PARIZ – Negdje na početku pandemije, predsednik Emanuel Macron rekao je Francuzima da je objavljen “rat” protiv koronavirusa. Danas je njegova poruka drugačija: “Moramo da naučimo da živimo sa ovim virusom.”
Od otvorenog sukoba do nečega što djeluje kao zamrznuti konflikt, najveći dio Evrope se opredijellio za koegzistenciju sa virusom, uprkos tome što broj zaraženih raste i što se sve više govori o opasnosti od drugog talasa.
Sada kada su izlapile nade da će se virus brzo istrijebiti ili da će se vakcina napraviti hitrije nego što se mislilo, Evropljani su se vratili na posao i u škole. Žive normalno koliko je to moguće u jeku pandemije koja je, samo do sredine septembra, ubila više od 215.000 Evropljana.
Ovaj pristup u oštrom je kontrastu sa onim u Sjedinjenim Državama, gdje su ograničenja koja bi trebalo da štite od virusa podijelila građane i gdje su mnogi dijelovi zemlje krenuli da se otvaraju bez donesenih protokola. Posljedica je bila skoro jednak broj smrti u mnogo manjoj populaciji.
Evropljani primjenjuju lekcije koje su naučili u prvoj fazi: neophodno je nositi maske, upražnjavati fizičku distancu; važno je testirati i pratiti kontakte; treba reagovati brzo i lokalno. Sve te mjere trebalo bi da spriječe novo vraćanje u karantin koji je paralizovao kontinent i donio velike ekonomske nedaće svim državama.
“Nije moguće zaustaviti virus”, kaže Emanuel Andre, belgijski virusolog i bivši portparol kriznog štaba za borbu protiv kovida-19 u toj zemlji. “Zato je najvažnije uspostaviti ravnotežu. A nemamo mnogo alata kojima to možemo da postignemo.” Onda dodaje: “Ljudi su umorni. Ne žele više da vode rat.”
Taj vojnički jezik s početka pandemije ustupio je mesto mnogo odmjerenijim stavovima.
(TBT, NYT)