Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović otvoreno je zaprijetio potpredsjedniku te stranke Denisu Zvizdiću koji je jučer kazao kako je njegov ultimatum za ostanak u SDA to da se ona riješi učesnika afera i svih onih koji su joj nanosili štetu.
Izetbegović je u emisiji na O kanalu rekao da nije očekivao ovakve izjave Denisa Zvizdića i da on redovno iz medija sazna stavove Zvizdića o važnim temama.
“Zvizdić i ja se dugo znamo. Mi smo kućni prijatelji i on je imao moju snažnu podršku naročito u vezi kandidatura. Čudi me njegov odnos u krizi gdje su neki ljudi poljuljani. On je napravio lošu procjenu. Imat će sada priliku da upozna mene. Ja nisam čovjek kojem će moći davati ultimatume”, rekao je Izetbegović.
Čak ga je prozvao „pobjeguljom“ upozorivši ga da neće dopustiti takvima koji su napustili domovinu u ratu da napdaju one koji su je branili.
Dobro, Izetbegović se naljutio i prvi put odbrusio nekome nakon što je SDA doživjela poraz na proteklim izborima.
Priča o odnosu ove dvojice intimusa mogla bi biti vrlo zanimljiva jer se radi o notornom poltronstvu i licemjerstvu. I baš je Fikret Prevljak ozbiljan takmac Zvizdiću kad su u pitanju ove osobine. Razlika je u tome što je Prevljak neotesan gorštak i on svoje poltronstvo javno iskazuje prema vladaru, dok je Zvizić to činio tajno i akademski uljudno.
Zvizdić je svoju karijeru, po povratku iz Njemačke, započeo upravo kod Bakira Izetbegovića dok je bio dikretor Zavoda za izgranju Grada. Kao njegov potrčko lahko je napredovao u akademskoj karijeri jer je fakultetom na kojem se školovao vladao građevinski lobi kojeg je osobno predvodio Izetbegović.
Tako će ga Izetbegović staviti za premijera Vlade KS da bi preko njega realizirao mnoge građevinske projekte, posebno BBI Centar i SCC (AL Shidi). I kad je došlo vrijeme da Izetbegović započne preotimati SDA od Sulejmana Tihića, Zvizdić je samo formalno bio na njegovoj strani.
Jer je kod Tihića imao dobru zaleđinu koju mu je držao Halil Brzina, kome je poltron Zvidić „poljubio ruku“ kao što derviši čine svome šejhu. Brzina jeste šejh jedne sarajevske tekije i kao takav je veoma dobro poslužio Tihiću u vrijeme kada ga je anatemizirala Islamska zajednica, odnosno tadašnji reis Mustafa Cerić koji je sebi bio proizveo novog bošnjačkog lidera Fahrudina Radončića. Brzina će preko tajkuna Alije Budnje, koji se također svrstava u derviše, isposlovati mirnu predaju stranke Izetbegoviću od strane Tihića. Tako je Zvizdić nakon Tihićeve smrti bio najperspektivniji političar jer je imao zaleđe moćnog šejha i prijateljstvo sa Izetbegovićem. Čak će Zvizdićeva supruga Samira postati najbliža prijateljica sa Sebijom Izetbegović. Njhovo prijateljstvo se očitovalo prošle godine u ovo doba kada su kao dva bračna para skupa obavili umru, posjetu svetim mjestima u Meki. Slike koje su odaslali preko društvenih mreža mogle su se čitati kao političke poruke na koga Izetbegovići računaju kad je političko nasljeđe u pitanju.
Ali, ono što je slijedilo značilo je definitvan pad Zvizdića. Da odlukom o njegovom povlačenjem iz Vijeća ministara Izetbegović ne bi „izašao iz hatara“ šejhu Brzini ovaj mu daje fukcije za dvoje murida/sljedbenika. To su Bisera Turković i Nedžad Branković, koji su poput Zvizdića „poljubili ruku“ Brzini kao šejhu.
Dugo će političkim analitičarima trebati da istraže odakle ovolika politička moć Brzini, ali njegov ugled u vjerskim krugovima je prilično poljuljan i njegov utjecaj sve više slabi. Možda je to uočio sam Zvizdić te je odlučio Izetbegovića „uhvatiti na jednoj nozi“ i napasti ga. To što ga je ovaj tako brutalno „otresao“ samo pokazuje da ga poznaje kao poltrona i kukavicu.
To u Zvizdiću još ne prepoznaje salonska sarajesvka ljevica, poput Harisa P(r)ašovića, čiji level političkih promišljanja ne premašuje promišljanje Sanele Prašović-Gadžo, koja je u dogovoru Zvizdića i Radončića, igrala „trojanku“ na izborima da bi sačuvala načelničku fotelju Semira Efendića, inače Zvizdićevog pulena. Isti rezultat iste igre bi bio i sa Zvizdićem kojeg Pašović poziva da se priključi „Četvorki“. Bude li se to desilo, a to ponajviše ovisi o stavu Elmedina Konakovića, onda se otvara sasvim nova politička priča u Sarajevu čiji su autori „tajni šejhovi“. Muamer Zukorlić i Mustafa Cerić, kojeg obilato koriste novopokeanuti mediji bliski „Četvorki“, bili bi „male mace“ za njih.
U toj političkoj priči bi Izetbegović i Zvizdić bili sporedni junaci. Bez obzira na to Izetbegović izlazi kao pobjednik iz prostog razloga što je hrabriji. Kao što mu je to i pokazao izjavom s početka teksta!
(TBT, Tim za analitiku)
