Bilo je dovoljno da jedna od desetina hiljada novinarki u Njemačkoj kaže „srdačno“ u kontekstu jedne od nekoliko stotina diplomatskih posjeta između Njemačke i Rusije. Takva je posjeta njemačkog diplomate Horsta Seehofera predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, da bi Avdo Avdić na osnovu nje zaključio da je to direktna veza Berlina i Moskve oko BiH, odnosno, Angele Merkel kao ruskog igrača. Po saznanjima Avde Avdića, Merkel je postala ruski igrač da bi smijenila Valentina Inzka iz samo njoj poznatog razloga.
Nedosljednosti u tekstu Avdića su tolike da ih ne bi ni vrijedilo analizirati da nije općepoznato da Avdić misli šta misli i Osman Mehmedagić Osmica. Stoga, pisanja Avde Avdića su očito pokušaj diplomatskog sukoba sa Njemačkom, što je izuzetno opasno i krajnje nepotrebno jednoj Bosni i Hercegovini, koja u potpunosti zavisi od ponašanja glavne zemlje EU.
NARUČENO PISANJE
Stoga ne čudi da je Stefan Schwartz pravilno detektirao Avdićevo pisanje kao naručeno i problem zbog političke pozadine onog ko naručuje tekst, na što mu je Avdić odgovorio nizom nepovezanih teorija od Baltika do Jadrana. Pokušajmo analizirati tu klimavu logičku liniju. Avdić je u prvom svom članku slavodobitno zaključio da Berlin igra za Rusiju, odnosno, da je kancelarka Angela Merkel ruski igrač, a da ide protivno interesima novog predsjednika Amerike Joe Bidena. Za svoju tvrdnju nije ponudio niti jedan jedini dokaz, pa čak ni da je Bidenu zasmetao novi kandidat za Visokog predstavnika. Zapravo, da postoji tajna veza Merkelove i Putina sakrili bi je bolje od onoga što navodi Avdić, jer kao dokaze će kasnije dodati natpise iz medija. Ono što bi istraživala CIA, Avdić je pročitao u novinama. Potom je novinarske naslove pretvorio u dokaze.
Prema Avdiću, tajna veza Putina i Merkel se nalazi na naslovnicama svih medija. Zatim će uslijediti demantij Stefana Schwartza na njegovom Facebook profilu, a potom u Centralnom dnevniku FACE TV i podsjećanje da je Njemačka članica NATO-a, a upućeniji dobro znaju za obimnost i prisutnost Amerike upravo na tlu Njemačke, kao i broju vojnih vježbi koje su bile na granici sa Rusijom. Schwartz će u jednoj rečenici pokazati neznanje Avdića. „Drugo, jednostavno neće biti novog OHR-a bez sporazuma Vijeća sigurnosti UN-a. Kao što Avdić tačno zna, postoji odluka koju zahtijeva Vijeće sigurnosti UN-a, a istovremeno ima pravo veta od pet njegovih članova, među kojima su i Sjedinjene Države“, reći će Schwartz i zatvoriti priču o antiameričkom djelovanju. Schwartz će podsjetiti da je saradnja Amerike i Njemačke toliko jaka da se ne bi rizikovala zbog jedne male BiH. Sve navedene tvrdnje su tačne i lahko provjerljive.
Da bi opravdao svoje tvrdnje o povezanosti Merkel sa Putinom Avdić kreće kroz najjeftiniju logiku balkanske ledine. On navodi kako je njemačka novinarka (postojanje novinarke u cijelom tekstu je posebna i neobjašnjiva priča) rekla „srdačno“ o posjeti Seehofera Rusiji, a Seehofer je iz iste stranke kao i kandidat za novog Visokog predstavnika Schmidta, a kako je ta stranka u koaliciji sa strankom Angele Merkel, tu je očita veza Putina i Merkel. Drugim riječima, čelnik stranke koji čak nije iz iste stranke kao Angela Merkel bio je u jednoj od brojnih diplomatskih posjeta Rusiji, gdje su razgovarali o drugim temama. Ne samo da tu ne postoji direktna veza Merkel i Putina, nego ne postoji nikakva veza sa Bosnom i Hercegovinom.
Avdić potom srozava i lokalizira vlastiti argument navodeći kako je tema sastanka bila ekonomija i to usmjerena prema Bavarskoj. Pomenuti sastanak je ispod najvećeg diplomatskog nivoa, a Seehofer iz tadašnje pozicije nije mogao ni spomenuti Schmidta, jer taj je sastanak održan 4 godine prije inicijative o zamjeni Valentina Inzka. Avdić je poznat kao autor koji voli da retroaktivno ubacuje „argumente“ i razloge, te miješa datume u tekstu dajući lažni privid nekakvog reda dešavanja kroz tvrdnje da je neki sastanak godinama unazad bio na određenu temu, iako nema nikakav dokaz o čemu se tu razgovaralo.
Primijenimo metod Avde Avdića na izostavljenu SDA u njegovoj priči. Potencijalni zamjenik zabrinutog Valentina Inzka, koji već deset godine ne radi ništa, je Christian Schmidt. Schmidt je 2016. godine posjetio Bakira Izetbegovića i Denisa Zvizdića. Iste godine je stranački kolega Seehofer posjetio Rusiju i Putina. Izetbegović je podanik turskog predsjednika Erdoana, bliskog saradnika Vladimira Putina. Erdoan je prošle godine kupio oružje od Rusije. Upravo je Erdogan odabrao BiH za svoju evropsku turneju nakon sastanaka Seehofera i Putina, kao i Izetbegovića i Schmidta. Očito, Izetbegović je ruski špijun. Nedavno je tim Joe Bidena upoznat sa zabrinjavajućim utjecajem Turske u BiH, pored utjecaja Rusije. Također, koalicioni partner Bakira Izetbegovića je Željko Komšić, koji je razgovarao sa Erdoanom nekoliko dana prije informacije o odlasku Inzka.
Ovakvo besmisleno slaganja imena i datuma da bi se konstruirala priča nije istraživačko novinarstvo, što zna čak i Avdić. No, sukob s Njemačkom se morao nekako stvoriti, a Avdić više nema mnogo novinarskih opcija u karijeri.
Iz takvih logičkih slaloma Avdić zaključuje. „Upravo ta bliskost koalicijskih partnera Angele Merkel sa ruskim zvaničnicima bila je presudna da zvanični Berlin za novog Visokog predstavnika za BiH predloži kadra CSU-a Christiana Schmidta.“ Ako je suditi po Avdiću, Merkel u kafani donosi odluke na osnovu posjeta ljudi iz druge stranke. Avdić izostavlja da Njemačka ima Bundestag, da Merkel ima svoju stranku i brojne članove, kao i da postoje institucije, javnost i na kraju demokratski i sudski mehanizmi u Njemačkoj.
Bliskost ne postoji, nego postoje diplomatske posjete. Postojale su i u doba Hladnog rata. Također, ne postoji niti jedan jedini dokaz da sve navedeno ima veze sa Bosnom i Hercegovinom. Zapravo, Schmidt se konkretno doticao Bosne i Hercegovine po pitanju migrantske krize i kad ju je branio od Macrona, kao i kad je insistirao na ulasku u EU. Uostalom, protiv Schmidta nije ni Inzko. Istina, HDZ Hrvatske je igrao i svoju igru dajući Schmidtu priznanje Ante Starčevića. To nebitno priznanje Avdić izvodi kao ključni dokaz. Zapravo, priznanja koja ovdašnji političari daju stranim diplomatama su redovan dio cirkusa koji izvode u posjetama, makar dar bila i ukradena ikona. Tvrditi da će se novi Visoki predstavnik sukobiti sa Sjedinjenim Američkim Državama zbog beskorisnog priznanja je glupost.
Kako bi dokazao svoju klimavu teoriju Avdić sve dalje odlazi od Bosne i Hercegovine i potpuno nesvjesno sve više piše protiv sebe. On dalje navodi kako postoji veza Deutsche Bank i cijeloga svijeta, uključujući Rusiju. Ako Avdić konsultira globus primijetit će da je Rusija velika zemlja, nezaobilazna u ekonomiji, kao i da su u aferu upletene skoro sve države. U istom tekstu Avdić navodi kako ista banka posluje i sa Amerikom, i to, ni manje ni više, nego američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji je povezan s Rusima.
Avdić dodaje da su „dvojica visokopozioniranih bankara gigantske njemačke Deutsche Banke podnijela ostavku zbog sumnjivih poslova sa Donaldom Trumpom“, ali i da su informaciju objavili upravo njemački mediji pozivajući se na američke institucije. Iako je ova velika afera pranja novca od Irana do Južne Amerike bila tema svih medija, nije relevantna za temu novog Visokog predstavnika, kao ni za vezu Merkel i Putina o kojoj piše Avdić. Ništa pomenuto ne vodi do Bosne i Hercegovine i ne postoji indikacija, a ne dokaz, da to ima međusobnu vezu.
U istom tekstu stoji da „odlazeća Trumpova administracija priprema nove sankcije za koju vjeruje da bi mogle zadati kobni udarac rusko-njemačkom projektu “Sjeverni tok 2” koji vodi državna plinska kompanija Gazprom.“
Da li Avdić vidi kako je u istom tekstu napisao da je Trump ruski čovjek, ali da zadaje udarce ruskim projektima? Koja je tačno veza sa posjetom bavarskog političara 2016. godine Rusiji, kao i sa Schmidtom? Gdje su u ovoj aferi Merkel, Schmidt, Biden i svi trenutni akteri?
U IME AMERA?!
Stvar je onakva kakva i izgleda. Njemačka se brine za opskrbu plinom i to ne krije, jer ga može dobiti samo iz Rusije.
„Nijedna država nema pravo diktirati europsku energetsku politiku prijetnjama i to neće uspjeti”, problematizira Avdić izjavu Heika Maasa. Nevjerovatno za Avdića, ali Maas je u pravu. Druge zemlje ne bi trebale odlučivati hoće li Evropa imati plina. Zapravo, da li Avdić misli da Evropa treba potonuti u hladnoću? Amerika je godinama bila u posrednoj ofanzivi u Siriji, a jedan od razloga jesu kontrola nafte, plina i tokova tih energenata. Njemačka želi preskočiti problem i ići sa alternativnim tokom što dalje od nestabilnog Istoka i Ukrajine, jer su plin i dosad dobijali iz Rusije, samo drugim putem. Plin iz Rusije dobija i Bosna i Hercegovina. Njemačka vodi pronjemačku politiku, Amerika vodi proameričku politiku, a Rusija vodi prorusku politiku. Novac u toj razmjeni, uključujući izvoz automobila Njemačke u Ameriku, toliki je da ne postoji nikakav Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, potpuno nevažnoj za ovaj plinski tok, koji bi ugrozio ekonomije ovih zemalja. O ulozi koju je Amerika imala u stvaranju Njemačke od Drugog svjetskog rata do danas suvišno je govoriti.
Kada je razbistrio svjetsku politiku i otkrio da postoji plin, koji već decenijama dolazi u Evropu iz Rusije, Avdić se prebacio na RS i vezu sa Njemačkom. Avdić sada uvodi ime Stefana Kaufmana, koji je obilježavao u Stuttgartu 9. januar u kafani sa trećerazrednim Mićom iz RS-a. Iako simbolički izgleda kao lijep mamac, ni ova tvrdnja nije ništa drugo do individualna sramota tek jednog od 700 zastupnika Bundestaga. On je tu samo zato što je Avdiću trebalo još jedno njemačko ime. Drugim riječima, Avdić je pronašao bilo kakav sastanak, bilo koga, bilo kada i sve to stavio u jedan tekst tvrdeći da je sve to dokaz veleizdaje i veze Angele Merkel i Vladimira Putina.
Zanimljivo, u tekstu koji obiluje svim i svačim postoji sve, samo ne veza Merkel i Putina. Također, u kakofoniji izjava iz različitih godina i različitih povoda Avdić nigdje ne navodi niti po jednom pitanju neku razmiricu Merkel i Bidena, kao niti protivljenje Amerike potencijalnom novom Visokom predstavniku. Avdić je svoju tezu u potpunosti izgradio na izmaštanom sukobu. Postoji samo još jedno pitanje. Da li je Njemačka problematizirala očitu spornost Osmana Mehmedagića Osmice, pa je Avdić razobličio svjetsku zavjeru? A kad je Osmica u pitanju, Avdić bi nerazborito zaustavio Sjeverni tok, okovao Evropu u hladnoću i posvađao BiH i Njemačku.
(TBT, Tim za analitiku)