Kako se približavamo američkim predsjedničkim izborima početkom novembra 2020., sve su veće polemike oko jednog od gorućih pitanja između predsjednika Donalda Trumpa i njegovog glavnog protivnika, demokrate Joea Bidena – budućnost američke politike prema Iranu i Bliskom istoku.
Ističući velike razlike između dvojice kandidata, Biden kaže da prvog dana svog predsjedničkog mandata namjerava ukinuti Trumpovu zabranu putovanja za muslimane. Ta zabrana, koja vrijedi za Iran i nekoliko drugih muslimanskih zemalja, označila je njegovu administraciju kao islamofobičnu.
Bidenovo obećanje, ako se ispuni, pomoglo bi obnovi narušenog imidža SAD-a u muslimanskom svijetu i šire.
Prekoatlantske nesuglasice
Demokratska platforma također poziva na povratak SAD-a u iranski nuklearni sporazum – važan preokret politike koji bi mogao zaliječiti prekoatlantske nesuglasice potaknute Trumpovom odlukom od prije dvije godine da se jednostrano povuče iz multilateralnog sporazuma.
No prije nego što zaključimo da bi došlo do očitog oslobađanja od Trumpa ako Biden bude izabran za predsjednika, važno je istražiti suptilne nijanse Bidenove vanjskopolitičke pozicije. Bidenova kandidatkinja za potpredsjednika također će imati svoju ulogu: u utorak je najavio da će senatorica Kamala Harris biti uz njega.
Harris je javno osudila Trumpovu odluku da se povuče iz nuklearnog sporazuma. Ona je također snažni zagovornik Izraela i vjerovatno će podržati neprijateljsku politiku Izraela prema Iranu.
Još jedan važan trag o Bidenovom pristupu Iranu dolazi od njegovog glavnog savjetnika za vanjsku politiku Tonyja Blinkena, koji iznosi nejasne stavove u vezi s iranskim nuklearnim sporazumom. Bidenov vanjskopolitički tim zagovara pregovaranje o sporazumu i uključivanju novih restrikcija Iranu.
Ali, ovo podcjenjuje ozbiljno iransko nepovjerenje prema SAD-u nakon što su se vratili na svoje obaveze iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine. U cjelini, Bidenova platforma ukazuje na kontinuitet politike Trumpove administracije, koja je učvrstila nadu u povratak Irana u pregovore pod paljbom oštrih sankcija nametnutih pod politikom „strategija maksimalnog pritiska“.
Sprečavanje otvaranja
Sigurno da savjetnici za vanjsku politiku moraju prepoznati stvarnu nemogućnost Irana da se ponovno upusti u pregovore sa SAD-om bez obećanja o popuštanju sankcija. Sankcije su opustošile iransku ekonomiju, a samo obećanje njihovog popuštanja moglo bi dovesti do rezultata.
Ipak, američki Kongres – koji je u osnovi institucionalizirao iranske sankcije – teško će udovoljiti bilo kojem zahtjevu Bidena i Bijele kuće da ih povuče. Pod snažnim utjecajem iranskih regionalnih rivala Izraela i Saudijske Arabije, Kongres stoji kao veliki zid protiv normalizacije odnosa s Iranom. To bi vjerovatno spriječilo svako potencijalno Bidenovo otvaranje prema Iranu.
Ipak, pretpostavljajući da će Biden kao sljedeći predsjednik biti sklon ponovnom vraćanju nuklearnom sporazumu, mogao bi upotrijebiti mehanizam za rješavanje sporova kako bi se pokrenuo novi krug američko-iranske diplomatije – pod pretpostavkom da će Teheran pristati na novi dijalog sa SAD-om, uprkos kontinuiranim izjavama vrhovnog vođe Alija Khameneija da Iran neće pregovarati s njima.
Bi li promjena stava u Bijeloj kući i uspon ‘Obami sličnog’ predsjednika utjecali na vrhovnog vođu da promijeni ovu poziciju? To ostaje za vidjeti. Ono što je sigurno jest da Trump nanosi toliko štete cilju američko-iranske diplomatije –dvije države je doveo na rub rata u januaru naredivši atentat na iranskog vrhovnog generala Qassema Soleimanija – da će biti potreban veliki napor obiju strana da se diplomatski povežu.
Ovom procesu možda bi mogli pomoći posrednici, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je više puta uzalud pokušavao utjecati na Trumpa oko Irana. No, nijedan američki predsjednik ne voli prepuštati važne vanjskopolitičke odluke stranim rukama, a ni Biden ne bi bio izuzetak.
Bude li izabran za predsjednika, Biden će vjerovatno iskoristiti neke dragocjene lekcije naučene tokom Obaminog perioda, koje su se oslanjale na tajne bilateralne kanale s Iranom i usvajale hibridni, tvrdi i mekani koncept moći (poput cyber rata protiv iranske nuklearne infrastrukture).
Drugim riječima, očekivanje direktnog Bidenovog ponovnog prihvatanja nuklearnog sporazuma, te popuštanje tenzija između SAD-a i Irana, je uprošteno i zanemaruje značajne prepreke, koje sugeriraju i kontinuitet i prekid Trumpove agresivne politike prema Iranu.
Koja će strana imati prednost tek ćemo vidjeti. Iran održava svoje predsjedničke izbore sljedeće godine, koji bi mogli biti pod izravnim utjecajem rezultata u SAD-u, jer bi Bidenova pobjeda donijela veliku korist za iranski reformistički kamp.
Obje će se zemlje morati suočiti s postojećim rizikom pogoršanja odnosa tokom preostalog Trumpovog perioda, usljed velikih regionalnih tenzija i Trumpovog imenovanja Elliotta Abramsa na mjesto izaslanika za Iran.
Sve u svemu, ako će Bidenovo predsjedništvo biti replika Obaminog, kako se nadaju mnogi umjereni i reformisti u Iranu, onda ima mjesta za oprezni optimizam u pogledu budućnosti američko-iranskih odnosa.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)