Tačno prije četiri godine, 14. decembra 2016, u aferaškoj atmosferi kako to dolikuje državi Bosni i Hercegovini, na prijedlogu ‘potkovanog’ Milana Tegeltije, pravosudnog harmonikaša i bivšeg predsjednika VTSV-a, izabran je predsjednik Suda Bosne i Hercegovine. Najbolji, sa najviše poena i sa vrha liste, u fotelju predsjednika Suda zasjeo je Ranko Debevec.
Pravno potkovan, ali ne kao Tegeltija, već baš onako stručno i pravno, čist k’o suza, sa potrebnim iskustvom, nema imovine, skoro siromah i prosjak… Stanje na njegovom imovinskom kartonu pokazivalo je da predsjednik Ranko ima samo stančić u Sarajevu, naslijeđen od majke, procijenjen na 330.000 KM, i kredit od 50.000 KM kod Hypo Adria banke.
Najveći protivnik izbora Debevca je tada, dakle prije četiri godine, bio Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.
Na Debevca se tada, po uhodanom pravilu, prvo obrušila Munira Subašić, najpoznatija ‘majka’ Srebrenice, da bi se potom uključile ‘nevladine’ organizacije, posebno one iz domena boračke populacije.
Svi su bili saglasni u jednom: to mjesto pripada Bošnjacima. Tvrdilo se da je odlaskom Meddžide Kreso, miljenice SDA-ovog bratstva, i dolaskom Debevca narušen prijeko potrebni nacionalni ‘balans’ zagarantiran dejtonskim ustavom.
Iako se Bakir Izetbegović, kao i drugi medijski oponenti Debevcu, kleli da im nemaju ništa osobno protiv njega, već da traže pravdu za ‘ugrožene Bošnjake’, glavni razlog protivljenja je bio u historiji Izetbegovića, koji su navodno sve svima ‘halalili’ i oprostili. A nisu, niti će!
Naime, u čuvenom ‘Sarajevskom procesu’ iz 1983., gdje je prvooptuženi bio Alija Izetbegović, jedan od glavnih istražitelja bio je otac izabranog predsjednika Suda BiH, Dušan Debevec.
Kao što rekosmo, oprost ili halal ovdje je djelovao samo deklarativni, Bakir to nije nikako mogao progutati kao ni drugi optuženi iz te grupe. (…)
Četiri godine kasnije, krajem prošle i početkom ove 2021. godine, nekoliko ‘afera’ uzdrmalo je beha pravosuđe. Počelo je sa ‘Potkivanjem’ a završava sa aferom sa predsjednikom Suda BiH Rankom Debevcem.
Najviše ‘prašine’ je bilo oko njegovog dvojnog državljanstva, gdje se otkrilo da on nije samo nasljednik majčinog stana i puka sirotinja, već da ima nekretnine i u Španiji, kojih nema u imovinskim kartonima, pa čak, da ima i dvojno državljanstvo. U Španiji je Ranko Kavason, a u Bosni Ranko Debevec. Posebno je dar-mar izazvala veza predsjednika Suda BiH sa Osmanom Mehmedagićem Osmicom.
Osmica iz dana u dan puni stranice žute štampe, nižu se optužnice i istrage, a on i dalje ostaje direktor i „prvi špijun“. Pokazuje diplome ko salvete, jednu mu proglase nevažećom on dostavi drugu…
Međutim, kad je krajem prošle godine predsjednik Suda BiH uslikan sa Osmicom u haustoru jedne zgrade u Sarajevu, gdje su bili kod ‘zajedničkog prijatelja’ u posjeti, oglasilo se čak i tužilaštvo; nije mala stvar da je predsjednik Suda u društvu direktora OSA-e, protiv kojeg se vodi nekoliko krivičnih postupaka po optužnicama koje ‘potvrđuje’ predsjednik.
Ali, avaj, ovaj put Bakir Izetbegović brani Debevca. Oni i njegova SDA ne daju Ranka ni po živu glavu..
Sada ni Bakiru, samim tim ni Bošnjacima, nije problem nacionalni balans, ne žale za Meddžidom Kresom, dvojno državljanstvo je normalna stvar, nisu uopće ugroženi….
Stoga, ako kojim slučajem neko bude prolazio pored turbeta na Kovačima, ili pored porodičnog groblja Debevca, pa ako osjeti kakvo podrhtavanje, nek se ne uzbuđuje. To se samo Alija okreće u mezaru, a Dušan Debevec prevrće u grobu.
(TBT, Croos Atlantic)
