Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
Mislio sam da je kolega po peru, Nedžad Latić, neizlječivo epski raspoložen prilikom skladanja riječi u rečenice, a rečenice u tekstove. Ali, kad je prije desetak godina unazad, našu političku pozornicu opisao rečenicom : „UDBE nema, Boga se ne boje“, shvatio sam da sam u golemoj zabludi. Tako je ova ubojita i jezgrovita rečenica vremenom postala narodnom svojinom. I danas aktuelna u svom punom smislu. Jer, „ svakog dana, u svakom pogledu sve više napredujemo!
Tako, zahvaljujući izuzetnim naporima izvršne, zakonodavne i sudske vlasti naša se država nalazi na izvanrednom drugom mjestu u Evropi po stepenu korupcije. Ačkosum! Kao nepopravljivi optimista vjerujem da ćemo u zarobljavanju vlastite države učiniti nemoguće i iduće godine s prvog mjesta skinuti Makedoniju! Jer, korupcija je naš način života!
Pogledajte kako su korumpirana tužilaštva. Već godinama cijelo Sarajevo zna da je nesretnog momka Dženana Memića usmrtio momak poznatog sarajevskog tajkuna. Korupcija tužilaca i policajaca izlazi na vidjelo ovih dana, kao što će izaći pred lice pravde isti akteri ubistva mladog Davida Dragičevića u Banjaluci.
Da li će milioni i milioni maraka organizirane pljačke elektro-privreda pod nadzorom vladajućih političkih stranaka ući u opis poslova tužilaca i sudova? Da li će pljačka narodne imovine u Tuzli i pljačka građana putem nenamjenski utrošenih 30 miliona maraka namijenjenih za ekologiju konačno izaći iz fijoka korumpiranog tuzlanskog tužilaštva? Da li će iko u državnom vrhu zatražiti povrat naše imovine u susjednim državama, ili se ona već uveliko rastaljuje? Da li će iko na dnevni red 13 parlamenata i vlada staviti raspravu o sve većem broju sirotinjskih kuhinja i sve manjem broju stanovnika u Bosni i Hercegovini? Da li će se ikad stati u kraj zločinima nad generacijama mladih ljudi što se školuju na bezbroj fakulteta i univerziteta rasutih po mjesnim zajednicama, autobuskim stanicama, seoskim domovima kulture, mejhanama na kojima stiču diplome vrijedne tariguzu? Da li će prestati sa godišnjim trpanjem u osobne džepove dvije milijarde maraka na konkursima javnih nabavki materijala i ljudstva? Da li će partijska knjižica biti osnovni kvalifikativ za diplomatsku službu? Da li će i kada prestati jad i bijeda 80 posto građana be-ha? Da li će ikom u SDA udariti crvenilo u lice zbog nargila-bara zvanog kineski respiratori? Da li će…?
E neće! Državni je aparat svojim nepočinstvima i hajdučijom postao ne samo sjecikesa narodnih para već je, kao najodgovorniji za formiranje društvenih vrijednosti, javnog morala, čaršijskog reda i poštenja što se kaže, učinio sve suprotno!
A šta nam rade duhovni pastiri gledajući stanje nacije? Prije odgovora, da me ne bi optužili za širenje bezbozništva, odmah da kažem kako ja nemam problema sa Svevišnjim. Ja vjerujem u Njega, ali nisam pobožan na način da idem redovno u džamiju. Međutim, nisu vjernici problem, već mnogi iz prvih safova, ili najbliži ortalu, ili koji , čak, i pjevaju u crkvenom zboru, silan broj pobožnih ali koji iskreno ne vjeruju. U islamu se za njih kaže da su munafici, a kod kršćana nevjernici. Mnogi iz prvih redova što pušu u vrat hodžama i popovima bi za svoja djela bez suđenja prihvatili i po nekoliko godina zatvora. E, sad tu dolazimo i do holdinga-do vjerskih zajednica i njene vlasti koja raspolaže novcima i koja odlučuje o bogomoljama i drugim institucijama.
Da li ti islamski, katolički, pravoslavni i jevrejski holdinzi u svom radu imaju pitanja vrijednosti i javnog morala svojih stada? Kad su u svojim besjedama svom stadu govorili o vrijednostima društva, o javnom moralu, govorili o božijim zapovijestima, o krađi, kriminalu, korupciji i drugim nepočinstvima koje razaraju i društvo i državu. Zašto o tome javno ne pričaju jer imaju pravo i obavezu kao čuvari ljudskih vrijednosti, čovjeka?
Zbog svega spomenutog, dakle samo načetog spiska koji loše djeluju na duhovno stanje nacije, svako pametan napušta ovu prelijepu zemlju u kojoj vladaju ljudi izašli iz moralne kanalizacije. Stado duhovnih pastira i podanika idealno loše vlasti se munjevito smanjuje. Uskoro će naša „mila, sura i žestoka“ postati najveći hokej klub u svijetu. Tom zemljom će tumarati samo starci i starice sa štapovima u ruci!
Dakle, stanje nacije je tako da je Latić u pravu: “UDBE nema, Boga se ne boje!“.
(TBT)
