Neki portali su ovih dana objavili fotografiju čelnika Stranke demokratske akcije (SDA) koja je nastala 2. maja 1990. na Osnivačkoj skupštini stranke u hotelu Holiday Inn u Sarajevu. Na fotografiji su Salim Šabić, Alija Izetbegović, Muhamed Čengić i Adil Zulfikarpašić. Ovo je vjerovatno trenutak proglašenja Alije Izebegović za predsjednika stranke jer prisutni plješću rukama, a on im se zahvaljuje blagim naklonom. Očito se radilo o tek izabranoj četvorki koja će rukovoditi strankom.
Svi oni su i tada već izgledali vremešni ljudi, tako da je normalno da nakon više od trideset godina nijedan od njih nije živ. Posljednji je preselio na Ahiret Muhamed Čengić. Mediji su objavili vijest o njegovoj smrti, a osim par prigodnih tekstova, mediji nisu pridali posebno pažnju čovjeku koji se predstavlja kao „drugi do Alije“. Doduše, dženaza Muhamedu Čengiću odvijala se u vrijeme pandemije korone virusa pa stoga nije bilo za očekivati da bude masovna. Ali, ipak to treba nešto značiti ako se analizira odnos Bošnjaka prema njihovim „historijskim ličnostima“, što formalno jeste bio Čengić. Osim Zulfikarpašića koji je sam sebi sagradio turbe, pa i „Bošnjački institut“, kao osobni vakuf, i Alije Izetbegovića, kome je sagrađeno turbe i muzej na Kovačima, drugi istaknuti Bošnjaci iz nedavne povijesti nemaju svoja obilježja.
Jednom je Alija Izetbegović odgovorio svom političkom saborcu Rusmiru Mahmutćehajiću da će nas sve „pokriti trava zelena“ , ne želeći polemizirati s njima kad je žestoko kritizirao njegovu politiku. Ovo bi ujedno bila i dobra pouka pohlepnim nasljednicima četvorke sa slike da će ih sve „pokriti trava zelena“ i da će im opustjeti njihove vile i hacijende i sva politička slava pasti u zaborav.
(TBT)
