Ali o potencijalnom kraju ere SNSD-a prerano je govoriti, posebno imajući u vidu žilavost vladajućih i njihove resurse kojima se održavaju decenijama, kao i jalovost opoziocionih snaga koje nisu ponudile kvalitet kao oružje kojim se pobjeđuje politički protivnik.
GRADONAČELNIK NA KONJU
Umor birača SNSD-om najviše se iskazao u Banjaluci, gdje su građani za gradonačelnika izabrali mladog političara, deklarativno opredijeljenog za socijalnu pravdu i borbu protiv korupcije, ali i za dominantan nacionalistički narativ, kao agendu koja se na ovim prostorima podrazumijeva.
Najmlađi gradonačelnik u historiji Banjaluke stekao je povjerenje birača svojim neumornim prezentacijama u različitim akcijama. Stanivuković je osvajao simpatije dok je bio opozicionar u Narodnoj skupštini RS kao neumorni humanitarac, odricanjem od bijelog hljeba, čupanjem nekvalitetnog asfalta, suprostavljanjem ministru unutrašnjih poslova Draganu Lukaču, brojnim obećanjima o iskorjenjivanju korupcije…
Kada se tome doda njegova populistička prosrpska retorika, te promjene koje su zatalasale cijeli region, Draško Stanovuković je bio logičan ishod lokalnih izbora u Banjaluci.
Trend promjena osjetili su i u vladajućoj koaliciji uoči samih izbora, te su Stanivukovićevu pobjedu “pogurali” upravo koalicioni partneri SNSD-a čije biračko tijelo, kako je ustanovljeno, nije glasalo za Igora Radojičića.
Uzimajući u obzir i činjenicu da opozicija generalno nije zabilježila značajne rezultate u lokalnim zajednicama u RS, jasno je da je situacija na terenu više bila rezultat turbulencija u vladajućoj koaliciji, a ne ključnih poteza opozicionih stranaka koje su nakon niza izbornih poraza nešto naučile.
Urednik i novinar na BHT1 Vladimir Šušak smatra da izborni rezultati u Banjaluci i Bijeljini mogu da zavaraju u pogledu odnosa snaga.
“Prije svega zbog toga što pobjeda kandidata za gradonačelnike nije upotpunjena i snažnom podrškom u lokalnim parlamentima”, kaže Šušak, precizirajući da će novi optimizam biti teško opravdati ukoliko vodeće opozicione stranke SDS i PDP ne budu preduzimale korake koji će dokazati biračkom tijelu da su nosioci istinskih promjena.
“Odnosno, da sve ono što su načelno proklamovali u godinama opozicionog djelovanja pretoče u konkretna djela tamo gdje su to u mogućnosti. Ono što su činili protekle četiri godine kao dio vlasti na niovu BiH ne ulijeva preveliki optimizam da su odmakli od načela vladanja i djelovanja koji u BiH traje posljednje dvije i po decenije”, zaključuje Šušak.
I zaista je nemoguće ne primijetiti da su se “napori” opozicije proteklih godina svodili tek na to da budu nedostojna kopija vladajuće garniture – kako u preraspodjelama fotelja tamo gdje su to mogli, tako i u izostanku konkretnih i ozbiljnih inicijativa da biračima ponude novi kvalitet. U utrci s originalom, bitku su uvijek gubili jer je nacionalnu retoriku građanima mogao dijeliti svako, što nije slučaj sa funkcijama i zaposlenjima.
DO VLASTI SAMO S PRELETAČIMA
I politička analitičarka Tanja Topić kaže da je praksa pokazala da opozicija, u ovom formatu, nema kapacitet za promjenu vlasti.
“Ono što ostavlja gorak okus u ustima je činjenica da je to moguće samo u slučaju da neko od političkih partija koje participiraju u vlasti jednostavno napusti koaliciju i pređe u redove opozicije”, ističe Topić.
I zaista su lokalni izbori pokazali svu bizarnost političke scene u Republici Srpskoj. SNSD-ovgradonačelnik nije prošao jer su opozicionom kandidatu podršku dali članovi koalicionih stranaka.
Velikim preokretom u korist opozicije smatra se DNS-ovo napuštanje vladajuće koalicije (mjesec prije lokalnih izbora) čiji je predsjednik Nenad Nešić pozvao opozicione partije u RS u koaliciju za opšte izbore 2022. godine.
O Nešiću, bivšem direktoru Puteva RS, pisali su brojni mediji isključivo na bazi saznanja o kriminalu i korupciji u koje je bio umiješan. Neke od afera u kojima se spominje ime trenutno najinteresantnijeg opozicionara RS tiču se dodjela višemilionskih poslova za održavanje puteva, reketiranja putarskih firmi, tenderskih nezakonitosti… Poseban bijes građana izazvao je snimak na kojem Nenad Nešić, po rođenju sina, navodno šuta hrpu novca.
O eventualnom prelasku u suprotni tabor govorilo se i kada je riječ o Socijalističkoj partiji RS, koju predvodi Goran Selak. Od još jednog kompromitovanog kadra opoziciju je spasio lično Milorad Dodik, sječom kadrova te stranke u institucijama i preduzećima, nakon čega su se Selakovi socijalisti striktno ogradili od mogućnosti opozicionog djelovanja, iako su izbačeni iz vladajuće koalicije.
Upravo su događaji oko lokalnih izbora pokazali paradoks cijelog političkog miljea u RS: nejakoj opoziciji, kako stvari stoje, upravo trebaju Dodikovi loši momci, protiv kojih prijave kupe prašinu u ladicama raznih “tegeltija”.
Šta o opoziciji onda govori činjenica da joj najveći potencijal mogu da budu dojučerašnji koalicioni partneri SNSD-a?
“Sada je ključno pitanje koliko je opozicija spremna kritički da nastupi, da pokrene pitanja koja su vezana za učešće tih političkih partija decenijama u vlasti i da propituje sve ono što je to sudjelovanje u vlasti nosilo”, kaže Tanja Topić, ali i ističe da bez te podrške opozicija ne može dovesti do određenih promjena.
Odgovor na pitanje da li i zašto opozicija treba podršku kompromitovanih satelita SNSD-a leži u činjenici da su pozicija i opozicija lice i naličje ako ne iste, onda slične političko-ideološke matrice. I neće to biti prvi put da “bad guys” političkog miljea RS budu tas na vagi.
Oni su oduvijek imali podršku nezanemarivog broja birača za koje “sposoban političar” nije potekao iz intelektualonog miljea univerzitetskih profesora ili eksperata, već je uspjeh ostvario prečicama – sumnjivo brzim sticanjem novca i jednako tako ekspresnim sticanjem moći (uz paralelno sticanje pretežno neprocesuiranih prijava za kriminal).
NEPRISTOJNA PONUDA, ILI NOVI PORAZ
Uprkos optimizmu nakon lokalnih izbora, kao i činjenici da je zbog koalicionih razdora broj poslanika SNSD-a i njihovih partnera u NSRS s 56 pao na 45, ne treba zaboraviti da je Milorad Dodik vrhunski tehnolog vlasti i da je uvijek bio barem dva koraka ispred svojih političkih protivnika. Zato je pred opozicijom novi izazov: prihvatiti kompromitovane preletače iz SNSD-ove koalicije i potencijalno ojačati za opšte izbore, ili odbaciti neprincipijelne saveze s onima koje su do jučernajoštrije osuđivali.
Šušak podsjeća da je sama najava potpunog prilaska DNS-a opoziciji izazvala nezadovoljstvo nekih visokopozicioniranih pojedinaca u njihovim redovima.
“Jasno je da je DNS označen kao jedan od najodgovornijih stubova vlasti koju su godinama kritikovali upravo iz opozicionih redova, koji su im sada postali poželjni. Međutim, teško je jednu takvu ponudu odbaciti u startu kada se uzmu u obzir svi neuspješni pokušaji SDS-a i PDP-a u rušenju SNSD-ove vlasti. Izvjesno je da će u narednom periodu teći odmjeravanje i analiziranje svakog poteza DNS-a i testiranje njihove iskrenosti u novoj ulozi. Stvar je vještine lidera SDS i PDP da argumente za ili protiv DNS-a dobro artikulišu kako ne bi izazvali novo osipanje, što bi u konačnom vodilo u novi izborni poraz”, zaključuje Šušak.
Šta se onda značajno dogodilo na proteklim lokalnim izborima u RS? Tanja Topić potvrđuje da je promjena koja se desila kozmetička, ali istovremeno ističe da je mnogo važnije da se pokazala mogućom.
“Da bi se ovde izvršila suštinska promjena, mora se desiti kompletno resetovanje društva i izgraditi drugačiji vrijednosni sistem, a čini mi se da smo od toga podaleko”, zaključuje ova politička analitičarka.
Da li će motor za političke promjene biti dojučerašnji Dodikovi saveznici, pitanje je na koje će odgovor dati opšti izbori 2022. godine. Njihova, već sada vrlo značajna uloga, najviše govori o političkom miljeu Republike Srpske i kapacitetima postojećih snaga za kreiranje kvalitetnijih politika.
(TBT, Inforadar)
