(The Bosnia
Times)