Stranke opozicije koje su na proteklima izborima u Sarajevu, ali i u drugim gradovima i općinama izvojevale veliku pobjedu, nametnule su se kao ozbiljna prijetnja da ugroze SDA na drugim nivoima i to već sada, mnogo prije Općih izbora 2022. godine. Vlada u Kantonu Sarajevo koju čini Četvorka i nezavisni zastupnici već je u fazi formiranja, novu tuzlansku vladu po svoj prilici formirat će SDP, Naša stranka i PDA uz pomoć SBB-a, a također je sve izvjesnije da će pasti i vlada Zeničko-dobojskog kantona kojoj će nepovjerenje izglasati nezavisni poslanici koje kontrolira Fuad Kasumović te poslanici SDP-a, SBB-a i Naše stranke.
Ono što je posebno znakovito a što bi moglo proširiti proces izbacivanja SDA iz vlasti na drugim nivoima jeste najava Fuada Kasumovića da će u vlasti u ZDK zadržati i HDZ koji bi posljedično uključio SDP, PDA i SBB u novu vladu Posavskog kantona iz koje bi bila izbačena SDA. Dakle pored Posavskog, SDA bi slijedom ovakvih događaja mogla ostati bez vlasti u tri najmnogoljudnija kantona, ali kako stvari stoje i na nivou vlasti koji generira daleko najviše utjecaja, moći i novca, a to je svakako vlada Federacije BiH.
OPIPAVANJE PULSA
Podsjetimo, protiv premijera Vlade FBiH i cijele rukovodeće bulumente je podignuta optužnica za teške kriminale i zloupotrebe pozicija te se svakako očekuje, u najmanju ruku podnošenje ostavki ključnih aktera ili pak zabrana obavljanja funkcija od strane Suda BiH što bi svakako tražilo njenu rekonstrukciju.
Nedavna izjava Elmedina Konakovića, neformalnog lidera sarajevske Četvorke, da Bošnjaci ne bi više trebali birati predstavnike najmalobrojnijem narodu Hrvatima, a koja je naišla na žestoke osude iz redova SDA iz koje su prepoznali najavu moguće saradnje političkog bloka kojem Konaković pripada sa HDZ-om, bilo je najvjerovatnije opipavanje pulsa javnosti pred predstojeće prekompozicije vlasti na mnogim nivoima.
Zatim, jučerašnja izjava Irfana Čengića, SDP-ovog zastupnika u Parlamentu FBiH u kojoj je kazao da padom Vlade FBiH u smislu povlačenja SBB-a i SDA, Dragan Čović bi bio spreman pregovarati o daljnjoj prekompoziciji vlasti. Čengić dalje poentira da hrvatski narod ne treba dovoditi u nepravedan položaj, ali im ne treba u svemu ni popuštati. Ovakve Čengićeve izjave također su znakovite jer je jedno sigurno da on kao etabliran član stranke ovakve teme i pitanja od krucijalnog značaja ne bi iznosio u javnost bez dosluha sa samim vrhom SDP-a odnosno predsjednikom Nerminom Nikšićem.
Ono što je evidentno u pobrojanim kantonima kao i u Federaciji, u skupštinama i parlamentu zastupljene su SDP koja bez obzira na nešto lošije rezultate na proteklim lokalnim izborima predstavlja infrastrukturno najjaču stranku ovog novog bloka koji je potpuno izvjestan, i SBB bez kojeg na ovim nivoima praktično nije moguće napraviti nove većine. NiP, Naša stranka pa i PDA, više su zastupljene u svojim matičnim sredinama, stoga i sami pregovori sa HDZ-om te kompletan proces prekompozicija, posebno na federalnom nivou će predvoditi upravo lideri ove dvije stranke, Nermin Nikšić i Fahrudin Radončić, a čija dobra saradnja i međusobno uvažavanje u javnim istupima sežu mnogo prije izbora 2018. godine.
LUBENICA I PETOKRAKA
Ono što predstavlja najveći problem u funkcioniranju ovakvog šarolikog političkog bloka, nisu ni razmirice među liderima stranaka poput onih na relaciji NiP-SBB koje su u velikoj mjeri prevaziđene zbog zajedničkog cilja da se porazi SDA koja je proteklih godina na najbrutalniji način difamirala gotovo sve opozicione lidere, koliko problem leži unutar samih stranaka SDP i SBB, uvjetno rečeno, predvodnica bloka koji će zajednički izaći na megdan SDA na izborima 2022. godine.
I nije glavni razlog lošeg izbornog rezultata SDP-a na proteklim lokalnim izborima prepuštanje NiP-u da u ključnim općinama istakne svoje kandidate, niti su SBB-ovo napuštanje sarajevske “šestorke” i zagrljaj sa SDA isključivo uvjetovali tako loš rezultat za ovu stranku. Razlozi leže, i to je već odavno svima pa i samim liderima obje stranke jasno, u kadrovima, u stotinama uhljebljenih funkcionera, uspavanih u udobnim stolicama parlamenata, upravnih i nadzornih odbora, komisija itd.
Iako su i Nermin Nikšić i Fahrudin Radončić najavili preslagivanje i čistke u svojim strankama, oni to moraju bez oklijevanja učiniti odmah, i prije formiranja vlada u kantonima, a posebno prije nego li počnu pregovori o vlasti na nivou Federacije kako bi svome članstvu i bivšim simpatizerima koji su razočarani ponajviše u kadrove koji su se davno od njih odrodili, poslali jasnu poruku koja nije puko participiranje u vlasti i pozicije stranačkih poltrona koji na terenu ne uživaju nikakvu podršku birača.
Odvažni i mladi političari u SDP-u koji iza sebe imaju dobre izborne rezultate, a nisu u blizini stranačke vatre o koju se godinama griju jedni te isti kadrovi i dobivaju mjesta na listama koja im garantiraju dobro plaćene mandate, trebaju učiniti ono što je svojevremeno učinio Zukan Helez kada je nakon izbornog debakla 2014. jasno upro prstom u tadašnjeg predsjednika Zlatka Lagumdžiju rekavši mu da je on najveći problem partije i da mora odmah otići.
Helez ili neki drugi ugledni SDP-ovac treba lupiti šakom od sto i jasno i glasno uprijeti prstom u sve uhljebe, SDA-ove doušnike, odrođene salonske ljevičare koji se skrivaju iza Nermina Nikšića dok na njega traju orkestrirani napadi od strane SDA, armada internet-botova i svekolikog režimskog šljama. Uprijeti prstom u one koji u vrijeme brutalnih napada SDA i njihovog priljepka u vidu DF-a Željka Komšića na čovjeka koji se bori s bolešću koronavirusa, šire narativ da on zbog previše demokratičnosti tobože nije za lidera, iako uživa podršku članstva i iako je sušta suprotnost autokratskom vladanju SDP-om Zlatka Lagumdžije. Sve to naravno s ciljem da mu skoče za vrat te sa nekim novim rukovodstvom i u nekim budućim preslagivanjima mazohistički prihvate zagrljaj sa svojom nikad prežaljenom majkom SDA koja im je, u za njih dobrim vremenima davala kakvih požele beneficija.
Situacija u SBB-u, a s obzirom da je ova stranka već pet-šest godina u vlasti u nekim kantonima te na nivou Federacije, još je u mnogome složenija i problematičnija. Stotine pozicija koje su ulaskom u vlast dobili, gotovo u pravilu nisu zaposjeli oni koji su osnivali SBB kao svojevrstan pokret i alternativu SDA tih par godina, od 2009. pa do sudskog procesa koji je njihovom lideru priuštila SDA 2016. godine, već su se oko tih pozicija sjatile političke protuhe, raznorazni preletači, esdeaovski špijuni i pismonoše koji su jednako kao salonski kvaziljevičari oko Nikšića danas, tada mudrovali i uz pomoć SDA zapošljavali supruge i svastike u vrijeme dok su im nad predsjednikom Radončićem njihovi prijatelji iz koalicije sprovodili linč u medijima i montirane sudske procese od Prištine do Sarajeva.
Upravo nakon uzleta SBB-a 2014. i osvajanja velikog broja mandata na svim nivoima te okupljanja mnoštva uglednih kadrova i poznatih imena u stranci, Radončićevo nebavljenje SBB-om zbog sudskog procesa kojim se u to vrijeme bavio, otvorilo je put čitavim interesnim grupacijama političkih hijena koje su nekontrolirane od sarajevske centrale sklapale paktove, na nekim mjestima i nove koalicije sa SDA koja je smišljeno i instruirano u gotovo svaki općinski odbor SBB-a ubacivala svoje ljude, vrbovala najuglednije SBB-ovce zapošljavajući ih ili njihovu rodbinu na državne jasle kako bi ih odmakla od SBB-a, i sve s ciljem da po poznatoj matrici zagrljajem zadave svog koalicionog partnera koji se više nikada neće moći oporaviti.
USTANI, FAHRO
Najeklatantniji primjer nebrige za budućnost stranke od strane njenih kadrovika su dešavanja u Srednjobosanskom kantonu gdje primjerice Travničanin Adnan Terzić kao kadar SBB-a obnaša jednu od najznačajnijih funkcija u državi, direktor je Autocesta Federacije BiH i jedan od osnivača SBB-a, a njegov Travnik na proteklim izborima nije izglasao niti jednog vijećnika SBB-a u općinsko vijeće. Dalje, Travnik kao najveći grad u SBK i izborna baza koja je do sada donosila najveći broj glasova u ovom kantonu nema svoga predsjednika kantonalne organizacije već im je raznoraznim spletkarenjima bivšeg predsjednika KO nametnut Almir Švago iz Donjeg Vakufu koji manirima notornog SDA-ovca nakon što je dobio mandat u Skupštini kantona 2018. godine, kao jednu od prvih svojih inicijativa pokreće povećanje zastupničkog paušala.
Također, u Bugojnu koje je u prvim godinama od osnivanja SBB-a ostvarivalo zapažene rezultate, gotovo cijeli Općinski odbor napušta stranku jer je njihov kadrovik Aner Begić u Ministarstvo trgovine u Mostaru koje je sa ministrom Zlatkom Vujanovićem zaposjeo, umjesto istaknutih i obrazovanih aktivista SBB-a odvodio i zapošljavao, ni manje ni više nego kadrove SDA. (O djelovanju i aferama bivšeg predsjednika KO SBB SBK u posebnom tekstu).
Begić koji se u javnosti lažno predstavlja vrlo bliskim samom predsjedniku Radončiću ni kao nosilac liste, što je za ne povjerovati, nije uspijevao proći u Federalni parlament. Sličan je primjer i Nasir Beganović koji je na proteklim izborima kao kandidat za gradonačelnika Zenice koja ima više od 100 hiljada birača, osvojio 370 glasova. U Zenici je također do prije par godina postojala vrlo značajna baza ove stranke, itd. Primjera je mnogo, i ovakva dešavanja unutar nekada vrlo potentnog SBB-a prisutna su u svim kantonima.
Jedna od stvari koju je gotovo nemoguće ne primijetiti svakome ko se koristi društvenim mrežama i iole prati politička dešavanja u našoj zemlji je poltronsko, gotovo perverzno, nerijetko ogavnije nego što to rade botovi SDA u likovima linga i mulahusića, komentiranje Radončićevih postova od strane mladih SBB junoša koji misle da se sav stranački aktivizam, rad sa narodom, obilasci terena, mogu zamijeniti utrkivanjem ko će napisati emotivniji komentar i bolji status u vidu hvalospjeva lideru stranke na Facebooku.
Stoga, kada se u SBB-u odvaže helezi kojih itekako još uvijek ima, a moraju to učiniti što prije, neka pored raznih jusufovića, begića, švaga, abdagića i niza drugih, kao problema ove stranke koji zbog svoje kompromitiranosti i potrošenosti ne mogu donijeti uspjeha u narednim izbornim ciklusima ni u novim vladama, neka upru prst i u Facebook aktiviste koji na terenu i na izborima ne ostvaruju nikakve rezultate.
Suma sumarum, stranke koje se nameću kao predvodnice novog političkog bloka koji pretendira na vlast na mnogim nivoima već sada, a na izborima 2022. najavljuje apsolutne pobjede, moraju se suočiti sa beskompromisnim perestrojkama u svojim redovima, poslati snažnu poruku svojim simpatizerima i bivšim biračima da su uspjeli politički opstati, da su izdržali i u teškim uvjetima, pod stalnim napadima moćnih političkih protivnika ipak preživjeli te da svjetlo potpunih promjena i alternative još uvijek tinja.
(TBT, autor: Ajdin Latić)
