Izbori prođoše… „Ja, i?!“, štucnuo je Bakir Izetbegović. Formalno rezultati izbora donijet će neke političke promjene, posebno u Sarajevu. Ali, provincija ostaje u pozadini. I koliko god se u provinciji vodila krvava bitka za svaki glas, generalno tamo se život ni za bogdu neće promijeniti nakon izbora. Tamo, u tim budžacima države, daleko od očiju medija vladaju okorjeli kriminalci i đilkoši. Ako bi se mediji osmjelili svoje reflektora usmjeriti u te „budžake“ našli bi razloga zbog kojih najveća bošnjačka stranka vlada u provinciji, a gubi u urbanim sredinama i svim većim gradovima BiH.
Takav jedan „budžak“ je Gornji Vakuf. Prije nego što je izborna kampanja i započela politička atmosfera u ovoj maloj provincijskoj kasabi imala je sve elemente drame uslijed raskola koji se desio općinskom odboru SDA. Pošto ova stranka vlada Gornjim Vakufom još od prvih parlamentarnih izbora zbog nadmoćnog broja bošnjačkog stanovništva u odnosu na hrvatsku populaciju, ove godine se moglo desiti da prvi put pobijedi kandidat HDZ-a za općinskog načelnika. Opet je pobijedio bošnjački kandidat, ali u foto-finišu nakon brojanja glasova iz dijaspore. HDZ je imao primjedbe da je njihov kandidat pokraden, za šta postoje osnovane sumnje i to po više osnova.
Kako god, izbore u Gornjem Vakufu je dobio Sedžad Milanović, čovjek koji već više od jednog desetljeća „drma“ Gornje-vrbaškom dolinom. Nejasan je njegov politički status jer on, osim što je zastupnik u Skupštini SBK, danas faktički ni nema stranačke funkcije. I pored toga ima moć kojom se opire pokušajima nadređenih funkcionera, poput Melike Mahmutbegović, da ga eliminiraju iz stranačkih struktura. On trenutno drži predsjednika SDA Senada Mašetića kao taoca, da ovaj ne smije provesti stranačke izbore, iako mu je istekao mandat.
Pošto je Predsjedništvo SDA verificiralo općinsku listu koju je sačinio Milanović, a ne predsjednik Mašetić, time je pokazao ko je stvarni šef ove stranke u ovom gradu. Kako je to bilo moguće danas je nevažno pitanje, ali to pokazuje koliku moć ima Milanović. Sami Vakufljani imaju objašnjenje za to. Oni znaju da se Milanović pred početak izborne kampanje sastao sa Fikretom Prevljakom, u nekom planinarskom domu na Vranici, gdje su sa grupom „bajkera“ dernečili. Okretali se janjci, a u akšamske sahate su im se, navodno, pridružile i eskort dame… Tako se sumnja da je Milanović preko Prevljaka, kome je dao „hediju“ za kampanju, isposlovao kandidaturu Seada Čauševića Čakija za načelnika.
Akif Agić, veteran (po)ratnog novinarstva iz ovog grada, napisao je tekst sa konkretnijim motivima i interesima koji su prevladali da Milanovićev kandidat dobije blagoslov samog Izetbegovića. On je identificirao grupu SDA-ovih tajkuna, poput Nedžada Brankovića, Dževada Mahmutovića i Mirsada Brace Berberovića, jednog od zetova Alije Izetbegovića, koja je dobila poslove na izgradnji sportske dvorane u Gornjem Vakufu, da je izlobirala Čakijevu kandidaturu.
A prema nekim medijskim natpisima Mahmutović je čak Milanoviću bio posrednik za (pre)prodaju uglja iz vakufskog rudnika „Gračanica“, jedine firme koja zapošljava nešto radnika u ovoj općini.
Povrh svega, prema slobodnim procjenama građana, Milanović je morao kupiti glasove za svog kandidata. Tako čaršijski kuloari tvrde da ga je kampanja osobno koštala oko pola miliona maraka. Plus obećane donacije za poticaj kakve je davao svojim suradnicima što je ovih dana vrlo dokumentirano objavio jedan zvizdač na svom blogu. Vidjeti tekst na ovom linku:
https://www.zvizdaci.com/poticaji-ministra-milanovica-za-bejamilov-plantago/
Prema ovim navodima Milanović je omogućio jednoj osobi, zaposlenoj u njegovoj trgovačkoj radnji, da ostvari protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 61,000 KM. Povrh svega radi se o fiktivnoj firmi, koja je registrirana da bi preko nje Milanović, kao bivši ministar, oprao pare, jer ista nikad ništa nije otkupila niti se bavila bilo kakvim poslom zadnjih 10-tak godina. To znaju svi stanovnici Privora gdje je otkupna stanica navodno registrirana i djelovala, a koji su opet glasali za Milanovićeva kandidata. Ono što je najveći sarkazam ove priče jeste da je namjena doniranih sredstava bila uzgoj grožđa i vinograda u području gdje nikad ova hortikultura nije uspijevala.
Iako Milanović ima mafiozo imidž, u nekoliko navrata mafija mu je palila auta/džipove, on je, zapravo, intelektualac sa akademskim zvanjima i predaje na nekoliko univerziteta u Srednjoj Bosni.
Bez sumnje Milanović je jedan od najopskurnijih i najrigidnijih provincijskih političkih moćnika, ali on nikako nije izuzetak. Naprotiv, skoro da se SDA pretvorila u političku bajku u kojoj Izetbegović vlada sa četrdeset takvih razbojnika. Način na koji je Milanović dodjeljivao poticaje tipičan je primjer korupcije i pranja novca preko fiktivnih firmi i izmišljenih udruženja kojima je premrežena provincija. Preko mreže nekoliko stotina ovakvih firmi pljačkaju se općinski i kantonalni budžeti i kupuju glasovi za izbore. Tako je SDA zadržala vlast (još) u provinciji!
(TBT, Istraživački tim)
