Piše: Jason Horowitz, thebosniatimes.ba
Na sahrani pape Ivana Pavla Drugog na Trgu Svetog Petra, iznad mora ožalošćenih uzdizao se jedan natpis. “Santo Subito”, “Svetac odmah”. On je bio gigant crkve dvadesetog stoljeća, inspirirao je generacije vjerujućih svojim mladalačkim magnetizmom, a potom staračkom nepokolebljivošću. Kao papa iz Poljske, pomogao je da se sruši komunizam.
Nekoliko dana nakon njegove smrti 2005, kardinali koji su željeli nastaviti njegovu konzervativnu politiku razmatrali su da ga što pre proglase svecem. Nisu obraćali pažnju na mnoge koji su doživjeli seksualno zlostavljanje, ali ni na historičare, koji su dokazivali da je Ivan Pavao redovno okretao glavu od svih zločina koje je činila njegova crkva.
Sada se nad njegovom reputacijom nadvio najmračniji oblak do sad, nakon što je Vatikan nedavno objavio izvještaj koji na sveca prebacuje krivicu za napredovanje osramoćenog bivšeg prelata Theodora E. McCarricka.
Istragu je naložio papa Franja, koji je kanonizirao Ivana Pavla 2014. Podaci su pokazali da je Ivan Pavla odbio povjerovati u optužbe koje su mu iznošene glede McCarricka , uključujući i pedofiliju.
U nalazima su u detalje opisane birokratske vratolomije koje je crkva pravila, i nedostatak odgovornosti kardinala. No iznad svega, kažu kritičari, sada postoje dokazi da je crkva prevelikom brzinom kanoniziaala Ivana Pavla.
Sa tim se slaže Kathleen Cummings , autorka knjige “A Saint of Our Own” (“Naš svetac”) i čelnica Centra za katolicizam Sjedinjenih Država na Univerzitetu Notre Dame. Ona kaže da je, s obzirom na “zaista osvješćujuće dokaze” u izvještaju, crkva morala sačekati najmanje pet godina prije nego što se upusti u proces kanonizacije.
“A sada vjerovatno ne bi do njega ni došlo, zbog umiješanosti Ivana Pavla II u skandal sa seksualnim zlostavljanjem.”
Ukidanje kanonizacije, navode historičari, nikada se nije dogodilo, pa je teško očekivati išla slično. Neki historičari kažu da će izvještaj samo usporiti proces koji je Ivan Pavao Drugi ubrzao – kanonizaciju i šanse da postanu sveci neki drugi pojedinci na vrhu crkvene hijerarhije u vrijeme kada je skandal izašao na vidjelo.
Izvještaj iz Vatikana pokazuje da je papa Benedict XVI rekao McCarricku da se drži podalje od javnosti kada su glavne optužbe objavljene, 2005. godine. Papa Franja, iako je čuo glasine o zlostavljanju od najbližih saradnika, odlučio je pokloniti povjerenje svojim prethodnicima, smatrajući da su oni uradili sve što je bilo u njihovoj moći.
Franja sada priznaje da nije trebalo da vjeruje sveštenicima, već žrtvama. Izbacio je McCarricka iz crkve i oformio tijela koja bi trebalo da istražuju ovakve slučajeve.
Branioci Ivana Pavla Drugog kažu da je izvještaj samo pokazao da je McCarrick prevario papu, baš kao i mnogi drugi tokom njegovog poluvjekovnog bivstvovanja u crkvi, i da to nema nikakve veze sa kršćanskim vrlinama zbog kojih je postao svetac.
“I sveci prave greške; ovo je bila jedna takva greška”, kaže George Weigel, biograf pape Ivana Pavla II i svjedok u procesu njegove beatifikacije.
Weigel navodi da savršenstvo ne može biti preduvjet da se neko proglasi svecem. Ukoliko bi to bio slučaj, dodaje, onda ni Sveti Petar ne bi mogao biti svetac. Historija je puna svetaca koji se za života i nisu ponašali kao sveci. Bilo je sveštenika satanista, prostitutki, lopova i drugih koji su prešli put ka iskupljenju. Godine 1969, papa Pavle VI izbacio je 93 sveca iz liturgijskog kalendara, većinom zato što oni možda nisu ni postojali, kao Sveti Kristifor.
No neki kritičari uzvraćaju: postoji sasvim dovoljno razloga da se ne slavi život Ivana Pavla Drugog. Oni kažu da su njegove “nesretne i bešćutne odluke” ugrozile djecu širom svijeta. Uvodnik u časopisu “The National Catholic Reporter” zahtjevao je od američkih biskupa da “diskutiraju o zahtjevu da se Vatikan i formalno usprotivi stvaranju kulta Ivana Pavla”, ili da ga potpuno prestanu slaviti.
“To je najmanje što žrtve zlostavljanja zaslužuju”, pisao je ovaj list.
Sam Ivan Pavao napravio je fabriku kanonizacije od Crkve. On je snizio kriterijume za beatifikaciju – sa neophodna dva čuda na samo jedno – a potom i za kanonizaciju. Godine 1983, umanjio je vrijeme koje je potrebno da prođe između smrti neke osobe i početka procesa kanonizacije. Nekada je to bilo pedeset, sada je samo pet godina.
Ivan Pavle II proizveo je više od 480 svetaca, a mnogo ih je ostavio na čekanju, pa je njegov nasljednik Benedict XVI samo nastavio. Isti slučaj je sada sa papom Franjom.
Sva trojica papa prigrlila su proces kanonizacije, smatrajući da on može osnažiti pastvu, šaljući joj poruke da su sveci i dalje među nama. U slučaju Ivana Pavla, Benedict XVI nije sačekao ni da prođe pet godina.
U maju, novinari su pitali monsinjora Slawomira Odera, koji je vodio kampanju da Ivan Pavle postane svetac, da li bi bilo mudrije da se kanonizacija odložila. Već do tad su se pojavili novi dokazi o odnosu Ivana Pavla i Theodora E. McCarricka, i tiesnoj povezanosti Theodora E. McCarricka sa velečasnim Marcialom Macielom Degolladom, meksičkim osnivačem imućnog i moćnog vjerskog reda Legionari Krista, za kojeg će se ispostaviti da je imao nekoliko djece i da je učestvovao u zlostavljanjima maloljetnika.
“Sva pitanja su postavljena, uključujući i ta o kojima vi pričate, o zlostavljanju”, rekao je monsinjor Oder. On je dodao da “Ivan Pavao II nije zaštitio nijednog pedofila”.
No Oder, koji se nije oglašavao u javnosti nakon objavljivanja novog izvještaja, tada je rekao da Vatikan nije omogućio pristup arhivama onima koji su istraživali razloge za kanonizaciju i protiv kanonizacije Ivana Pavla.
Nadbiskup Carlo Maria Viganò, bivši zvaničnik Vatikana, djelimično je odgovoran za nastanak ovog izvještaja. On je objavio pismo u kojem je optužio papu Franju da štiti McCarricka. Nadbiskup Vigano tvrdio je da je Ivan Pavao Drugi bio previše bolestan – imao je Parkinsonovu bolest – 2000. da sam donosi odluke. No izvještaj je pokazao da je Ivan Pavao bio pri čistoj svijesti kada je donio odluku da odbaci optužbe i da zaredi McCarricka.
U jednom pismu, McCarrick je molio Ivana Pavla da ne vjeruje onom što čuje. Papa je bio “ubijeđen u istinitost” McCarickovih tvrdnji, stoji u izvještaju.
Sve ovo navelo je pojedine historičare da predlože crkvi da energiju kanonizacije više ne troši na sam vrh hijerarhije.
“Ti si papa”, kaže profesorka Kamings. “To bi trebalo da je dovoljno.”
(TBT, NYT)