Piše: Hannah Beech, thebosniatimes.ba
Kada se Aung San Suu Kyi, posle godina provedenih u kućnom pritvoru, napokon našla na slobodi, otišla je u kancelariju njene zabranjene političke stranke. Naoružana samo nizom međunarodnih nagrada koje je dobila, nosila je svježe cvijeće u kosi i obećala dvije stvari: postarat će se da politički zatvorenici u Myanmaru budu oslobođeni i stat će na kraj etničkim zađevicama koje su pogranične predjele ove zemlje držale u stanju neprekidnog rata.
Ni jedno ni drugo obećanje nije ispunjeno. Aung San Suu Kyi (75) postala je apologeta onih istih generala koji su nekada nju zatvorili. Ona čini sve da umanji njihovu ulogu u stravičnoj kampanji protiv muslimanske manjine Rohingya u svojoj zemlji. Njeni najžešći kritičari kažu da je, kao pripadnica etničke većine Bamar, propustila priliku da se bori za prava svih građana Myanmara.
Ali čak i ako je uspjela da prospe sav moralni autoritet koji je stekla dobijanjem Nobelove nagrade za mir, njena popularnost u zemlji ne jenjava. Prošlog mjeseca njena partija, Nacionalna liga za demokratiju, pobjedila je na općim izborima, obezbedivši joj još pet godina koje će provesti na vlasti, djeleći moć sa armijom.
“Njen stil vladavine nije da se kreće ka demokratskom sistemu. Sve više klizimo ka diktaturi”, kaže do Tet Kin, bivša ugledna članica Nacionalne lige za demokratiju, koja je osnovala svoju stranku, ali nije uspjela da uđe u parlament. “Ona uopće ne sluša glas naroda.”
Uz Nelsona Mandelu i Vaclava Havela, Aung San Suu Kyibila je simbol trijumfa demokratije nad diktaturom. No prošle godine, išla je u Međunarodni sud pravde u Hagu da brani armiju od navoda da su njeni pripadnici počinili genocid. Ona je priznala da se “ne može reći da nije bilo neprimjerene sile” protiv Rohingyi, ali je dodala da svaki navod o postojanju namjere za genocid predstavlja “iskrivljavanje prave slike”. Tokom njene vladavine, umjetnici i studenti su završavali iza rešetaka samo zato što su se usudili da kažu šta misle. Danas u Myanmaru postoje 584 osobe koje su ili politički zatvorenici ili čekaju na suđenje pod raznim optužbama, pokazuju podaci jedne grupe za zaštitu ljudskih prava.
“Sada kada je okusila moć, ne želi da je dijeli ni sa kim”, kaže Seng Nu Pan, političar iz etničke grupa Kačin.
General Aung San, otac Aung San Suu Kyi, bio je heroj borbe za nezavisnost. Ubijen je kada su njoj bile samo dvije godine. Nakon 28 godina provedenih u inostranstvu, vratila se 1988. u jeku protesta koji su zahtjevali demokratiju u zemlji i nametnula se kao lider tog pokreta. Vojna hunta odredila joj je kućni pritvor 1989. Dvije godine kasnije, dobila je Nobelovu nagradu za mir “za nenasilnu borbu za demokratiju i ljudska prava”.
Tokom decenije i po u kućnom pritvoru, Aung San Suu Kyi meditirala je budistički. To joj je, pričala je, pomoglo da nadilazi zemaljske probleme. Nije mogla da bude sa dva sina dok su odrastali, nije mogla da isprati supruga, jednog britanskog profesora, kada je preminuo.
“Velika je ironija što je međunarodna zajednica koristila svoju slobodu da promovira njenu, a ona koristi neke od potpuno istih pravnih mehanizama kao i armija da uguši slobodu govora, slobodu štampe, slobodu okupljanja”, naveo je Bill Richardson, bivši američki ambasador u Ujedinjenim nacijama i njen bivši saveznik.
Otkako je stupila na vlast 2016, Aung San Suu Kyi je često hvalila vojsku, i odbacivala optužbe da je njihov cilj da zemlju oslobode od Rohingya muslimana. Godine 2017. skoro tri četvrtine od milion Rohingyi pobjeglo je u susjedni Bangladeš. Mnogi koji su ostali smješteni su u logore. Nije im dozvoljeno da glasaju na izborima, a izjašnjavanje građana otkazano je i u nekim drugim zonama u kojima žive manjine, što znači da više od 2,5 miliona stanovnika koji nisu Bamari nije moglo da glasa.
Njene pristalice kažu da postoji jasan razlog što ona odbija da osudi vojsku i ne staje u zaštitu ranjivih zajednica Myanmara: ukoliko bi to učinila, rizikovala bi povratak armije na vlast.
Ali nacionalno raspoloženje damara u duhu ksenofobije. “Mnogi na Zapadu su mislili da će do Aung San Suu Kyi biti nepopularna zbog udara na Bengalce”, kaže U Tu Cita, uticajni budistički sveštenik, sugerišući – netačno – da Rohingye potiču iz Bangladeša. “No ona je uradila pravu stvar.”
Poslije izbora, Aung San Suu Kyivreme provodi u svojoj vili u Naypyidaw, prijestonici nalik na tvrđavu, koju su podigli generali. U Yangonu, bivšem glavnom gradu, nova generacija aktivista za ljudska prava strahuje od odmazde i hapšenja.
“Trenutno imamo skoro šest stotina političkih zatvorenika. I ja sam to bila, do prije svega nekoliko mjeseci”, kaže Ma Tinzat Chunlay Ji (28), koja je optužena za suprotstavljanje zakonu o mirnom okupljanju. “Ona jednostavno nije uradila dovoljno da stvori demokratske osnove za slobodu za sve građane.”
(TBT, NYT)
