ANALIZA
Biva mi žao Erdoana kad vidim
kako je Davutoglu shorondao njegovu harizmu u bezdan „strateških dubina“. To
što je učinio Davutoglu s Erdoanove AK Partije, još gore će učiniti Amer Bukvić
SDA-u, odnosno Bakiru Izetbegoviću! Ovog drugog ne žalim!
Piše
Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Opet
ja o Bakiru i Erdoanu! Znam da sam dosadio čitaocima jer su mi gospoda Bakir
Izetbegović, kao lider SDA, i Tajib Redžep Erdoan bili glavni „junaci“ mojih
priča/tekstova unazad 3-4 godine. Kao da nisam dosadio i sam sebi sa ovom
tematikom?!
Ali,
realnost je takva da su ove dvije osobe dominirale bošnjačko-turskim odnosima u
tom periodu. Stoga svako ko se bavio bošnjačkom zbiljom – političkom, vjerskom,
kulturnom ili ekonomskom morao se ulagivati i pisati panegirike, ili
kritizirati njihovu politiku. Mislim da je bilo kudikamo više ovih prvih i da sam
ja bio, zapravo, jedan od rijetkih bošnjačkih uposlenika javne riječi koji nije
odobravao emotivne panislamističke tirade, panegiričari su to zvali bratskim
odnosima, u odnosima AK Partije i SDA.
Pad popularnosti Erdoana i
Izetbegovića
Stoga
sam „upao u oči“ kako jednoj, tako i više onoj drugoj strani. Pošto su Bakir
Izetbegović i Tajip Erdoan prononsirani populisti, njihovi simpatizeri su me
ostrašćeno etiketirali i difamirali.
Tako
da bi ovo mogao biti idealan trenutak da budem cinik i kažem kako je došlo
„mojih pet minuta“. U isto vrijeme kad se rapada koalicija koju je na vrlo
prepotentan način selektirao Bakir Izetbegović, na parlamentarnim izborima u
Turskoj, Erdoanova AK Partija je pretrpjela poraz iako je osvojila najveći broj
mandata.
Tako
da se ovaj trenutak u političkom smislu može ocijeniti kao preloman za dalji
pad popularnosti i političkog utjecaja kako Iztebegovića tako i Erdoana.
Ne, ne
vjerujem da je moje kritičko pisanje odmoglo bilo kojem od njih i da je imalo
doprinijelo tome da su došli u ovako nezavidnu situaciju usamljenih pobjednika.
Ali stoga sam ja osobno pretrpio vrlo težak pritisak koji se graničio sa
anatemom od strane ostrašćenih skupina koje sam nazvao „zelenim termitima“. Najžalosnije
je da sam te neprijatne trenutke doživio u džamijama kako od strane mutevelija,
mujezina tako i od hodža. Tako se svijet izokrenuo da su tjelohranitelji Adila
Zulfikarpašića postali mutevelije koje me rezile i optužuju da napadam „našeg
rahmetli Predsjednika“.
A ima
li ijedna jedina moja opaska koju sma spočitao Bakiru Izetbegoviću, a da se
nije obistinila?! Nema! Čak i sam Izetbegović naknadno nadođe na moje stavove i
uvaži ih. Tako je tek prije neki dan osudio vjerski radikalizam zbog čega sam
mu „vadio oči“ već više od par godina. Bolje ikad nego nikad, ali mislim da je
to učinio tako da to ništa neće nauditi „vjerskim radikalima“, kao što neće
više ni njemu samom biti od koristi u političkom smislu.
Haman
da se još samo Izetbegović i ja nismo „raskusurali“ oko korupcije za šta sam mu
ponudio dukat. Jer moja ponuda još važi, a on oklijeva…
A, šta
sam govorio o koaliciji SDA-DF-HDZ? Zagovarao sam „grande koaliciju“ u koju bi
ušao i SBB. Jer, kako sam prognozirao, takva neprirodna koalicija ne može
sprovesti reforme koje od nas traži EU, i da neće preživjeti ljeto jer će se
raspasti čim prođe kongres SDA i ode Papa iz Sarajeva. Pogriješio sam samo u
par dana jer se za toliko dana raspala koalicija prije Papine posjete Sarajevu!
Šta
sad? Da se ufam i da likujem zbog gorkih suza „zelenih termita“?! Ma kakvi! Da
vidimo šta nam je činiti!
Šta sa obećanjima?
Prvo,
ne bih bio u Bakirovoj koži iz više razloga. Prvi i glavni razlog zbog kojeg Bakir
nije mirno prespavao noć nakon rezultata izbora u Turskoj je njegovo obećanje
koje, nakon ovakvih rezultata, očito neće moći ispuniti jer je upravo imao
Erdoana za jemca ovom obećanju. By the Way, upravo
su objavljeni podaci da je Hrvatska
kao najmlađa članica EU za samo dva mjeseca zaposlila 50.000 ljudi, što je pola
od obećanja koje Bakir planira realizirati za 8 godina!
A,
povrh svega realizator tog obećanja je Amer Bukvić, diretor BBI Banke, odnosno
SBF-a. Na ovu kombinaciju zorno ukazuje rečenica iz Izetbegovićevog govora kako
„ćemo vratiti našu djecu na selo“ koja potvrđuje Bukvićevu ekonomsku
viziju ili strategiju iznesenu na SBF-u,
u vidu ulaganja u mala poljoprivredna preduzeća, odnosno projekte.
Pošto
su Ahmet Davutoglu, dojučerašnji premijer Turske vlade, i Amer Bukvić „kućni
prijatelji“ sada je jasno kao dan da se cijela motorika tursko-bosanskih
ekonomskih odnosa vrtila oko ove osovine.
Većina
analitičara smatra da je dolazak Ahmeta Davutoglua na mjesto predsjednika AK
Partije, a potom i premijera, bio koban po Erdoanovu politiku. Jer mnogi
smatraju da je s njim počela drama turske politike kako na unutarnjoj sceni
tako još veća u međunarodnim odnosima, što je rezultiralo ovakvim izbornim
rezultatom. Iako je Davutoglu u svojoj knjizi „Strateške dubine“ proklamirao
vođenje vanjske politike sa susjedima sa
„nula neprijatelja“, doveo je ratove na granicu Turske, a predsjednika Erdoana,
kao vrlo hrabrog i harizmatičnog lidera posvađao sa hipten političara,
intelektualaca i svjetskih medija. Stoga se smatra da je upravo on shorondao
Erdoanovu harizmu u bezdan svojih „strateških dubina“.
Za očekivati
je potpuno isti scenarij kada je u pitanju dvojac Bukvić i Izetbegović.
Stoga
mi je Erdoana u jednu ruku i žao. Jer se radi o nepatvorenom muslimanskom lideru,
hrabrom i odvažnom koji živi i vjeruje na način da je „islam sveukupan način
života“. Takvima se doimaju Erdoanova supruga i djeca. Tako da se Izetbegović
doima kao glumac u poređenju sa Erdoanom.
Na
koncu, Erdoan je i robijao zbog svojih uvjerenja i pokazao da je spreman na
velike žrtve u ime tih uvjerenja i ideala.
Ipak,
kriza stranke koju je osnovao Erdoan, kako se očekuje nakon relativno lošeg
rezultata, manji je problem od političke krize u koju, savim je izvejsno već
ulazi Turska. frakcijske borbe, to se malo prikrivalo, unutar AK Partije, koju predvode
Bulent Arinč i Abdulah Gul, mogu eskalirati ukoliko frakcija Ahmeta Davutoglua
ne prizna sopstvene greške i ne prepusti stranku drugima.
Kriza
vlasti može eskalirati podjelom zemlje. Ova zloslutna predviđanja su se već
davno mogla čuti i od samih prvaka AK Partije. Tim prije jer je Erdoan ušao u
frontalni politički rat sa jakim jevrejskim lobijem. Možda samo zato što sad
nije u interesu Izraela da se destabilizira Turska, pored krize u Siriji i
Iraku, „crni oblaci“ koji su se nadvili nad Turskom mogu biti rapsršeni.
Haman
isti takav scenarij može se desiti sa SDA-om. Četvorka koja je otkazala
poslušnost Bakiru Izetbegoviću u Zatupničkom domu PS BiH, samo su vjesnici
pobune koja se priprema u SDA-u.
Ipak
Izetbegović ima jednu veliku prednost u odnosu na Erdoana, a koje on, očito,
nije svjestan. SDA je osnovana na boljim i čvršćim temeljima od AK Partije.
Jednostavno temelje SDA-u su položili ljudi na čelu sa rahmetli Alijom
Izetbegovićem koji su bili uzor i samom Erdoanu.
Zatim,
SDA je imala historijski važniju ulogu za BiH i za Bošnjake od AK Partije, te
tako stekla veći politički kapital i naslijeđe, posebno ono u ratu, od AK
Partije.
Tako
da bi se moglo desiti paradoksalno čudo; da Erdoan ostane harizmatični lider i
predsjednik Turske, a njegova stranka se raspadne, a da SDA preživi brodolom,
ali da Bakir bude morao odstupiti!
(The
Bosnia Times)
