Gornji Vakuf-Uskoplje srednjobosanski je siromašni gradić koji u Sarajevu prepoznaju kao rodno mjesto brojnih značajnih ličnosti kako iz vremena prijeratne države tako i iz vremena nakon rata.
Tokom godina agresije na Bosnu i Hercegovinu, u moru vijesti i slika ubijanja i protjerivanja širom zemlje, glas ratnog reportera Akifa Agića odzvanjao je mnogo dalje od Uskopaljske doline. Njegovi radio-izvještaji o razaranjima vakufske čaršije, pogibijama civila i vojnika po privorskim, voljičkim i drugim vakufskim selima, ledili su krv u žilama narodu kojem je tih godina tranzistor bio jedini prozor u svijet. Informacije reportera Agića o ovom gradu koji je bio jedan od najrazrušenijih tokom rata pratio je i tadašnji predsjednik države Alija Izetbegović. Njegovi bliski saradnici tvrdili su da je nebrojeno puta zabrinut nad sudbinom Vakufa pozivao telefonom na razne adrese pokušavajući na sve načine doturiti pomoć ovom gradu heroju kako ga je i sam nazivao.
U poslijeratnim godinama ovo mjesto dospijevalo je u medije najčešće kao grad podjela, a ponekad se na televizijama i portalima znala pojaviti priča o Gornjem Vakufu-Uskoplju kao primjeru suživota Bošnjaka i Hrvata čije rane nastale u devedesetim vrijeme polako liječi. Ipak, tema zbog koje su vrlo ugledne televizije slale svoje novinare u ovaj grad mnogo puta je bila tema fenomena najgoreg oblika segregacije i fašizma viđenog u modernoj Evropi, tema o dvije škole pod jednim krovom.
SDA i HDZ kao tobožnji zaštitnici svojih naroda ponosno stoje na prvim linijama odbrane i obrane svake dvije godine tokom predizbornih kampanja dajući svoju krv da njihovi narodi opstanu na svojim pradjedovinama. To traje već dvadeset i pet godina, isto koliko i koalicija ove dvije stranke zasnovana na međusobnim prešutnim odobravanjima zapošljavanja stranačkih poltrona i krčmljenju općinskog budžeta za kupovinu svojih birača.
DVIJE SDA POD JEDNIM KROVOM
Posljednjih mjeseci Gornji Vakuf-Uskoplje je tema osim lokalnih i nekih sarajevskih portala, ali ovaj put nisu u pitanju ni suživot ni dvije škole pod jednim krovom već politička priča koja je potpuno podijelila grad, priča o dvije SDA pod jednim krovom.
Za neupućene, pozadina ovakvih dešavanja i podjela u i onako podijeljenom gradu, a koja su kulminirala nedavnim paljenjem automobila najistaknutijeg SDA-ovca u ovom kraju, Sedžada Milanovića, izgleda ovako. Dugogodišnji predsjednik SDA Gornji Vakuf-Uskoplje stomatolog Senad Mašetić iz izbornog ciklusa u ciklus pravio je odlične rezultate s kojima je ovu općinu nametnuo kao poznatu bazu SDA koja donosi zavidan broj glasova stranci te s takvim zaslugama dobivao važna mjesta u izvršnoj kantonalnoj vlasti. Na ministarska mjesta u nekoliko mandata postavljao je svog odanog kadrovika Sedžada Milanovića koji zahvaljujući novcu i budžetima ministarstava kojima je raspolagao te saradnji i podršci najmoćnijeg čovjeka toga vremena u Srednjobosanskom kantonu, Salke Selmana, postaje sinonimom vakufske SDA i jednim od najmoćnijih ljudi ovog kantona.
Milanovićevo ministrovanje obilježile su brojne afere, od dodjele sredstava za istraživanje minerala Medžlisu IZ, preko namještanja poslova firmi čiji je vlasnik njegov brat pa do toga da nedavno zapaljeni džip u njegovom dvorištu nije bio u njegovom vlasništvu već na ime čovjeka iz sasvim druge općine na čiju je invalidsku povlasticu Milanović uvezao automobil iz inostranstva.
Dodjeljivao je kao ministar privrede SBK razne sumnjive koncesije, a ono što mu se najviše zamjera kad je u pitanju Gornji Vakuf-Uskoplje je upošljavanje i tenderi za izvođenje gotovo svih poslova, od rekonstrukcije puteva do gradnje sportske dvorane firmama koje nemaju nikakve veze sa ovim gradom poput izvjesne kompanije „Tojaga“ iz Mostara koja u ovoj općini godinama dobiva milionske poslove. Ime ove firme pojavilo se u medijima kada su na njenom gradilištu u centru Gornjeg Vakufa-Uskoplja prije dvije godine stradala dva radnika u kanalu na koji se obrušio nasip. Ne treba ni spominjati da sudski epilog ovog slučaja nikada nije i vjerovatne ni neće biti obznanjen.
Odlaskom Salke Selmana na poziciju direktora Razvojne banke FBiH, ali i jačanjem političke moći aktuelne potpredsjednice Federacije BiH Bugojanke Melike Mahmutbegović koja se u SDA počela pitati zahvaljujući ponajprije prijateljstvu sa Sebijom Izetbegović, Senadu Mašetiću počinju se stvarati uvjeti da konačno skloni sa političke scene svoga nekada odanog saradnika a sada konkurenta iz čije sjene nije uspijevao godinama izaći. Kantonalno rukovodstvo SDA na čelu sa Asimom Mekićem i s podrškom premijera Tahira Lende udružuje snage s Mašetićem, lobira u centrali stranke u Sarajevu sve s ciljem da se Milanović koji je zahvaljujući zapošljavanjima rodbine nosioca pravosudnih funkcija u SBK stekao i njihovu zaštitu, kao takav ukloni sa političke scene.
Nakon što je postao svjestan plana da su za njegovo rušenje ustali gotovo svi funkcioneri SDA iz SBK, shvata da je preuzimanje vakufske SDA jedina slamka spasa da zadrži kakav takv utjecaj na kadroviranje i spasi poljuljanu političku moć koju je u ovom gradu imao. Uz pomoć nekoliko aktivista koje je svojevremeno zaposlio na državne jasle te uz pomoć tajkunske SDA mafije kojoj je godinama dodjeljivao razne tendere i poslove, Milanović pokušava preko Halida Genjca, Edina Ramića i još nekih visokih funkcionera doprijeti do centrale stranke u Sarajevu, ali bezuspješno. Sve snage i vlastite resusrse koji nisu beznačajni usmjerava na borbu na lokalnom nivou.
BORBA ZA NAČELNIKA
Iako sa dobrim izgledima da pobijedi na unutarstranačkim izborima za predsjednika SDA Gornji Vakuf-Uskoplje, Bakir Izetbegović ga diskvalificira odlukom koju lično potpisuje i kojom prekida izborni proces te produžava mandat na godinu dana aktuelnom predsjedniku Mašetiću.
Nakon toga kreće druga runda borbe koja u bukvalnom smislu dijeli Bošnjake ove općine, čak i one koji nisu glasači SDA u dva tabora. Za Milanovića ili za Mašetića u kandidiranju općinskog načelnika ispred SDA. Prvi ima svog dugogodišnjeg intimusa i bliskog rođaka, aktuelnog načelnika Seada Čauševića kao kandidata, a drugi mlađeg i po mišljenju svog tabora kompetentnijeg kandidata Dževada Idrizovića.
Izvršni odbor SDA Gornji Vakuf-Uskoplje delegira Idrizovića a predsjednik Mašetić potpisuje kandidaturu i nosi je u centralu u Sarajevu na predaju gdje nailazi na svojevrstan šok. Milanović očito vispreniji i jasno instruiran iz službe centrale svoju kandidaturu sa imenom Seada Čauševića predaje prvi u ranim jutarnjim satima na protokol i tu se priča završava. Predsjedništvo SDA obznanjuje da je kandidat SDA za načelnika Gornjeg Vakufa-Uskoplja Sead Čaušević zvani Čaki. Tada postaje potpuno jasno da će na izborima u novembru suverenu pobjedu odnijeti kandidat HDZ-a jer sukobi između dva SDA tabora poprimili su tolike razmjere da će pristalice Mašetićeve opcije prije,kako kažu, dati glas Hrvatu nego Seadu Čauševiću.
Iznošenje najtežih ličnih uvreda, prijetnje fizičkim obračunima, pritisci na zaposlenike u općinskim i drugim institucijama ali i pritisci na obične ljude, nastavljaju biti svakodnevnicom u ovom siromašnom gradu koji je pored svega posljednjih dana postao žarište korona virusa.
BILO KUDA, BRANKOVIĆ SVUDA
„Bakir je niz vodu pustio legendarnog komandanta Husu Susića, a sačuvao Seada Čauševića jer se zna uklopiti u SDA kriminal. Predsjedništvo SDA uz pritisak Bakira Izetbegovića je poništilo odluku izvršnog odbora SDA Gornji Vakuf kao i odluku kantonalnog predsjedništva SDA i protupravno imenovalo Seada Čauševića umjesto kandidiranog Dževada Idrizovića. Po gradu se ne priča nego se to zna da je iza kandidature Seada Čauševića stajao Nedžad Branković koji je dobio od načelnika posao od preko sto hiljada”, piše u svom blogu ratni reporter Akif Agić.
Informacije novinara Agića uopće ne treba uzimati s rezervom s obzirom da je njegov brat Dževad Agić dugogodišnji funkcioner SDA, u više mandata i federalni parlamentarac koji odlično poznaje odnose u stranačkom vrhu te utjecaj koji pojedinci imaju na predsjednika Bakira Izetbegovića kao što je nedavno rehabilitirani Nedžad Branković kao i Dževad Mahmutović, neformalni vođa moćnog interesnog klana unutar SDA koji raspolaže enormnim budžetima a kojem pripada i federalni ministar Edin Ramić.
“Tu je i uloga Dževada Mahmutovića, savjetnika Bakira Izetbegovića u odabiru Seada Čuševića, a koji je isto debelo plaćen pri gradnji sportske hale (milionski plaćena) a čija je vrijednost peterostruko preplaćena. Uz sve to, uloga Nedžada Brankovića, Dževada Mahmutovića, Tojage, i drugih na primjeru Huse Sušića pokazuje kakva je danas stvarno SDA, zapravo kakvom ju je napravio Bakir Izetbegović. Poruka je jasna. Onaj ko izgubi Sarajevo, Zenicu, Bihać, Visoko, Goražde a sada Gornji Vakuf, nije želja niti volja naoda.”, piše Agić aludirajući na slučaj načelnika Donjeg Vakufa kojem je SDA također uskratila kandidaturu na izborima te podržala doktoricu Rusmiru Bašić, opet lojalnu određenim interesnim klanovima unutar SDA.
“Upamti Bakire Izetbegoviću, kada ste otisnuli niz vodu Husu Sušića zaboravili ste da je on zmaj sa Prusca i rođen na Vrbasu i da nema vode iz koje neće isplivati. Ali upamti i ovo. Kada si poništio odluku IO SDA Gornjeg Vakufa kao i odluku Kantonalnog predsjedništava SDA SBK onda ti i takvi niste dobro došli u ovaj kraj. Ne priča se nego se zna da si ti opet vratio kriminalnog Brankovića koji je samo na jednom projektu ulovio preko sto hiljada. Ako nisi sve ovo znao onda si baš mutav, ali ako si znao teško tebi i takvima, to ti je poruka od onih koji su sačuvali BIH”, poručuje u svom stilu Agić.
NEKOME RAT, NJIMA BRAT
Ovakvim tematiziranjem lokalnih političkih moćnika poput Milanovića ili Sušića nemamo za cilj njihovo difamiranje jer manje-više u svim općinama u kojima od rata do danas vlada SDA uz pomoć emocionalističke retorike, zaklinjanja u šehide i borce te uz pomoć sprege sa Islamskom zajednicom kao glavnim stubom na kojem počiva njihova trodecenijska vladavina, predstavljajući sebe zaštitnikom nacije i vjere situacija je slična, već ovakve teme imaju za cilj predstaviti način na koji funkcionira sami vrh ove političke i korupcionaške hobotnice.
Javna je tajna sarajevske čaršije da pojedini funkcioneri iz samog vrha SDA od političara ove stranke iz perifernih bosanskih i za SDA manje bitnih sredina koji u Sarajevo dođu po podršku za imenovanje na neku izvršnu funkciju ili po potvrdu za određenu kandidaturu, uzimaju cifre novca od kojih se običnim ljudima zavrti u glavi.
I sve se ovo dešava u vremenu kada se Bosna kao država nalazi pred sigurno do sada najvećim izazovom za svoj opstanak, pred najžešćim nasrtajima onih koji nikada nisu prestali rat za njeno uništenje. Ovo vrijeme nekima i jeste rat, a drugima koji vode sve političke procese i obnašaju vlast na sve i jednoj funkciji s koje bi trebali djelovati za preoporod društva, naroda koji predstavljaju i države u cjelini samo šansa za lično bogaćenje. Ovo je loše doba ove zemlje koje će se po njima takvima pamtiti.
U vrijeme kada su potresne vijesti iz ratnog Vakufa prenošene glasom reportera Akifa Agića ledile krv u žilama narodu koji je strahovao nad svojim sudbinama, i tada su razni skorojevići, sarajlići, brankovići i mahmutovići zgrtali bogatstva švercom i na mukama svog naroda.
I danas je potpuno isto. Dok se obični bosanski, vakufski čovjek međusobno mrzi jer ne pripada istom SDA taboru, dok se prijeti otkazima šehidskoj djeci poput sina vakufskog heroja rahmetli Hakije Topića jer jer je viđen u društvu pripadnika suparničkog tabora, u isto vrijeme šverceri, kriminalci i hulje iz svega izvlače svoju korist i sve to pod plaštom vjere i stranke koja je najbolje opisana kao utočište hulja.
(TBT, Autor: Ajdin Latić)