To što je Hasan Čengić objavio tekst na portalu SAFF višestruko je znakovito. Naslov teksta je „Referendum za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu i neke aktivnosti Alije Izetbegovića“. Tekst sa ovakvom tematikom, ili problematikom priličnije je bilo objaviti na stranačkog glasilu koje oficijelno artikulira politiku, a još više ideologiju stranke, nego u glasilu iza kojeg stoji neoficijelna i nepriznata teološko-vjerska grupacija. Sastav redakcija, uređivačka koncepcija kao i ideološko politički narativ glasila dijametralno su različiti i stoga se mogu podvesti pod medijski fenomen. Redakcije portala SAFF-a i STAV-a gaje sektaške animozitete ali se nikad ne napadaju. Naprosto ignoriraju jedni druge kao da ne postoje. Nikad portali ne preuzimaju niti razmjenjuju jedan od drugog tekstove. Sličan odnos imaju Bakir Izetbegović i Hasan Čengić. Personalno gaje međusobne animozitete, ali se ustručavaju jedan drugog napasti. Čengić je formalno izgubio sve pozicije u SDA. Čak bi se moglo reći da je Izetbegović kumovao njegovoj smjeni sa pozicije predsjednika Sabora Islamske zajednice. No, i pored toga on se sustegao i nikad javno nije istupio protiv Izetbegovića. U vrijeme vladavine Alije Izetbegovića tvrdoglavi Čengić mu se javno suprotstavljao. Kao što se suprotstavljao i Sulejmanu Tihiću i zbog toga je slovio kao lider radikalne vjerske frakcije unutar SDA. Zašto tako šuti pred Bakirom Izetbegovićem teško je dokučiti. Možda je star, bolestan i umoran od politike. Možda?! Teško je naći odgovore za njegove misteriozno ponašanje. Pripisuje mu se vrlo velika tajna moć koju je zadobio kroz investiranje novca sa islamskog istoka u domaće tajkune. Zato se sumnja da njegov duh lebdi i iznad nekih opozicionih stranaka. Pa se tako tvrdi da je Semir Efendić njegov učenik i njegov igrač. Kako god, u ovoj misterioznoj igri, u čemu je Čengić vrhunski majstor, njemu pripada uloga da iskontrolira otpadnike i oponente i da ih nekad pokuša privoliti na suradnju sa SDA. Tako bi se nekako mogla shvatiti uloga njegova pojavljivanja na stranicama vehabijskog glasila dok je Izetbegović sebi odabrao tursko-dervišku ideološku frakciju koju kontrolira preko šejha Halila Brzine i Fahrudina Rizvanbegovića anonimnog „reisa botova“ i pisca stranačkih paskvila.
Sam Tekst je reciklaža i kompilacija bošnjačke historiografije, osim dijela koji se očituje u naslovu kao „neke aktivnosti Alije Izetbegovića“. Baš tako, Alija Izetbegović je tretiran samo u par situacija kad je raspravljao sa Čengićem oko osnivanja SDA i raspisivanja referenduma za nezavisnost BiH. Svaki put, naravno, Čengić je ubjeđivao Izetbegovića koji se vajkao oko svojih odluka.
(TBT)
