Jedna od najljepših političkih priča, skoro pa ravna političkoj bajci, desila se pojavom Irme Baralija na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Kao dijete rata studirala je „s mukom po pola“, da bi studije nastavila u inostranstvu, kako inače završavaju karijere mladih Bosanaca i Hercegovaca, a još i više Bosanki i Hercegovki.
I umejsto da svoju akademsku karijeru nastavi u inostrantvsu i prepusti se lagodnom konformizmu kakav nude evropske zemlje ovakvim ekspertima, Baralija se odlučila vratiti i boriti se za svoju zemlju. Ostatak priče je poznat i on je u medijima bezbroj puta spominjan tokom mostarskih izbora. I taman kad je Baralija trebala poentirati, i zapravo okruniti svoju blistavu borbu za Mostar, pojavila se Sabina Ćudić, koja je poput vještice iz bajki sa ordinarnom pričom za djecu pokvarila cijeli scenarij i dala bajci grozomoran završetak.
Nakon toga mnogi Hercegovci se pitaju ko je zapravo Sabina Ćudić?! Malo ko i zna da je potpredsjednica Naše stranke, a kamoli da naslućuje da je šefica kadrovske politike i da „vedri i oblači“ u ovoj stranci dugi niz godina.
Ćudić je dobila simpatije javnosti nakon što je kao parlamentarka otkrila aferu „Pazarić“. Mediji su je štedjeli zato što se i sama kroz život nosi sa određenim problemima. Tako da su njeni autokratski maniri unutar Naše stranke marginalizirani.
Tek kada je portal Istraga objavio tekst o bošnjačkim klanovima u kojem se tvrdi da klan Bakira Alispahića kontrolira Našu stranku preko Sabine Ćudić, otkriveno je da je ona kćerka Seada Ćudića, dugogodišnjeg službenika UDBA-e i jednog od najbližih saradnika Envera Mujezinovića.
Tako da Ćudić uopće nije „repa bez korjena“ u politici kako se inače doima grupica entuzijasta koji vode ovu stranku na čelu sa Predragom Peđom Kojovićem.
Pošto po svojim autokratskim manirima Ćudić podsjeća na Sebiju Izetbegović, koja je kćerka oficira bivše JNA, moglo bi se zaključiti da su politički „geni“ prenosivi i da ne umiru sa režimom. Njima je diktatura u krvi!
(TBT, Tim za analitiku)
