Štoviše, rani kršćani počeli su slaviti datum Isusova rođenja tek u trećem stoljeću nove ere i odredili su da to bude konac mjeseca decembra. Moguće je da je datum 25. decembra odabran zato što je rimokatolički historičar Sekst Julije Afrički 221. godine zabilježio da Isusovo začeće pada na 25. marta, devet mjeseci kasnije, dakle, dobivamo 25. decembar.
Rani kršćani su se svakako susretali s rimskim obredima i slavljima, a u početku su sve proslave rođenja držali poganskima. Tri kralja, tri mudraca koji se dolaze pokloniti Isusu i Isusovo Uskrsnuće bili su im puno važniji događaji u usporedbi s njegovim rođenjem.
Međutim, ipak su, čini se, prihvatili neke poganske običaje. Kad je o Isusovom rođenju riječ, naime, smatra se da su prihvatili datume i duh rimskih Saturnalija. Riječ je o drevnom festivalu u čast boga Saturna, za vrijeme kojeg su se održavale gozbe, razmjenjivali pokloni i prinosile žrtve u obliku životinja bogu Saturnu, kako bi iduća godina bila plodna i uspješna.
Danas neki smatraju da se Božić slavi 25. decembra, upravo kako bi se blagdan davanja i primanja uskladio s nekadašnjim Saturnalijama.
(TBT)