Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Dva prethodna urođena identiteta (ezelski i fitretski), koji konstituiraju duhovni identitet osobe u najopćenitijem smislu, svoju životnu realizaciju i konkretizaciju ostvaruju u usvajanju, nazovimo ga tako, kur’anskog identiteta. Uzvišeni Allah kaže: Mi smo vam objavili Knjigu u kojoj je vaša čast (zikrukum), pa zar se nećete opametiti? (el-Enbija’, 10) O ovom ajetu, odnosno o riječima: Knjigu u kojoj je vaša čast (zikrukum), u tefsirima se navodi nekoliko mišljenja. Mufessir Ibnu l-Dževzi navodi (Zādu l-mesīr, 3/915) slijedeća tri: 1) u Kur’anu je vaš ugled (Ibn Abbas), 2) u Kur’anu je vaša vjera, tj. sve ono što vam je potrebno u vašoj vjeri (Hasan) i 3)u Kur’anu je opomena/podsjećanje (tezkire) vama na ono što ćete susresti prilikom povratka: nagradu ili kaznu (Zedždžadž).
Prve generacije muslimana duboko su bile svjesne važnosti tih Allahovih Riječi: ugled, vjeru i opomenu pronašli su u Kur’anu, i time svima koji će doći ostavili svevremenski primjer istinskog usvajanja kur’anskog identiteta. “A da bismo došli u posjed aktivne moći Kur’ana, da bismo shvatili koliko u sebi krije vitalnosti i da bismo iz njega crpili smjernice pohranjene u njemu za muslimansku zajednicu u svakoj njenoj generaciji – kako ističe mufessir i šehid Sejjid Kutb – trebamo sebi predočiti stanje i postojanje prve muslimanske zajednice kojoj se Kur’an obraćao prvi put” (U okrilju Kur’ana, 3/122).
Zato prvu generaciju muslimana s pravom neki učenjaci nazivaju kur’anskom generacijom. Hazreti Omer je to koncizno iskazao svojim znamenitim riječima: “Bili smo najponiženiji narod, pa nas je Allah ojačao islamom, i kad god budemo tražili snagu mimo islama, Allah će nas poniziti!” Ove riječi predstavljaju izvanredan komentar slijedećih kur’anskih ajeta: One koji uzimaju nevjernike za prijatelje mimo vjernika. Zar traže kod njih moć (el-‘izze), a sva moć samo Allahu pripada? (en-Nisa’, 139); Ko želi veličinu (el-‘izze), pa Allahu pripada sva veličina! (Fatir, 10); A snaga (el-‘izze) je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri ne znaju (el-Munafikun, 8).
Dakako, iz slijeđenja i usvajanja Kur’ana proistječu daljnji partikularni dinski identiteti kojima se musliman ukrašava i koje usvaja, kao što je na primjer odnos muslimana prema drugom muslimanu, tj. identitet muslimanskog bratstva (uhuvveta), koji ima jasne propozicije, zatim identitet vjerovanja (imana), ponašanja (edeba) itd.
Identitet bratstva
Kur’an, kao i hadis, veoma insistiraju na bratstvu svih ljudi s obzirom na njihovo stvaranje i porijeklo, a posebno, pak, na bratstvu vjernika, muslimana koje povezuje ezelski, fitretski i kur’anski identitet. Pokazuje se, naime, na temelju ovoga što smo kazali, da se islamski identitet (el-huvijjetu l-islāmijje), koji nastaje od sva tri navedena i sublimira ih, ne temelji na zajedničkoj krvi, tlu i jeziku (na čemu se temelji moderni koncept nacije), već na zajedničkoj vjeri, vjerovanju i međusobnoj bratskoj povezanosti. Ljubav, bratstvo i prijateljstvo među sljedbenicima islama ta vjera je postavila kao zahtjev i ideal. Koliko smo mi današnji muslimani daleko ili blizu tog visokog ideala muslimanskog bratstva, kao posebnosti našeg islamskog identiteta, najbolje nam svjedoče naši međusobni odnosi: kod nas i u muslimanskom svijetu!
(TBT)