„Prošlo je dvije godine od općih izbora u BiH, a rukovodstvo Federacije i federalna Vlada još nisu izabrani. Situacija je neustavna i nezakonita, jer je vlastima istekao mandat, svi se nalaze u tehničkom mandatu, neki ministri su istovremeno i zastupnici u parlamentu, što je nespojivo, bitni zakoni se ne donose, a postojeći se ne provode“, napisao je profesor Ivo Komšić u svojoj kolumni objavljenoj na portalu Autograf.
Profesor Komšić je ovu svoju tezu potrkijepio izuzetno ubjedljivim argumentima od kojih izdvajamo sljedeće:
– HDZ BiH i njen lider glavni su kočničari u ovom procesu. Oni neprestano ponavljaju, kao u pačijoj školi, kako je formiranje organa vlasti Federacije BiH uvjetovano promjenom Izbornog zakona koji mora omogućiti ”legitimno predstavljanje” naroda.
– Uporno se dvije godine ponavlja kako Izborni zakon BiH nije u suglasnosti sa Ustavom BiH i kako diskriminira narod jer mu ne omogućuje birati svoje ”legitimne” predstavnike u organe vlasti, i dok se to ne ispravi nema federalne Vlade.
U ovome je Čović, kako tvrdi profesor Komšić, „pronašao recept kako se ”legitimnošću” može srušiti legalnost države. To se ponavlja u domaćoj javnosti, u Hrvatskoj, u Evropskoj uniji, to se u kontinuitetu plasira američkoj administraciji i svjetskim insitucijama“.
Toga se u Sarajevu slijepo držao ruski ambasador glasajući uporno protiv svih zaključaka koje je donosilo Vijeće za implementaciju mira.
BiH se prikazuje kao država bez ljudskih prava, bez nacionalne ravnopravnosti, bez jednakih mogućnosti za sve, država koju baš zbog toga napuštaju Hrvati iako su konstitutivan narod.
Mnogo toga je istina, ali Izborni zakon nema nikakve veze s tim, niti je u velikoj koliziji s Ustavom BiH. (…)
To je postalo opće mjesto u hrvatskom javnom mnijenju koje niko ne provjerava.
“Ove laži i zabune na kojima Čović vodi politiku HDZ-a su postale platforma i hrvatske politike prema BiH, ali i prema drugim državama koje su involvirane u Bosnu i Hercegovinu“, tvrdi profesor Komšić.
Zbog mnogo čega Draganu Čoviću se (pro)gledalo kroz prste. Još od kada je naprasito, očito nekom političkom intervencijom, oslobođen iz zatvora zbog korupcije, on se ponaša kao nedodirljiv, a njegova politika neupitnom. Tako se Hrvatima nametnuo kao nezamjenjiv vođa bez kojeg bio postali nacionalna manjina. A zapravo njegovu politiku je definirao Božo Ljubić kada je javno ustvrdio da su Hrvati žrtvovali politički pluralizam za rad nacionalnog jedinstva što je najbjelodanije priznanje da HDZ primjenjuje diktaturu, kao i to da se Čović ponaša kao autokrata. Mnogo je faktora koji su „išli na ruku“ ovakvoj politici HDZ-a od kada ga vodi dvojac Čović i Ljubić. Svakako da je najači vjetar u leđa Čović dobio od Milorada Dodika koji je kidisao na državne institucije kako bi ih toliko oslabio i učinio beznadežnim u slučaju da se on odluči na secesioznizam i izdvajanje srpskog entiteta iz Bosne i Hercegovine.
Ali, stvarnu snagu, pa čak i legitimet kriminogenoj i antidržavnoj secesionističkoj politici Dragana Čovića daje lider SDA Bakir Izetbegović kao vječiti partner HDZ-a. Čović je u njemu vidio najslabiju kariku preko koje bi on mogao ostvariti svoje secesionističke zamisli. Narodnim jezikom rečeno, Čović se ponaša kao lisac u bošnjačkom ćumezu u kojem želi potamaniti sve živo osim horoza kako bi njegovim kukurijekanjem ostao privid da u njemu još ima živine. Tako bi se mogla opisati njegova politika unazad jednog desetljeća od kada je postao nezamjenjiv politički čimbenik u Federaciji Bosne i Hercegovine. I tako dok su Bošnjaci grlato „arlaukali“ „držite Dodika“, lisac Čović je krao jaja i tamanio živinu iz njihovog ćumeza.
Koliko god Mostarski izbori imali tužan epilog oni su pokazali da ovaj olinjali lisac više nema šta tražiti u bošnjačkom ćumezu. Može on toliko „nafatati ruku“ i istrgovati sa Izetbegovićem da ponovo izaberu njegovog načelnika, ali im vjerovatno neće odlučiti cijeli mandat. Njihov motiv koaliranja je održavanje familijarno-stranačkog biznisa nastalog na ratnom profiterstvu kojeg su stranačke strukture razvile u postratnom periodu. Taj tajkunski biznis ne može opstati bez „budžetskog podsticaja“. To je koruptivna rak rana gradske privrede i stoga niko ne vidi prosperitet u toj koalicionoj gradskoj vladi. Koliko god građani željeli to u ovom momentu i nije toliko bitno. Bitnije je da se lisac istjera iz kokošinjca i na političku scenu dođu progresivne snage. Građani su naslutili da solaze druga vremena što su u biti pokazali izbori u Mostaru.
(TBT, Tim za analitiku)
