Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Milorad Dodik uporno piše pisma Donaldu Trumpu na koja još uvijek nije dobio nijedan odgovor. Bez obzira na ignoriranje Dodik tvrdi da će nastaviti pisati američkom predsjedniku kako bi ga, kako kaže, upoznao sa situacijom u Bosni i Hercegovini i objasnio mu svoju politiku. Ne treba imati puno mašte da bi se zamislilo šta je sadržaj tih njegovih pisama. Ona su sigurno puna bljuvotina o bosanskim muslimanima i njihovim vođama.
KOLIKO KOŠTA PRIZNANJE RS?
No, nikako se ne smije potcijeniti ta Dodikova odvažnost i drskost koju iskazuje time da se uopće usudio pisati američkom predsjedniku. On se nalazi na crnoj listi koju osobno potpisuje američki predsjednik, pa tako i sam Trump. Njegovi komentari na sve to bili su cinični i uvrjedljivi za Amerikance. Obično bi se na takve odluke američkih diplomata smijao i govorio da te „listine“ mogu „objesiti mačku o rep“. Takvim kočijaškim stilom Dodik se inače obraća(o) zapadnim diplomata i državnicima. Time je iskazivao neskriven animozitet prema zapadu i diplomatama koji predstavljaju zapadno evropske politike u Bosni i Hercegovini. I nisu se takve njegove tirade završavale samo na verbalnom izljevu osobne mržnje, već bi nekad odašiljao i vrlo diskretne prijeteće poruke. U svom nipodoštavanju američkih diplomata najdalje je otišao kada ih je gostujući u emisiji „Ćirilića“ optužio da su mu tražili novac za priznanje RS-a. Čak su mu, navodno, rekli i tačnu cifru koliko bi ta njihova usluga koštala.
Da li je Dodik prepoznao u američkom predsjedniku Trumpu takav profil političara i da li mu je u pismu napisao da je voljan platiti spomenutu svotu novca za priznanje RS, nezahvalno je spekulirati. Ali od ovakvog drznika, naprosto je moguće i to očekivati.
Ovdje je umjesno postaviti pitanje zašto se Dodik tako naglo osokolio i okrenuo Amerikancima? Naravno, zbog nedavno postignutog sporazuma u Washingtonu koje su potpisali Aleksandar Vučić i Avdulah Hoti, a što je aminovao osobno Trump, Dodik je dobio krila. On je očito zadovoljan ovim sporazumom jer održava njegov politički san povezivanja Srba i Jevreja. Dodikovu sreću malo je pomutila smrt Ariea Livnea, specijalnog predstavnika i šefa Privrednog predstavništva Republike Srpske u Izraelu. Tako da ovaj notorni cionista i islamofob koji je raspirio je duh cionizma u Dodiku, pa i u RS-u, nije doživio da čuje vijest da će Srbija svoju ambasadu premjestiti u Jerusalem. Iako je Livne za mnoge djelovao kao matori i senilni starac koji bunca davno zaboravljene cionističke snove, on je baš slutio ovakvom razvoju srpsko-jevrejskih odnosa. Tako da ovakva vaskrsnuća duha ciona na Balkanu dodatno trebaju zabrinuti balkanske muslimane, bez obzira da li će se sporazum Srbije i Kosova sklopljen u Washingtonu realizirati ili ne jer ovakvi savezi su više motivirani na negativnim povijesnim iskustvima i iracionalnim mitovima, nego na realno političkim interesima država, pa čak i naroda. Za sada su muslimani na Bliskom istoku ili na Balkanu bili žrtve ovakvih saveza.
CRNE ISTINE
No, mi bismo se trebali baviti konkretnim politikama i njihovim akterima u svjetlu njihovih bar javno proklamiranih političkih ciljeva i nacionalnih interesa, kao i greškama i propustima prilikom njihove realizacije. Amerikanci su bezbroj puta locirali Sarajevo kao svoj strateški nacionalni interes te posvećenost miru i prosperitetu Bosne i Hercegovine kao države. Tako da se agresivna secesionistička politika Milorada Dodika do sada doživljavala i ocjenjivala pukom donkihotovštinom. A ne mora biti tako! Jer baš su Amerikanci napravili neke krucijalne greške koje je pred smrt priznao i Richard Holbrooke, tvorac postratne tzv. dejtonske Bosne i Hercegovine. On je priznao da je pogriješio što je primorao Aliju Izetbegovića da potpiše mirovni sporazum uz priznanje imena Republika Srpska, te da je pogriješio kad je naredio, opet Aliji Izetbegoviću, da zaustavi ofanzivu jedinica Armije BiH koje su bile u oslobodilačkom naletu pred Banjom Lukom. Imao je Holbrooke još krupnih grešaka, ali samo ove dvije je javno priznao.
Poslije Holbrookea najveću grešku u Bosni i Hercegovini načinio je Raffi Gregorian, bivši supervizor za Brčko Distrikt i zamjenik Visokog predstavnika u BiH, koji je bukvalno proizveo Dodika u novog lidera u RS-a, odnosno novog srpskog vožda. Gregorian je to radio više tajno nego javno i stoga nikad nije javno iskazao svoje gorko kajanje. To su crne istine američke politike u Bosni i Hercegovini.
Na ovim bi greškama trebao učiti specijalni izaslanik američke administracije za dijalog između Srbije i Kosova Richard Grenell. Naravno, kao što Grenell nikad neće biti Holbrooke, iako su imenjaci i imaju dosta karijernih sličnosti, tako ni Aleksandar Vučić nikad neće biti Dodik. Ali, ne lezi vraže, Grenell bi se mogao gorko kajati kao i Gregorian ukoliko ne bude učio na njegovim greškama.
(TBT)