Piše: Ines Pohl, thebosniatimes.ba
To da stranke na svom kongresu biraju predsjedničkog kandidata široko je rasprostranjena praksa u demokracijama. Ali takve pompozne manifestacije kao u SAD-u, na kojima republikanci i demokrati nominaciju proslavljaju po nekoliko dana, tipične su samo za SAD. Iako je već mjesecima jasno tko je pobijedio na predizborima, kandidati te nominacije prihvaćaju uz velike geste i mnogo riječi.
Izazivač koristi javni forum da bi predstavio svoje političke vizije kako bi već uvjerene, ali i potencijalne pristaše, motivirao da izađu na izbore. Kada neki od kandidata iza sebe ima već jedan od dva moguća predsjednička mandata, on pozornicu koristi kako bi demonstrirao moć, te pokazao šta je već postigao – i što još želi postići.
Sve to u praksi obično prate brojni aplauzi i euforija, kiše konfeta i balona. No u ovoj godini pandemije sve se promijenilo. U zemlji s ubitačno visokim brojem zaraženih izostale su velike manifestacije. Zato su oba izborna tima uzavrelu fazu bitke za Bijelu kuću morala ograničiti na virtualni prostor.
Gubitnik je već poznat: to su američki građani
Još uvijek se ne može reći tko je ovaj do sada neviđeni izazov bolje savladao. Obje stranke pokušale su napraviti balans, s jedne strane, kako bi zadovoljile svoje glavnu klijentelu i istovremeno na svoju stranu privukle neodlučne glasače. Oni su potrebni i demokratima i republikancima da bi uspjeli dobiti sljedeći predsjednički mandat.
Čak i ako se, nakon ovih show-manifestacija, ne može znati ko je pobjednik – gubitnik je već poznat: to su američki građani koji žive u društvu koje se više ne može složiti ni oko osnovnih parametara zajedničkog života. Jedan od tih parametara je, primjerice, da se provjere tvrdnje političara. Ili da postoje osnovne znanstvene pretpostavke koje će u najmanju ruku biti na snazi dok se ne dokaže suprotno.
Sve to je s Donaldom Trumpom stavljeno van snage. Svako ko njegove laži i izvrtanje činjenica dovodi u pitanje – bilo da je riječ o novinarima ili znanstvenicima – biva ponižen i proglašen huškačem. Postoji jedan veoma veliki broj Amerikanaca koji vjeruju samo u ono što se uklapa u njihov svjetonazor. Uljepšavaju se ekonomski pokazatelji, teoretičari zavjere pretvaraju druge zemlje u opasne sile koje žele ovladati SAD-om, umanjuje se opasnost smrtonosnog virusa.
Reality-show umjesto činjenica
Dva stranačka kongresa još jednom su jasno su pokazala koliko su Sjedinjene Američke Države podijeljene, ali i koliko je bila djelotvorna na lažima zasnovana politika Trumpove administracije tokom posljednjih godina. Sada započinje vruća faza predizborne kampanje. Bitka kakva se do sada nije dogodila. Bitka u kojoj činjenice ne igraju nikakvu ulogu. Bitka u kojoj više nema većinskog zajedničkog poimanja stvarnosti, već u kojoj jedan čovjek svojim reality-showom pod kontrolom drži veliki dio zemlje.
Demokrati su daleko udaljeni od odgovora na takvo što. Naprotiv! Oni, ne uspijevajući odgojiti novu generaciju političara koja nije sastavni dio elite u Washingtonu, igraju u korist neprijatelja demokratije. To je za mnoge američke glasače dokaz da je aktualni sustav doživio slom i da se brine samo o vlastitom održavanju na vlasti.
Tokom narednih sedmica moći ćemo promatrati kako će demokratske snage napredovati i kako će postojeće kontrolne instance pokušavati povratiti moć utvrđivanja činjenica. Nakon ovih stranačkih kongresa i reakcija na njih, čovjek se mora uistinu zabrinuti za ovu zemlju. Postavlja se pitanje: što bi za ostale demokratije mogao značiti eventualni ponovni izbor jednog populista? Je li to prethodnica globalnog razvoja?
Živimo u vremenima u kojima se društva sve teže uspijevaju usuglasiti oko razumijevanja zajedničke stvarnosti. SAD sve više liči na reality-show koji bi svojim sudionicima, građankama i građanima, trebao dati osjećaj da su heroji. Čak i ako upravo to nema nikakve veze sa stvarnošću.
(TBT, DW)
