Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
To što je učinio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik kada je ministru vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeju Lavrovu poklonio ikonu staru 300 godina koja je pronađena u Lugansku, nije samo skandal već i presedan svjetske diplomatije.
Rusija je vratila ikonu nakon što su tužitelji u Bosni rekli da nastoje utvrditi je li dar ilegalno prokrijumčaren iz ratom zahvaćene istočne Ukrajine.
IKONOKRADICA
“Ikona će biti vraćena da bi se, uz pomoć Interpola razjasnila njezino porijeklo”, saopćeno je iz ruskog ministarstva vanjskih poslova. Ukrajinska ambasada u Sarajevu od bosanskih je vlasti zatražila dodatne informacije o artefaktu, pošto su novinske agencije objavile fotografiju ikone i pečat o autentičnosti, koji upućuje na to da je porijeklom iz grada Luganska.
Ova afera će se sigurno okončati tragično po njenog glavnog aktera Milorada Dodika u smislu da će biti presudna za njegov konačni politički pad. I tu bi trebao biti kraj ove političke kolumne jer se nema šta više mudrovati, niti dodati u smislu nove činjenice ili pikanterije koja bi ukazala na drugačiji ishod ove afere. Jedina nepoznanica je da li će neka „nevidljiva sila“ pokušati istrgovati nešto za sebe i pružiti ruku spasa Miloradu Dodiku koji još uvijek drži sve poluge vlasti u bosanskom entitetu zvanom Republika Srpska. Pošto su Amerikanci sudjelovali u njegovom političkom usponu, nakon čega im je on okrenuo leđa, oni bi bili prvi osumnjičeni za pokušaj trgovine s njim. No, s obzirom da su imali s njim imali gorko iskustvo i da im je on zadao suviše glavobolje malo je vjerovati da će se smjeti upuštati u trgovinu, makar bio posrijedi i njegov pristanak da Bosna uđe u NATO. Povrh svega Dodik kao ikonokradica sebi je priskrbio imidž bjelosvjetske vucibatine kojeg će se svaki diplomata koji drži do sebe kloniti koliko je to moguće. Tako da je stanje takvo da je Dodik sam sebe matirao i da se nalazi u bezizlaznoj situaciji. Sama činjenica da je Interpol dobio legitimitet za istražne radnje porijekla vrijednog umjetničkog artefekata otvara mogućnost i provjere porijekla Dodikove cjelokupne imovine za koju se sumnja da je isto tako stečena na ilegalan, dakle kriminalan način. Ostavka Milana Tegeltije na funkciju predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, nije mogla doći u gorem trenutku po Dodika. Jer Sanela Gorušanović-Butigan, kao privremena predsjednica VSTV-a, neće bar dezavuirati istragu Interpola protiv njega. Ova sudijinica je već imala „susret bliske vrste“ sa Dodikom i presudila mu u jednoj parnici za klevetu.
POLITIČKI PAKAO
Već od ranije su u entitetu Republike Srpske povučeni neki potezi koji ukazuju da se čekala ovakva Dodikova greška zbog koje bi mogao izgubiti lidersku poziciju. Po mnogim analitičarima prelazak Milana Radovića iz DNS-a u SDS jedan je od takvih poteza. U slučaju prekompozicije vlasti u RS-u on bi mogao zamijeniti Zorana Tegeltiju na mjestu predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Radović odavno slovi kao pritajeni favorit moćnih krugova međunarodne zajednice u Sarajevu. Pa pošto je bio prijatelj sa Slavišom Krunićem, moćnim biznismenom iz Banje Luke, koji je ubijen u atentatu, do sada se uopće nije medijski eksponirao kako bi eskivirao harangu Dodikovih krvožednih medijskih kerbera, ali i mafije. Radovićev prelazak u SDS, kao i sve otvoreniji javni nastupi mogu se razumijevati kao znak procjene međunarodnih krugova da je Dodik već duži period u silaznoj putanji i da je svakim danom sve slabiji i bezopasniji.
Sve drugo vezano za aferu krađe ikone kao artefekata velike umjetničke vrijednosti bliži je scenariju knjige Dana Browna „Anđeli i demoni“, ali u pravoslavnoj verziji. To bi mogla biti saga o kriminalnim pravoslavnim elitama od Slobodana Miloševića do Milorada Dodika. Ona počinje sa političkim usponom Miloševića i njegovim balkanskim križarskim pohodima, kada je srpski politički kolorit na političkim skupovima bio garniran duhovnim buđenjem i osvješćenjem masa nakon iskopavanja moštiju pravoslavnih svetaca i prodajom zemlje sa Kosova. Kako god je takva politika ovjenčana hajdučijom, pljačkom i najsvirepijim zločinima, tako je i morbidna manipulacija vjerskim osjećanjima morala dobiti svoj ružan epilog ovjenčan simbolikom ikone pravoslavnih svetaca. Ako bismo jezik simbolike preslikali na realni svijet politike, ikona koju je Dodik poklonio Lavrovu može simbolizirati samu Republiku Srpsku. To je stvarni poklon kojeg je Dodik želio dati Lavrovu kao pravoslavnu stečevinu. I kao što je ikona hajdučija oteta od Ukrajinaca, tako je Republika Srpska hajdučija oteta od Bosanaca!
Opće je poznato da Dodik odavno krši ljudske zakone i da je bio nedodirljiv poput svih diktatora/voždova. No, sa krađom crkvene ikone prekršio je i Božije zakone, čime je, kako se vjeruje, izazvao gnjev i srdžbu, bar, pravoslavnih svetaca! Prema tim vjerovanjima na njemu će ostati prokletstvo „vo vjeke vjekova“. A entitet Republika Srpska, vjerovao ko u to ili ne vjerovao, sa Dodikom, ili bez njega, klizi u politički pakao i haos. Zasluženo, zar ne?!
(TBT)
