U vrijeme dok traje potjera za Turčinom Caner (Fuat) Taylanom za kojeg se sumnja da je ubio dvojicu Zeničana zbog navodno šverca devizama, proturski portal „Stav“ vodi nesmiljenu potjeru za pristalicama uhapšenih turskih intelektualaca i klerika Fetuallah Gulena i Adnana Oktar, alias Haruna Yahye. Pošto je grupacija poznata kao FETO proglašena terorističkom, pristalice Gulena su zbog straha od deportacije u većini pobjegli iz Bosne i Hercegovine ostavivši iza sebe škole, univerzitete i, naravno, knjige na bosanskom jeziku.
TURKOFONSKI ŽBIROVI
Nedavno je turski sud osudio Adnana Oktara na milenijsku zatvorsku kaznu što je poslužilo proturskim medijima u Sarajevu da „podgriju“ informacije da su njegove knjige prevedene i na bosanski jezik te da bi mogao imati i pristalice u Sarajevu. Iako je posljednje knjiga objavljena na bosanskom jeziku prije petnaestak godina, kada su turske knjižare, posebno one u blizine džamijskih harema, bile prepune izdanja Haruna Yahe, to nije važno za trukofonske paranoike da „istraže“ i okrive izdavače. U ovom slučaju Nedžada Latića, kao urednika tih izdanja. Na stranu osobna mržnja butum redakcije portala „Stav“ prema Latiću, koja izbija iz svake rečenice svakog teksta posvećenom njemu, imputiranje grijeha i kriminala za koji je osuđen Yaha samom Latiću vrlo je opasna rabota piskarala turkofonskih žbirova. Nakon što je Latić objavio informaciju da je skoro sve knjige Haruna Yahye sa turskog na bosanski jezik preveo Enver Ibrahimkadić, donedavni urednik Anadolu Agency u Sarajevu, stigla je brza reakcija da je to „nisko“ podmetanje od Latića jer je Ibrahimkadić nedavno umro. Tačno je da je Ibrahimkadić umro, ali da je živ vjerovatno Latić ne bi objavio tu informaciju kako mu u ovo vrijeme turkofonske paranoje ne bi ugrozio posao. Ali postoje živi zajednički prijatelji i poznanici Ibrahimkadića i Latića koji to mogu potvrditi, jer su obojica radili za nacionalni bošnjački list „Ljiljan“. Prvu prevedenu knjigu Haruna Yahye „Zablude Darwinove teorije evolucije“ Ibrahimkadić je ponudio Latiću prije dvadeset godina. On je upoznao Emrea Čelika, čiji je porijeklo od oba roditelja bilo bosansko (Krivić i Zubčević). Čelik je bio sljedbenik Haruna Yahye. Ibrahimkadić je bio honoriran od strane Čelika za svoje prijevode tako da je izdavačima na bosanski jezik besplatno nudio prijevode svojih knjiga. Pored toga izdavačka kuća koju je kontrolirao Harun Yahya „Global“ sama radila dizajn i prijelom knjiga, bio je zaista moderan i atraktivan, pa bi najčešće izdavač dobivao gotovu knjigu za štampanje.
Posljednja knjiga koju je Ibrahimkadić bio preveo na bosanski jezik je „Atlas stvaranja“. Nije mogao naći izdavača zbog obima (800 stranica) i skupoće knjige. Radi se o kapitalno djelu (oko 800 stranica) Haruna Yahye koja je objavljena na svjetskim jezicima i koja je izazvala veliku polemiku između kreacionista i evolucionista, dvaju filozofskih pravaca koji zastupaju dijametralno različite teorije o nastanku svijeta. Zanimljivo je da su na ovu temu polemizirali Latić i Muharem Bazdulj u magazinu Dani.
Dakle, Latić nije krio svoje kontakte sa Harunom Yahom, niti je sumnjao da iza ove grupe postoji tajna agenda. Iz njegovih knjiga se moglo uočiti da je on pod uticajem Saida Nursija, kultnog islamskog prosvjetitelja.
To što je Latić zabilježio kao impresiju pri susretu sa Yahom, kojeg je upoznao u njegovoj vili u šumarku iznad Bosfora, opisujući skupocjene predmete i namještaj, kao i njegovu „markiranu“ skupocjenu odjeću, te kamere i bodigarde, kao da se radi o bosu narko-kartela, ne znači da je Latić bio fasciniran njime, već da je bio začuđen. On ga je doživio kao osobu koji raskrinkava tajna društva i moćne svjetske antiislamske lobije te da je zbog toga tako čuvan.
Ali, na kraju, nisu Yahyu pobijedili britanska „duboka država“, darvinisti, Židovi, masoni ili bilo koji od zlokobnih klanova protiv kojih je Adnan Oktar dugo bunio i borio, pobijedilo ga je tursko pravosuđe, kako ispravno konstatiraju neki mediji komentirajući njegovu milenijsku presudu po kojoj će ostatak života provesti u zatvoru.
Tek kada je Yahya istupio kao voditelj TV programa u kojem se u njegovom društvu pojavljuju djevojke, manekenskog izgleda, izbijeljene kose i napućenih usana od botoksa, Latić je na pisao osvrt na ovom portalu osuđujući to kao „avret“ kojim narušava i vrijeđa integritet muslimanke. Od tada nikad više ime Haruna Yahye ni u kojem kontekstu nije spomenuto na ovom portalu.
ISLAM I DEMOKRATIJA
Slučaj Haruna Yahye nije jedini kad su u pitanju kulturne i vjerske relacije bosanskih i turskih intelektualaca.
Prije njegovih knjiga sa turskog na bosanski jezik prevedan je knjiga „Islam i demokratija“ autora Alija Bulaća. Preveo ju je Ajet Arifi, a izdao „Ljiljan“. I Bulaća je Latić doveo u Sarajevo na promociju knjige „Crna knjiga komunizma“, grupe stranih autora. Pošto je jedna od promotora bio i Alija Izetbegović na samoj promociji došlo je do upoznavanja između njih. Izetbegović je, kao se izrazio, u Bulaću vidio svog istomišljenika. To nije pomoglo Bulaću da se odbrani na suđenju nakon što je uhapšen po osnovu sumnje da je surađivao sa Fetulahom Gulenom kao kolumnista lista „Zaman“ kojeg je kontrolirala ova organizacija. Osuđen je na višegodišnju zatvorsku robiju.
Posljednja i najpoznatija knjiga preveden sa turskog a štampana na bosanskom jeziku je „Beskrajna svjetlost: Muhammed, a.s.” čiji je autor Fethullah Gulen, a izdavač je bio El Kalem, zvanična izdavačka kuća Islamske zajednice BiH. Gulen još nije osuđen jer se nalazi u azilu u Americi, ali su osuđeni svi njegovi sljedbenici, nekoliko hiljada, kao i najbliži rođaci.
Bez potrebe da se ulazi u motive hapšenja i sumnje u montirane sudske procese, jer svi nabrojani intelektualci iza svojih djela imaju i političku agendu, nedvojbeno je da se vođe radi i o političko-ideološkim obračunima. Jer Harun Yahya je imao odnosu prema MHP-u, odnosno lideru ove stranke Dveletu Bahceliju sličan odnos kao i Fetulah Gulen prema AK partiji, odnosno samom Erdoganu, dok je Bulac bio ideolog stranke Fazilet, koja je, kao i AKP, nastala nakon zabrane stranke Refah, koju je osnovao Necmetin Erbakan. Čak je Erdogan osudio i Erbakana, svog prvog učitelja, zbog stranačkih „crnih fondova“ i krađe novca doniranog bosanskim muslimanima tokom rata. Erbakan je kaznu odlužio u kućnom pritvoru gdje je umro.
Dakle, ovo veoma burno vrijeme od kada je Erdogan preuzeo kormilo u Turskoj na neki način zapljuskivalo je i Sarajevo. I još se bure sa Bosfora ne stišavaju. Kako god, i kad bure prođu ostat će knjige. Šta sa njima? Treba li ih spaliti, a izdavače (o)suditi. Ne treba i nikad se tako nešto više neće dešavati u Sarajevu. Nikad niko više neće progoniti i osuđivati muslimanske intelektualce, ma koje naciji bili, niti zabranjivati njihove knjige u Sarajevu. Jer oni koji su to činili propali su i oni i njihovi režimi, a islam i demokratija su preživjeli!
(TBT, R.I.)