Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Bez obzira na ishod lokalnih izbora za Stranku demokratske akcije (SDA) ovo će biti najskuplji izbori. Predsjednik ove stranke Bakir Izetbegović će morati „odriješiti kesu“ i plati skoro svaki glas. Kako je na svom FB profilu napisao kandidat SDA, za općinsko vijeće u Bugojnu, izvjesni Samir Basara, cijena glasa za njega je 30 KM, a sudeći prema raspoloženju građana u Sarajevu stranački tapkaroši glasove prodaju po tri puta većoj cijeni.
SDA IMA PARANOJU
Također je prema obimu plakatiranja u Sarajevu SDA uložila mnogo novca u kampanju, vjerovatno viši nego sve ostale stranke skupa koja su se prijavila na izbore. Očito su stratezi izborne kampanje SDA svjesni raspoloženja masa, kao i skučenih uvjeta da u odnosu na sve prethodne izbore sebi osiguraju medijsku superiornost kroz javne servise i prorežimske mediji, kao i prijetnji međunarodne zajednice da će ovaj put biti pooštrene mjere nadzora za pokušaje krađe glasova na biračkim mjestima. Nije baš najjasniji motiv što se SDA opredijelila na masovnu mobilizaciju botova, koji su okupirali društvene mreže putem kojih siju strah i mržnju prema kandidatima opozicije, bez razlike na ideološku i stranačku pripadnost. Da li je to paranoja nastala uslijed mnogobrojnih afera koje su potresle ovu stranku, ili je svjesno odustajanje od ideološko-političkih sučeljavanja sa opozicijom, teško je dati valjan odgovor na to pitanje. No, jasno je da je ovo izraz slabosti, možda i beznađa koji je zahvatio SDA uslijed krize izanđalih vizija i ciljeva, kao i krize autoriteta stranačkog rukovodstva. Sve su kampanje bile prljave, na način da su „padale teške riječi“ u kojima su lideri optuživali i pokušavali diskreditirati jedan drugog po raznim osnovama, ali ovo je do sada najprljavija kampanja u kojoj SDA optužuje i etiketira lidere opozicije najcrnjim etiketama – da su ustaše i četnici. Zaista se davno urušio moralni zid između SDA, koju je njen osnivač Alija Izetbegović vodio na izbore sa svojim saradnicima, koji su bili proganjani zbog slobode govora, i one koju vodi njegov sin Bakir Izetbegović, sa svojim saradnicima, koji proganjaju ljude zbog slobode govora. Ti ljudi koji su sa Alijom Izetbegovićem poveli bosanske muslimane u postkomunistički, dakle pluralni politički svijet, bili su mnogo obrazovaniji i bolje su razumijevali svijet, odnosno svjetske političke prilike i trendove, pa je stoga svijet bolje razumijevao njih, odnosno politiku Alije Izetbegovića. Uzgred, Alija ne bi bio to što je bio, da za njega nije radilo desetine ljudi koji su radili za njega osobno, ako i za stranku i žrtvovali se iz ideala, onako „fisebilillah“, bez ikakvog materijalnog i osobnog interesa.
Pošto se i sam svrstavam među takve, danas se kaskatim u čudu šta se desilo sa tom strankom koja je sebi dopustila takvo ideološko sljepilo. Zato sam potrudio da uz pomoć tih „starih esdeaovaca“ pronađem neke primjere i argumentiram naprijed navedene stavove.
DESET (ALIJINIH) ZAPOVJEDI
Evo jednog očiglednog takvog primjera. Na 5. sjednici Glavnog Odbora SDA, koja je održana 18. 12. 1998. godine, Alija Izetbegović je izrekao slijedećih „deset zapovijedi“ kao programskih političkih ciljeva ove stranke:
„Bosna treba ići prema Evropi ; Mi nismo rušili Jugoslaviju, jer su Slovenija i Hrvatska prve izišle i proglasile nezavisnost; Imamo poteškoće zbog izgradnje multinacionalne države; Ovaj projekat može opstati samo kao projekat evropske opcije; Nisu glavna opasnost za opstanak Bosne OPOZICIJA, nego ustaše i četnici – oni prijete našem biološkom opstanku; Treba nam sloboda, sigurnost i identitet; Naš cilj je narod i Bosna, sigurnost Bošnjaka mora biti zagarantirana i bez SDA; Vijeće Evrope i Evropska komisija su garancija našeg biološkog opstanka.“
Od ovih „deset (Alijinih) zapovjedi“ u ovom trenutku treba izdvojiti samo one (dvije) koje se odnose na opoziciju i SDA i usporediti ih sa političkom ideologijom kakvu ova stranka artikulira tokom ove izborne kampanje.
Ne bih, naravno, zbog lidera opozicije ukazivao na ovu ideološku stranputicu SDA, jer niti jedan od njih nije, ni ideološki ni politički, po „mom ukusu“, već to činim zbog mnogo mladih ljudi koji su se odvažili „stati na crtu“ Bakirovoj alaši koja „svjetlo zove mrakom“ – „… kad te nije Alija“. To je veoma ohrabrujuće i ulijeva nadu da ova i ovakva SDA nije baš sve ubila u narodu. Posebno je važno istaći, jer ta me spoznaja osobno impresionira, da SDA svojim fašizoidnom mržnjom prema oponentima nije ubila slobodarski duh naše omladine. Sama ta hrabrost (hrabre sreća prati) sigurno će donijeti veoma dobar rezultat na izborima. Jer odlaskom sa scene jednog Harisa Silajdžića, ili Sefera Halilovića, čije stranke iz gadljivih motiva „niskih strasti“ podržavaju jednog Semira Efendića, prodajući mu samo biračka mjesta, jer to je sve što je ostalo od njihovog političkog naslijeđa, na hiljade birača koji su glasali za njih će, onako bajdalije, svoje glasove dati opoziciji. Isto tako će glasovi koje su na prošlim izborima dali SBB-u Fahrudina Radončića, ili DF-u Željka Komšića, kao opozicionim liderima, nakon njihovog kolaboriranja sa SDA-om, biti vraćeni opozicionim strankama. Sve ostalo što opozicija uspije prikupiti, i što je još važnije, što uspije odbraniti da vrlo verzirani režimski lopovi na pokradu, bit će pride. Zato, ma kakav rezultat ostvarila opozicija na ovom kijametu, bit će to sasvim dovoljno za njen opstanak. Jer, eto, i sam opstanak opozicije nervira Izetbegovića! Zašto? Zato što je svjestan da više nikada neće moći naći opozicionog lidera kojeg će uvući u svoje kriminogene igre, a nakon što su svi koji su prihvatili njegovu „ispruženu ruku“ bukvalno izgubili sve, pa i samu stranku. To bi bio optimističan ishod ovih izbora.
(TBT)
